Venecijanski štuk - polirani premaz

Riječ je o sporom ručnom poslu. Svaki je sloj vrlo tanak, a na rezultat najviše utječe pravi trenutak za svaki potez. Ličilac obično radi ovim redom:

Priprema podloge

Zid mora biti ravan, čvrst, suh i čist. Rupe i pukotine se zakitaju, a stari premazi koji se ljušte uklone. Podloga se zatim premaže odgovarajućim temeljnim premazom kako bi upijala jednako po cijeloj površini. Na sjajnoj površini svaka neravnina dolazi do izražaja, pa ova faza često traje dulje od samog štuka.

Osnovni sloj

Prvi sloj nanosi se tanko gladilicom od nehrđajućeg čelika i izravnava sitne neravnine. Ostavi se da se osuši prema uputama proizvođača, obično nekoliko sati. Deblja mjesta lagano se prebruse.

Slojevi s crtežom

Drugi i svaki sljedeći sloj nanose se kratkim potezima u različitim smjerovima. Tako nastaje tipičan mramorni crtež. Uobičajeno je dva do četiri tanka sloja. Zadnji sloj majstor pritišće i gladi u pravom trenutku, kad više nije mokar, a još nije potpuno tvrd. Tada se počinje pojavljivati sjaj.

Voskanje i poliranje

Kad se površina osuši, nanosi se tanak sloj voska i polira krpom ili gladilicom. Vosak ističe boju, pojačava sjaj i štiti površinu od vode i prljavštine.

• vapneni venecijanski štuk tradicionalna je varijanta s mramornim brašnom. Propušta vodenu paru, a zbog lužnatosti je manje sklon plijesni. Najprikladniji je za stambene prostorije,
• premaz na bazi sintetske smole lakše se obrađuje i obično bolje podnosi trljanje, ali u pravilu manje „diše”,
• voskovi postoje prirodni i sintetski, neki s biserastim ili metalik efektom. Debeo sloj voska smanjuje paropropusnost, zato se nanosi tanko,
• boja može biti bijela, gotova pigmentirana ili namiješana prema uzorku. Svijetli i srednji tonovi bolje skrivaju sitne pogreške, dok tamni i metalik tonovi otkrivaju svaki potez.

Od alata trebaju gladilice od nehrđajućeg čelika, manje špahtle za kutove, fini brusni papir i čiste krpe. Gladilica ne smije biti izgrebena, inače će ogrebotine prenijeti na zid.

Zahtjevnost posla, a time i ukupnu cijenu radova, najviše određuje sljedeće:

• stanje zida, jer neravan ili oštećen zid traži više kitanja i brušenja,
• broj slojeva i željeni sjaj,
• posebni efekti, poput biserastog sjaja, metalik pigmenata ili više boja na jednoj plohi,
• mnogo kutova, špaleta, utičnica i prekidača oko kojih se radi sporo,
• visina prostorije i pristup, na primjer iznad stubišta ili iza ugradbenog namještaja,
• je li prostor ispražnjen i rade li u njemu istodobno drugi majstori, jer prašina na svježem sloju stvara probleme.

Venecijanski štuk dobro pristaje dnevnom boravku, spavaćoj sobi, predsoblju, hodniku i uredu. Ako je navoskan, može se staviti i u kuhinju izvan zone radne ploče te u kupaonicu na mjesta koja voda ne prska izravno. U praksi se često dogodi da ga netko naruči u tuš kabinu umjesto keramike, a onda se iznenadi kad se površina na stalno mokrom mjestu počne mijenjati. Za takve zone postoje drugi sustavi, na primjer posebni vodootporni dekorativni premazi. Pitajte izvođača za njih prije nego što se odlučite.

Za ovakvu obradu unutar stana obično ne treba nikakva dozvola, jer je riječ o završnoj obradi površine. Ako ipak niste sigurni, provjerite u nadležnom upravnom tijelu prema važećim propisima o gradnji. Želite li urediti zidove u zajedničkim dijelovima zgrade, dogovorite se unaprijed s upraviteljem i suvlasnicima.

• loše pripremljena podloga, pa se premaz na prašnjavom ili masnom mjestu ljušti, a neravnine se nakon poliranja jasno vide,
• predebeo sloj koji dugo suši i može popucati,
• neujednačeni potezi, nakon kojih ostaju mrlje, pruge i „mape”,
• poliranje u krivom trenutku: na mokrom sloju premaz se trga, a na suhom se sjaj više ne može izvući,
• debelo ili neravnomjerno nanesen vosak koji djeluje mrljavo i umjetno,
• rad na propuhu ili izravnom suncu, kad premaz presušuje prebrzo i ne da se polirati.

Pogreške koje se kod običnog bojenja izgube ovdje se vide odmah. Često se mogu popraviti samo skidanjem cijelog gornjeg sloja.

Polirani premaz nije opasan posao, ali traži vježbu. Ako ga želite isprobati sami, počnite na ploči ili na manjem zidu koji nije glavni naglasak prostorije. Pratite tehnički list konkretnog proizvoda.

1. Isprazniti prostor, pokriti pod i oblijepiti okolinu trakom.
2. Provjeriti ravnost zida dugom letvom, zakitati i prebrusiti neravnine.
3. Otprašiti površinu i nanijeti temeljni premaz koji preporučuje proizvođač štuka.
4. Nanijeti tanak osnovni sloj i pustiti ga da se osuši.
5. Nanositi sljedeće tanke slojeve kratkim potezima unakrsno, uvijek nakon što se prethodni osuši.
6. Zadnji sloj pritiskati i gladiti čistom gladilicom kad prestane biti mokar, a još nije tvrd.
7. Nakon potpunog sušenja nanijeti tanak sloj voska i ispolirati ga krpom.
8. Gladilice odmah oprati i osušiti da na njima ne ostanu ostaci.

Ako uzorak ne ispadne onako kako ste zamislili, to je sasvim normalno. Za reprezentativni zid obratite se iskusnom ličiocu.

• pogledajte zid nasuprot svjetlu s prozora i pod kosim svjetlom lampe, da na njemu nema valova ni izraženih neravnina,
• crtež bi trebao djelovati ujednačeno po cijeloj plohi, bez oštrih granica između dijelova,
• sjaj mora biti jednak, bez mat otočića i tragova voska,
• površina ne smije imati pukotine, mjehuriće ni mjesta koja se ljušte,
• kutovi, rubovi i okolina utičnica moraju biti čisto završeni,
• tražite naziv upotrijebljenog premaza i voska te upute za održavanje.