Akrilno brtvljenje spojeva

Ovaj posao u praksi dolazi u dva oblika koja se ponešto razlikuju.

Brtvljenje spojeva na običnim zidovima i stropovima uglavnom se radi kod obnove i ponovnog ličenja. Pune se fuge oko štokova, prozorskih okvira i klupčica, pukotina u kutu između zida i stropa ili prijelaz između drva, betona i žbuke. Podloga je obično starija, često prašnjava ili s ostacima stare boje, pa čišćenje i priprema traju dulje.

Brtvljenje kutova i spojeva gipskartona dolazi nakon montaže pregradnih zidova, obloga i spuštenih stropova. Ravni spojevi između ploča najprije se zapune gipsanom masom s armirnom trakom i prebruse. Akril dolazi tek nakon toga, u unutarnje kutove i na mjesta gdje se gipskarton spaja s drugim materijalom, primjerice sa stropom, zidom od opeke ili štokom. Podloga je nova i ravna pa se radi brže, ali u novom potkrovlju ili kod spuštenih stropova metara spojeva ima mnogo.

Zašto baš akril? Svaka se zgrada lagano miče kad se mijenjaju temperatura i vlaga, a novogradnja još i dok se sliježe. Tvrda gipsana masa u kutu pukne, a elastični akril to pomicanje podnese. Za razliku od silikona, akril se može preličiti.

Majstor, najčešće ličilac, prvo pregleda podlogu. Spoj mora biti suh, čvrst i bez prašine. Odstrani labave komadiće žbuke i staru masu, očisti staru pukotinu i po potrebi je malo proširi, kako bi nova masa imala kamo ući. Upijajuće ili trošne podloge prije brtvljenja premažu se dubinskom penetracijom.

Zatim stavi kartušu u pištolj, vrh odreže koso, otprilike na širinu fuge, i masu istiskuje jednim ravnomjernim potezom uz stalan pritisak. Odmah je zagladi navlaženim prstom, uskom elastičnom lopaticom ili alatom za zaglađivanje, a višak obriše vlažnom spužvom. Nakon zaglađivanja kut treba imati tanku, ravnu i jedva vidljivu liniju, a ne debeli nasip.

Duboke fuge ne pune se jednim debelim slojem. Akril se pri sušenju malo skuplja, pa se duboka fuga ili prvo djelomično ispuni (kod gipskartona gipsanom masom, kod većih razmaka oko štokova na primjer pjenastom ispunskom vrpcom), ili se akril nanese u dva tanka sloja. Drugi sloj ide tek kad se prvi osuši.

Većina akrilnih masa spremna je za ličenje nakon nekoliko sati, a kod debljih slojeva i u vlažnoj prostoriji tek nakon jednog dana. Mjerodavan je podatak proizvođača na kartuši.

• Duljina i broj spojeva: soba sa spuštenim stropom i puno kutova znači mnogo više metara nego jednostavna prostorija.
• Širina i dubina fuga: uske fuge rješavaju se jednim potezom, široke traže prethodnu ispunu ili više slojeva.
• Stanje podloge: novi gipskarton spreman je gotovo odmah, a stare pukotine treba otvoriti, očistiti i premazati penetracijom.
• Visina i pristup: kutovi ispod visokog stropa, stubišta i kosine potkrovlja traže ljestve ili skelu i usporavaju rad.
• Razvedenost prostora: niše, lukovi, instalacije i cijevi znače mnogo kratkih i teško dostupnih dionica.
• Zahtjevi za izgled: kod bočnog svjetla iz velikih prozora vidi se svaka neravnina, pa se radi sporije i preciznije.

• Akril na prašinu ili vlagu: masa ne prianja, s vremenom se odvoji od ruba i u kutu nastane tamna linija tanka poput dlake.
• Akril umjesto gipsane mase: ravni spojevi između ploča u istoj ravnini traže gipsanu masu s trakom. Akril ih ne armira i vidjet će se ispod boje.
• Predebeo sloj: skuplja se, puca i u kutu ostavlja vidljiv nasip.
• Prekasno zaglađivanje: kad masa stvori kožicu, više se ne da lijepo zagladiti. Osušeni akril se, osim toga, loše brusi jer je mekan i elastičan.
• Silikon umjesto akrila: boja na silikonu ne drži, nego se skuplja u kapljice.
• Ličenje preko svježe mase: boja iznad spoja može popucati ili ostaju mrlje.
• Preskočena kritična mjesta: kut uz strop, spoj spuštenog stropa i rubovi oko štokova pucaju prvi.

Akril ima i svoje granice. Veće dilatacijske fuge, fuge u podu, vanjski prostori i mjesta na koja izravno prska voda (primjerice tuš kabina) traže drugu masu, obično sanitarni silikon ili poliuretanski kit. Ako se pukotina nakon brtvljenja i dalje otvara ili širi, to nije estetski problem. Uzrok treba procijeniti stručnjak, po potrebi i ovlašteni inženjer građevinarstva. U stambenoj zgradi o tome obavijestite i upravitelja.

Brtvljenje akrilom može obaviti i spretan laik. Za kutove ispod stropa pripremite stabilne ljestve, a za stropove iznad uobičajene visine radije pozovite majstora sa skelom. Tehniku najprije isprobajte na kratkoj, manje vidljivoj dionici.

1. Kupiti unutarnji akril koji se može preličiti, a za kuhinju i kupaonicu, izvan izravnog dodira s vodom, akril s većom otpornošću na vlagu.
2. Očistiti spoj, usisati prašinu i ukloniti labavu staru masu i boju.
3. Upijajuću ili trošnu podlogu premazati dubinskom penetracijom i pustiti da se osuši.
4. Kod neravne podloge ili ako radite prvi put, rubove oblijepiti krep trakom.
5. Vrh kartuše odrezati koso na širinu fuge i kartušu staviti u pištolj.
6. Masu istiskivati jednim ravnomjernim potezom uz stalan pritisak, u dionicama otprilike duljine ruke.
7. Odmah zagladiti navlaženim prstom ili alatom za zaglađivanje i višak obrisati vlažnom spužvom.
8. Traku skinuti dok je masa još mekana.
9. Pustiti da se osuši prema uputama proizvođača, a dublja mjesta po potrebi dopuniti drugim tankim slojem.
10. Tek nakon toga ličiti.

Spojeve pogledajte pod bočnim svjetlom, na primjer svjetiljkom prislonjenom uz zid, prije nego što počne ličenje.

• linije u kutovima su ravne, tanke i bez nasipa,
• masa drži cijelom duljinom i ne odvaja se na rubovima,
• na površini nema mjehurića, rupica ni tragova prstiju,
• oko spojeva nema osušenih mrlja mase,
• zabrtvljeni su i kutovi uz strop, oko štokova i prozora te spojevi spuštenih stropova,
• masa je prije ličenja potpuno suha,
• nakon ličenja boja iznad spojeva ravnomjerno pokriva i ne puca.