Podgrađivanje iskopa do 2 m

Zemlja u zidu iskopa drži se samo zahvaljujući sopstvenoj povezanosti i vlazi. Kada padne kiša, kada se zemlja isuši, kada pored prođe kamion ili kada se na ivici nagomila iskopani materijal, ravnoteža se lako poremeti. Tipično obrušavanje ne izgleda dramatično: sa gornje ivice odlomi se komad zida i padne unutra. Na dubini od oko metar i po to je sasvim dovoljno da čovjeka pritisne uz dno i onemogući mu disanje.

Pravila zaštite na radu na gradilištu po pravilu traže podgrađivanje vertikalnih zidova iskopa od dubine od približno 1,3 m. U rastresitom tlu, pored puteva i objekata ili tamo gdje ima vibracija, podgrada može biti potrebna i na manjoj dubini. Alternativa je kosi iskop, odnosno kopanje zidova pod nagibom. Za to treba mnogo više prostora i više iskopane zemlje. Na uskoj parceli, uz ogradu, uz komšijsku kuću ili pored trotoara kosi iskop obično nije izvodljiv, pa tada na red dolazi podgrada.

Podgrada ne štiti samo radnike. Štiti i okolne temelje, ogradu, trotoar i već položene instalacije. Kada se zid iskopa olabavi, zemlja iz okoline klizi prema njemu i ispod susjednih konstrukcija mogu nastati šupljine. One se pokažu tek nakon nekoliko sedmica, kao slegnute ploče u dvorištu ili pukotina na zidu.

U cjenovniku se podgrađivanje iskopa do 2 m obračunava po kvadratnom metru. Računa se površina podgrađenih zidova, a ne površina dna niti zapremina iskopa. Ako je rov dug 10 m i dubok 1,8 m, a podgrađuju se oba zida, dobija se približno 36 m². Kod jame za šaht sabiraju se sva četiri zida.

Kada upoređujete ponude, obratite pažnju na to šta tačno stavka sadrži. Obično obuhvata:

• dopremu i pripremu materijala ili sistema za podgradu,
• postavljanje talpi, nosača i razupirača postepeno, kako iskop ide u dubinu,
• redovnu kontrolu i dotezanje razupirača tokom radova.

Uklanjanje podgrade u predmjerima je često posebna stavka, jer se radi kasnije, zajedno sa zatrpavanjem. Isto tako se posebno obično obračunavaju sam iskop, odvoz zemlje, ispumpavanje vode i zatrpavanje sa nabijanjem. Ako su te stvari u ponudi spojene, to treba jasno da piše. U suprotnom lako nastane nesporazum oko toga ko na kraju vadi podgradu i kada.

Granica od 2 m nije slučajna. Do te dubine najčešće se može raditi sa lakšim sistemima i drvetom. Za dublje iskope po pravilu je potreban statički proračun, masivniji boksovi ili čelične talpe, a to je druga kategorija posla.

Kod manjih dubina koristi se nekoliko provjerenih rješenja. Izbor zavisi od vrste tla, dužine iskopa, prostora za mašine i od toga koliko dugo će iskop ostati otvoren.

Horizontalna drvena podgrada

Ovo je klasika koju poznaje svaki iskopčija. Uz zidove se horizontalno postavljaju talpe, obično debljine oko 5 cm. Drže ih vertikalne grede ili daske, a između naspramnih zidova ugrađuju se razupirači. Talpe se dodaju odozgo prema dolje, kako se iskop produbljuje. Ovaj način odgovara vezanom tlu, gdje zid kratko vrijeme izdrži i bez oslonca, na primjer ilovači ili glinovitoj zemlji. Prednost je prilagodljivost: drvo se lako obiđe oko cijevi, kabla ili korijena. Mana je sporija montaža i više ručnog rada.

Vertikalna zabijena podgrada

U rastresitom tlu, na primjer u šljunku ili pijesku, zid se obruši prije nego što stignete da prislonite talpu. Zato se talpe postavljaju vertikalno i zabijaju ili utiskuju u zemlju prije nego što iskop napreduje. Zemlja se vadi tek iza njih. U šljunkovitim terenima, kakvi su česti u ravničarskim djelovima oko Podgorice, ovaj način je pracniji, ali često jedini siguran.

Čelični boksovi za rov

Boks čine dvije čelične ploče spojene podesivim razupiračima. Bager ga spusti u rov u komadu ili ga postepeno utiskuje tokom kopanja. Kod dužih rovova za priključke i kanalizaciju to je brzo i vrlo sigurno rješenje, jer se montaža uglavnom radi iznad terena. Boks se zatim pomjera duž rova. Potreban je, međutim, bager dovoljne nosivosti i prostor za manipulaciju. U skučenom dvorištu između kuća, kakvih ima mnogo u starim djelovima primorskih mjesta, boks se često ne može upotrijebiti.

Razuporni ramovi i hidraulični razupirači

Kod uskih rovova koriste se i laki aluminijumski ili čelični ramovi sa hidrauličnim ili navojnim razupiračima, koji pritiskaju panele ili daske uz zidove. Montiraju se brzo, često odozgo, bez ulaska u iskop. Pogodni su za kratkotrajne radove, na primjer kod popravke kvara na vodovodnoj cijevi.

Kod porodične kuće u praksi se najčešće sreće drvena horizontalna podgrada kod kratkih i razuđenih iskopa, a boks kod dužih pravih rovova. Ako vam ekipa predloži nešto drugo, pitajte zašto. Dobar majstor to zna da objasni jednom rečenicom, na primjer „ovdje je šljunak, prislonjene talpe ne bi stigle“.

Podgrađivanje ide ruku pod ruku sa iskopom, pa se priprema odnosi na cijeli posao. Prije dolaska ekipe trebalo bi da bude riješeno:

• obilježavanje podzemnih instalacija na terenu (voda, kanalizacija, struja, telekomunikacije, gas gdje postoji), uz pomoć nadležnih distributera,
• u stambenoj zgradi dogovor sa upravnikom zgrade i etažnim vlasnicima o terminu, pristupu i zaštiti zajedničkog prostora,
• pristup za bager i kamion i mjesto za odlaganje iskopane zemlje i materijala za podgradu,
• dogovor sa komšijom ako iskop ide uz njegovu ogradu ili temelje,
• informacija o tome da li se očekuje podzemna voda, posebno u nižim djelovima primorja i u blizini rijeka.

Obilježavanje instalacija je ključno. Kod ručnog dočišćavanja i zabijanja talpi lako se pogodi kabl ili cijev. Ako se ošteti gasna cijev ili osjetite miris gasa, odmah napustite iskop i njegovu okolinu, ne pušite, ne koristite električne uređaje i sa bezbjedne udaljenosti pozovite 112. Ako se ošteti električni kabl, ne dirajte ga i obavijestite distributera električne energije. Popravku smije da radi samo ovlašćeni električar.

Postupak se razlikuje od sistema do sistema. Kod uobičajenog iskopa do 2 m sa drvenom ili kombinovanom podgradom, pojednostavljeno izgleda ovako:

1. označiti trasu iskopa i provjeriti položaj obilježenih instalacija,
2. ukloniti završni sloj (ploče, asfalt, humus) i humus odložiti odvojeno od ostale zemlje,
3. iskopati prvu etapu do dubine na kojoj zid još sigurno stoji, obično svega nekoliko desetina centimetara,
4. postaviti prve talpe tako da nadvisuju teren za približno 10 do 15 cm i zaustave kamenje ili alat koji pada odozgo,
5. postaviti vertikalne nosače i razupirače i dotegnuti ih da talpe čvrsto naliježu na zid,
6. nastaviti iskop po etapama i uz svaku etapu dodati nove talpe i razupirače,
7. prazan prostor između talpe i zida popuniti zemljom ili klinovima da talpa nema „luft“,
8. postaviti merdevine ili drugi siguran izlaz koji izlazi iznad ivice iskopa,
9. ivicu iskopa obezbijediti ogradom ili trakom, a noću i osvjetljenjem ako je iskop uz javnu površinu.

Sa boksom je postupak jednostavniji: bager iskopa dionicu, spusti boks ili ga postepeno utiskuje, a radnici ulaze u iskop tek kada boks stoji. Nakon polaganja cijevi i djelimičnog zatrpavanja boks se pomjera dalje.

Osnovno pravilo važi za sve načine: niko ne smije da stoji u nepodgrađenom dijelu iskopa, ni „samo na trenutak, dok se doda talpa“. Upravo u takvim trenucima nastaju povrede. Zato podgrađivanje dubokog iskopa nije posao za majstore amatere. Traži iskustvo, opremu i čovjeka koji zid prati odozgo.

Iskopana zemlja odlaže se na dovoljnoj udaljenosti od ivice, obično najmanje oko pola metra, a kod teške mehanizacije ili viših gomila i dalje. Teška gomila pritiska zid i podgradu, a s tim se pri izboru razupirača možda nije računalo.

Zahtjevnost podgrađivanja, a time i trajanje i obim radova, najviše zavise od sljedećeg:

• vrsta tla: vezana ilovača podgrađuje se lakše od rastresitog šljunka, pijeska ili nasipa od građevinskog šuta,
• kamen i stijena: u kraškom terenu dio iskopa ide kroz stijenu koja stoji sama, a dio kroz zemlju koja se osipa, pa se podgrada mora prilagođavati,
• podzemna voda: ako voda procuruje kroz zid, zemlja se ispira i treba pumpati, a ponekad i zgusnuti podgradu,
• instalacije koje presijecaju iskop: svaka cijev ili kabl znači ručno dočišćavanje i prilagođavanje podgrade oko njih,
• prostor: u uskom dvorištu boks možda neće moći da se upotrijebi, a drvo se mora nositi ručno,
• blizina objekata i puteva: vibracije i opterećenje od saobraćaja traže gušće razupirače i temeljniju kontrolu,
• oblik iskopa: prav dugačak rov jednostavniji je od iskopa sa lomovima, proširenjima i šahtovima,
• vrijeme: kiša omekšava zidove, mraz ih učvršćuje, ali posle odmrzavanja mogu da popuste.

Što se tiče trajanja, kratak rov za vodovodni priključak iskusna ekipa često iskopa i podgradi za jedan dan. Duži kanalizacioni rov sa boksom napreduje približno istim tempom kao sam iskop i polaganje cijevi. Kod drvene podgrade u lošem tlu tempo je primjetno sporiji, jer se svaka etapa mora osigurati prije sljedeće.

Važno je i koliko dugo iskop ostaje otvoren. Podgrada koja izdrži jedan dan ne mora izdržati dvije sedmice kiše i smjenjivanja temperatura. Jesenji pljuskovi, kakvi su česti na primorju i u centralnom dijelu zemlje, umiju brzo da razmekšaju zidove. Ako se radovi u rovu oduže, na primjer zbog čekanja na priključenje od distributera, računajte na češće kontrole i dotezanje razupirača.

Podgrada je samo sredstvo koje omogućava da se u rovu uradi glavni posao. Zato se isplati unaprijed dogovoriti ko šta radi i kojim redom:

• prije podgrađivanja: obilježavanje instalacija, po potrebi uklanjanje ploča ili asfalta,
• tokom podgrađivanja: vodoinstalater ili ekipa koja polaže cijevi, šahtove ili drenažu,
• posle polaganja cijevi: geodetsko snimanje izvedene trase ako ga distributer traži i vaša provjera pada i posteljice prije zatrpavanja,
• na kraju: zatrpavanje u slojevima sa nabijanjem i postepeno uklanjanje podgrade.

Upravo se uklanjanje podgrade često potcjenjuje. Talpe se ne vade sve odjednom prije zatrpavanja. Ide se odozdo prema gore: zatrpa se i nabije sloj, oslobodi se odgovarajući dio podgrade i tako redom. Ako se podgrada izvadi prerano, zid može skliznuti u zasip, oštetiti tek položenu cijev ili spriječiti da se zasip dobro nabije. Kod boksa se boks po pravilu postepeno podiže tokom zatrpavanja.

Ako rovom ide kanalizaciona cijev, pravilan pad i posteljica provjeravaju se dok je iskop još podgrađen. Kasnije, posle zatrpavanja, ništa ne možete popraviti bez novog kopanja. Zato podgrada treba da ostane na mjestu dok sve ne bude provjereno i dogovoreno.

U praksi se ponavljaju slične greške. Neke su odmah opasne, druge se pokažu tek nakon nekog vremena:

• ulazak u nepodgrađeni dio iskopa, koji može završiti zatrpavanjem, i to već na dubini od oko 1,5 m,
• podgrada ne nadvisuje teren, pa u rov padaju kamenje, grudve zemlje ili alat,
• iskopana zemlja odložena tik uz ivicu, koja opterećuje zid i deformiše podgradu,
• razupirači nedotegnuti ili postavljeni prerijetko, pa se talpe savijaju i iza njih nastaju šupljine,
• nepopunjen prostor iza talpi, koji vodi do postepenog klizanja zemlje i slijeganja okolnog terena,
• upotreba oštećenog ili trulog drveta, koje pod pritiskom pukne,
• vađenje podgrade odjednom prije zatrpavanja, posle čega zid sklizne na cijev, a zasip se kasnije slegne,
• podgrada bez provjere posle kiše ili preko vikenda, dok niko nije pogledao da li se nešto pomjerilo.

Posljedice se često vide tek posle nekoliko mjeseci. Slegnute ploče iznad trase priključka, pukotina na ivičnjaku ili ulegnuta cijev na snimku kanalizacije kamerom nerijetko vode porijeklo od loše podgrađenog ili prerano raspodgrađenog iskopa. Zato se isplati provjeravati i ono što se posle zatrpavanja više ne vidi.

Samo podgrađivanje iskopa dubokog oko dva metra ostavite iskusnoj ekipi. Ima, međutim, posla oko iskopa koji vlasnik može sigurno da uradi sam i tako olakša i ubrza rad. Važi jedno pravilo: u iskop ne silazite, a ivicu ne opterećujete.

1. Raščistiti trasu i prilaz za bager i kamion: skloniti saksije, drva, vozila i sitne predmete.
2. Ručno skinuti betonske ploče ili kocke sa trase i složiti ih na stranu za kasnije vraćanje.
3. Obilježiti poznate cijevi, šahtove i kablove u dvorištu kočićima i pokazati ih ekipi prije početka.
4. Odrediti i raščistiti mjesto za iskopanu zemlju i materijal, dalje od ivice iskopa i od temelja.
5. Djecu i kućne ljubimce držati podalje od gradilišta za sve vrijeme dok je iskop otvoren.
6. Posle kiše ili vikenda, prije nego što ekipa uđe, pogledati odozgo da li se nešto pomjerilo i javiti majstoru.
7. Fotografisati položene cijevi i podgradu prije zatrpavanja, za vašu dokumentaciju.

Podgradu ne preuzimate kao gotovo djelo za godine, već kao bezbjedno stanje iskopa prije daljeg rada. Provjerite je prije ulaska ljudi, posle svake kiše, posle pauze u radu i prije zatrpavanja. Pri preuzimanju obratite pažnju na sljedeće:

• svi vertikalni zidovi dubljeg iskopa podgrađeni su cijelom visinom do dna,
• podgrada nadvisuje okolni teren i štiti iskop od predmeta koji padaju,
• talpe čvrsto naliježu na zid i iza njih nema vidljivih šupljina,
• razupirači su čvrsto dotegnuti, nisu iskrivljeni i niko ih ne koristi kao stepenik,
• drvo i čelični djelovi nisu napukli, truli ili na drugi način oštećeni,
• iskopana zemlja i materijal leže na dovoljnoj udaljenosti od ivice,
• u iskopu postoji siguran izlaz koji izlazi iznad ivice,
• ivica iskopa je ograđena, a uz javnu površinu i označena i noću osvijetljena,
• na dnu ne stoji voda koja bi podlokavala zidove, odnosno obezbijeđeno je pumpanje,
• prije zatrpavanja dogovoren je redosljed zatrpavanja, nabijanja i postepenog uklanjanja podgrade,
• u dokumentaciji radova upisana je površina podgrađenih zidova, da bi se mogla uporediti sa obračunatim kvadratnim metrima.