Zbijanje podloge vibro pločom

I zemlja i nasuti kameni agregat imaju vazduh između zrna. Kada na takav sloj položite behaton ili beton, zrna se pod opterećenjem, uz vodu i mraz, postepeno sležu. Rezultat su ulegnuća, bare, napukle ploče i nakrivljeni ivičnjaci. Zbijanje to slijeganje obavi unaprijed: vibracija i pritisak preslože zrna tako da se uglave jedno u drugo i sloj se više ne sabija.

Zbijanje vam treba praktično uvijek kada na tlu nastaje nešto što treba da nosi opterećenje:

• podloga za behaton, staze i terase,
• prilazni putevi i parking mjesta,
• tamponski slojevi pod temeljnu ploču ili pod na tlu,
• zasipi rovova poslije priključaka i zasipi oko temelja,
• podloga za baštensku kućicu, garažu ili bazen.

Treba razlikovati dvije stvari. Posteljica je dno iskopa, dakle prirodno tlo na kojem počinje gradnja. Tamponski slojevi su nasuti materijali, najčešće drobljeni kameni agregat različitih frakcija. Zbija se i jedno i drugo, ali na drugačiji način i sa drugačijim rezultatom.

U Crnoj Gori se teren dosta razlikuje od mjesta do mjesta. Na primorju i u kršu dno iskopa je često kamenito, pa je problem više u izravnavanju i popunjavanju šupljina nego u mekom tlu. U Zetsko-bjelopavlićkoj ravnici ima šljunkovitog tla koje se dobro zbija, dok na mnogim placevima naiđete na crvenicu ili glinu, koje se ponašaju sasvim drugačije. Na sjeveru je presudan i mraz, jer slabo zbijena i vlažna podloga zimi bubri i diže behaton.

Priprema i zbijanje posteljice

Poslije iskopa prvo se ukloni sav humus, korijenje i meka mjesta. Humus se ne zbija, jer sadrži organske materije koje se vremenom raspadaju i slijeţu. Posteljica se izravna u traženom padu i pređe pločom ili valjkom. Kod pjeskovitog i šljunkovitog tla to ide lako. Kod glinovitog tla i crvenice vibracija slabije djeluje, a mokra glina pod pločom počne da „pumpa“, odnosno da se talasa i istiskuje vodu. Tada se zbijanje prekida, mokra mjesta se zamijene kamenim materijalom ili se posteljica ostavi da se prosuši.

Na koherentno tlo, kao što su glina i crvenica, često se postavlja razdvojni geotekstil. On sprečava da se sitna glina vremenom utiskuje u tampon i da podloga gubi nosivost.

Nasipanje i zbijanje u slojevima

Tampon se nikada ne nasipa odjednom u punoj debljini. Razgrne se u sloju koji data mašina može cijeli da zbije, pa tek onda dolazi sljedeći. Kod lakih ploča to su obično slojevi od približno 15 do 20 cm, a teže reverzibilne ploče i valjci podnose deblje slojeve, prema podacima proizvođača. Prilikom zbijanja sloj se spusti, pa se materijal nasipa nešto više od konačne visine.

Svaki sloj se prelazi u trakama koje se međusobno preklapaju, najčešće četiri do šest puta. Počinje se od ivica prema sredini, a na kosini odozdo nagore. Iskusan rukovalac prepozna zbijen sloj po tome što ploča počne da poskakuje, promijeni se zvuk i u površini poslije prolaza ne ostaju tragovi. Teže mašine imaju ugrađen pokazivač zbijenosti koji to prikazuje direktno.

Ivice, uglovi i mjesta uz instalacije

Ploča ne može da priđe sasvim do zida, u uglove ni tik uz šahtove. Ta mjesta se dozbijaju vibro nabijačem, koji majstori zovu „žaba“. Ima malu stopu i lako se njime rukuje. Iznad tek položenih cijevi prvo se ručno ili lagano zbije obloga od pijeska, a teža mašina dolazi tek kada je nadsloj dovoljno debeo. Podloga treba da izlazi van ivice budućeg behatona, da ivičnjaci ne bi stajali na nezbijenom rubu.

Koliko traje

Sami prolazi pločom su brzi. Vrijeme odlazi uglavnom na dovoz, razgrtanje i kvašenje materijala. Kod uobičajenog prilaza od nekoliko desetina m² i dva do tri sloja to je obično jedan do dva dana rada. Zbijanje nema vrijeme sušenja ni zrenja, na gotovoj podlozi može odmah da se nastavi. Ako u međuvremenu padne jaka kiša ili udari mraz, površina se prije daljeg rada provjeri i po potrebi ponovo zbije.

Na ovoj stranici cjenovnika nalaze se dvije stavke: zbijanje vibro pločom i zbijanje vibro valjkom. Obje se obračunavaju po m², a razlikuju se po mašini, dubini djelovanja i vrsti radova za koje odgovaraju.

Laka jednosmjerna ploča

Ide u jednom smjeru i okreće se ručno. Pogodna je za staze, manje terase, zbijanje pješčane posteljice i za vibriranje gotovog behatona preko gumene ili poliuretanske podloge. Za debele slojeve tampona pod prilaz je preslaba.

Reverzibilna ploča

Teža mašina koja ide i naprijed i nazad bez okretanja. To je uobičajen izbor za podloge pod prilaze, parkinge i temeljne ploče porodičnih kuća. Podnosi deblje slojeve i sa njom se dobro radi u zatvorenim dvorištima i uz zidove.

Vibro valjak

Ručno vođen duplex valjak ili valjak sa sjedištem isplati se na većim i otvorenim površinama: dugi prilazni putevi, veći parkinzi, saobraćajnice u krugu objekta. Ima veću dubinu djelovanja i veći učinak po m². Ali mu treba prostor za okretanje, pristup za kamion koji ga doveze, a na malim površinama njegova prednost nestaje. Kod starijih kuća, kamenih zidova bez pravog temelja, slabih susjednih temelja ili svježeg zida treba procijeniti vibracije, jer i valjak i teška ploča prenose potrese na okolinu.

Vibro nabijač (žaba)

Za uske rovove, uglove, okolinu šahtova i za koherentno tlo. Tamo gdje ploča samo vibrira po površini, žaba udarcima utiskuje materijal u dubinu. U praksi se često radi kombinovano: površina pločom ili valjkom, ivice žabom.

Kada poredite ponude, pitajte koju mašinu firma koristi, koliko će debeo biti jedan sloj i da li se cijena po m² odnosi na jedan sloj ili na cijeli tampon. To je najčešći razlog zašto se naizgled iste ponude ne mogu porediti.

Za tamponske slojeve koristi se drobljeni kameni agregat sa kontinualnim granulometrijskim sastavom, najčešće frakcije 0/32 ili 0/63 (u kamenolomima se 0/32 često vodi i kao 0/31,5), a za izravnavanje pod behaton sitni drobljeni agregat, na primjer 4/8. Drobljena zrna imaju oštre ivice i uklapaju se jedna u druga. Obluci, rječni šljunak ili ukrasni kamen se pod vibracijom samo prevrću i ne stvaraju čvrst sloj, pa im nije mjesto u podlozi pod površinama po kojima se vozi.

Zašto je vlažnost važna? Suv materijal se teško zbija, jer zrna imaju veliko trenje među sobom, a sitne čestice se dižu kao prašina. Raskvašen materijal opet istiskuje vodu i ne da se sabiti. Optimalan je blago vlažan tampon: kada ga stisnete u šaci, drži oblik, ali iz njega ne curi voda. U ljetnjoj vrućini, kakva je česta u Podgorici i na primorju, slojevi se zato prije zbijanja kvase, a poslije kiše se čeka da voda otekne.

Smrznut materijal i zamrznuta posteljica se ne zbijaju. Kada se odmrznu, sloj bi se slegao i sav posao bi bio uzaludan. Na sjeveru je zato pametno ovakve radove planirati van zimskih mjeseci.

Zbijanje je brz posao koji lako zastane zbog stvari koje je trebalo riješiti ranije. Prije dolaska ekipe trebalo bi da bude jasno sljedeće:

• iskop je završen na traženoj dubini i u padu, humus je odvezen,
• sve instalacije u površini su položene, zatrpane pijeskom i snimljene (kanalizacija, voda, struja, drenaža, zaštitne cijevi za buduću rasvjetu),
• naručen je materijal odgovarajuće frakcije i količine, sa rezervom za zbijanje,
• dogovorena je konačna visina i padovi, najbolje obilježeni kočićima ili kanapom,
• obezbijeđen je pristup za kamion i mašinu, kao i mjesto za istovar materijala,
• na raspolaganju je voda za kvašenje.

Ako površina pripada stambenoj zgradi, na primjer zajedničko dvorište ili parking, radove unaprijed dogovorite sa upravnikom zgrade i etažnim vlasnicima, da bi se znalo kada dolaze kamioni i mašine i gdje mogu da stoje.

Zbijanje stoji između iskopa i svega što dolazi preko njega, pa je vezano za više zanata. Prije njega moraju biti gotovi zemljani radovi i svi priključci. Naknadni iskop kroz gotov zbijeni tampon kvari cijelu površinu, a zasip rova se nikada više ne ponaša isto kao okolina. Vodoinstalater, električar i izvođač drenaže zato treba da polože svoje cijevi i zaštitne cijevi prije nego što počne nasipanje tampona.

Poslije zbijanja slijedi postavljanje ivičnjaka, posteljice i behatona, odnosno oplata i betoniranje temeljne ploče ili asfaltiranje. Ivičnjaci se postavljaju u betonsku posteljicu na zbijenu podlogu, a ne u rastresitu zemlju. Pod temeljnu ploču obično dolazi još podložni beton ili hidroizolacija, a za nju je potrebna ravna i čvrsta površina bez oštrih zrna koja štrče.

Ako postoji projekat, debljine slojeva i traženu nosivost određuje projektant ili statičar. Kod behatona za putnička vozila često se radi prema preporukama proizvođača ploča, koje su obično navedene u tehničkim listovima.

Jednostavan posao je ravna, otvorena površina sa šljunkovitom podlogom, dobrim pristupom i materijalom istovarenim tačno na mjesto rada. Zahtjevnost raste kada:

• materijal mora da se nosi ili vozi kolicima kroz usku kapiju ili baštu,
• površina ima mnogo uglova, lukova, stepenika i prodora, gdje se radi žabom,
• je podloga glinovita, od crvenice ili natopljena vodom, pa treba mijenjati meka mjesta, polagati geotekstil ili drenažu,
• se zbija na kosini, na terasastom placu ili u uskim rovovima,
• je kamenito dno neravno i šupljine treba prvo popuniti,
• je podloga debela i sastoji se od više slojeva,
• projekat zahtijeva provjeru nosivosti ispitivanjem,
• se radi tik uz starije objekte, pa vibracije treba ograničiti,
• je površina mala, a vrijeme za dovoz mašine veliko u odnosu na sam rad.

• Predebeo sloj odjednom. Površina izgleda čvrsto, ali je donji dio ostao rastresit. Behaton poslije godinu ili dvije propada u kolotrazima ispod točkova.
• Ostavljen humus ili korijenje. Organske materije se raspadaju i u površini nastaju lokalna ulegnuća.
• Zbijanje suvog ili raskvašenog materijala. Sloj ne dostiže potrebnu zbijenost i sliježe se neravnomjerno.
• Obluci umjesto drobljenog agregata. Podloga se pod opterećenjem pomjera, behaton se talasa.
• Nedozbijene ivice. Ivičnjaci se vremenom naginju, a krajnji redovi behatona tonu.
• Nema geotekstila na glinovitoj podlozi. Glina ulazi u tampon, podloga gubi nosivost, a na mrazu se površina diže.
• Teška mašina direktno iznad tek položenih cijevi. Prijeti pucanje ili deformacija cijevi, što otkrijete tek kada se kanalizacija zapuši.
• Pogrešan pad već u podlozi. Voda tada stoji i ispod i na behatonu, a zimi oštećuje cijelu konstrukciju.

Manju površinu, na primjer baštensku stazu ili terasu, možete zbiti i sami pomoću iznajmljene ploče. Nemojte se sami upuštati u zbijanje u dubokim rovovima, uz temelje starijih kuća ni iznad instalacija čiji tačan položaj ne znate. Motorna ploča ispušta izduvne gasove, zato njome ne radite u zatvorenim prostorima ni u dubokim iskopima. Računajte na vibracije i buku, pa su zaštita za uši, čvrsta obuća i rukavice obavezni.

1. Ukloniti humus i korijenje, iskop izravnati u padu od približno 1 do 2 % od kuće.
2. Posteljicu preći pločom, meka i mokra mjesta zamijeniti kamenim materijalom.
3. Na glinovitu podlogu ili crvenicu položiti razdvojni geotekstil sa preklopima.
4. Nasipati tampon 0/32 u slojevima prema preporuci proizvođača ploče, kod lakih mašina obično do 15 do 20 cm.
5. Suv materijal pokvasiti tako da bude vlažan, ali da iz njega ne curi voda.
6. Svaki sloj preći četiri do šest puta u trakama koje se preklapaju, od ivica ka sredini.
7. Uglove i mjesta uz zid dozbiti ručnim nabijačem.
8. Ravnost i pad provjeriti letvom i libelom, neravnine dopuniti i ponovo zbiti.
9. Poslije postavljanja behatona i ubacivanja pijeska u fuge površinu provibrirati pločom sa gumenom podlogom.

Najjednostavnija provjera je pogled i korak. Na dobro zbijenoj podlozi cipela ne ostavlja trag, površina ne pruža otpor kao opruga i pri prolasku automobila ne stvaraju se kolotrazi. Ravnost se provjerava letvom dugom dva metra, a odstupanja treba da budu u granicama koje dozvoljava proizvođač behatona ili projekat.

Kod prilaza, parkinga i podloga pod temeljne ploče nosivost se provjerava mjerenjem. Radi se statičko ispitivanje kružnom pločom ili brže ispitivanje lakom dinamičkom pločom. Rezultat je modul stišljivosti, koji uporedite sa vrijednošću iz projekta. Ispitivanje radi geotehnička ili laboratorijska firma, a rezultat dobijate u zapisniku. Ako projekat traži mjerenje, dogovorite ga unaprijed, prije nego što se na podlozi nastavi gradnja.

• humus i organski ostaci su uklonjeni sa cijele površine,
• materijal odgovara dogovorenoj frakciji i drobljen je, a ne obao,
• broj i debljina slojeva su prema dogovoru ili projektu,
• površina je ravna, bez tragova od gaženja i ne ugiba se,
• padovi su u smjeru odvodnjavanja i odgovaraju obilježenim visinama,
• ivice, uglovi i okolina šahtova su dozbijeni,
• podloga izlazi van ivice budućeg behatona ili ploče,
• instalacije u površini su neoštećene i njihov položaj je ucrtan,
• kada projekat to traži, postoji zapisnik o ispitivanju nosivosti.