Struganje stare uljane boje (farbe)

Ne uvijek. Odlučuje stanje premaza. Ako je uljana boja čvrsta, dobro drži i nigdje se ne ljušti, često je dovoljno temeljito je izbrusiti, odmastiti i premazati kontaktnim (adhezijskim) temeljem prema uputi proizvođača. Ako se premaz lomi, stvara mjehuriće, odiže se pod noktom ili na zidu ima nekoliko slojeva, nova boja bi prije ili kasnije otpala zajedno sa starom. Tada premaz treba ostrugati do žbuke.

Kako prepoznati uljanu boju? Sjajna je ili polusjajna, tvrda, voda se po njoj slijeva, a kad kucnete po njoj, djeluje kao tanka ljuska. Jednostavna proba: protrljajte malo mjesto krpicom natopljenom alkoholom. Disperzivna boja se obično počne razmazivati, uljana ostaje nepromijenjena.

U vrlo starim kućama i zgradama premazi mogu sadržavati olovo. Ako stanujete u starijoj gradnji i niste sigurni, dajte premaz testirati i ne brusite ga na suho. U stambenoj zgradi prije radova u zajedničkim prostorima (hodnik, stubište) najprije se javite upravitelju zgrade, jer o takvim radovima odlučuju suvlasnici.

Metoda se bira prema podlozi (žbuka, beton, gipskarton), broju slojeva i veličini površine. U praksi se načini često kombiniraju.

Ručno struganje

Strugalica, čelična špatula i žičana četka. Prikladno je za manje površine i mjesta gdje se boja već sama ljušti. Imate dobru kontrolu i uz pažljiv rad nećete oštetiti žbuku, ali posao je naporan i na velikim zidovima traje dugo. Danas služi uglavnom za detalje oko dovratnika, u kutovima i iza radijatora.

Strojno brušenje

Ekscentrična ili vibracijska brusilica s grubim papirom, a za veće površine i zidna brusilica s dugom ručkom, koju majstori zovu žirafa. Brzo je i istovremeno ohrapavi površinu, pa novi sloj na njoj bolje drži. Dobro radi na ravnoj i čvrstoj podlozi. Nastaje puno sitne prašine, zato uz brusilicu uvijek idu usisavanje i zaštitna maska. Prejakim pritiskom mekša se žbuka lako probrusi.

Kemijsko sredstvo za skidanje boje

Gel ili tekućina nanese se kistom, ostavi djelovati prema uputi proizvođača (obično od četvrt sata do sat vremena), a omekšana boja zatim se skine strugalicom. Pomaže kod debelih i čvrsto prionulih slojeva koji bi se inače strugali danima. Traži dobro prozračivanje, rukavice, naočale i temeljito ispiranje ostataka.

Kombinacija

Kod višeslojnih premaza boja se često najprije omekša kemijom, ostruže, a ostaci se dobruse. Rezultat je čista i blago hrapava podloga spremna za sljedeće korake.

Zahtjevnost posla, a time i cijenu, najviše određuju:

• broj slojeva: svaki dodatni sloj znači još jedan krug struganja ili kemije,
• prionjivost premaza: boja koja se sama ljušti brzo silazi, tvrda i čvrsta pruža otpor,
• razvedenost površine: ravan zid ide brzo, a mala kupaonica s cijevima, kutovima i dovratnicima traži puno više vremena,
• stanje žbuke: ako se ispod boje mrvi, dolazi i kitanje ili izravnavanje gletom,
• odabrana metoda: kemija znači više materijala i zaštite, brušenje strojeve i usisavanje,
• pokrivanje i čišćenje: u stanu u kojem se živi i koji je pun namještaja priprema prostora je zahtjevnija nego u praznoj prostoriji.

Manju površinu možete obraditi i sami ako imate strpljenja i zaštitnu opremu. Kod sumnje na olovo ili kod velikih površina pametnije je pozvati ličioca.

1. Iznijeti ili pokriti namještaj, pod prekriti folijom, a rubove zalijepiti trakom.
2. Isključiti osigurač za utičnice i prekidače na zidu, skinuti njihove poklopce i zalijepiti otvore.
3. Staviti rukavice, zaštitne naočale i zaštitnu masku.
4. Na probnom mjestu provjeriti kako se boja ponaša pod strugalicom i nakon nanošenja sredstva za skidanje.
5. Odignute dijelove ostrugati strugalicom pod plitkim kutom, kako se ne bi oštetila žbuka.
6. Čvrste slojeve premazati sredstvom za skidanje, ostaviti djelovati prema uputi i skinuti omekšanu boju.
7. Ostatke dobrusiti brusilicom s usisavanjem, a kutove i detalje ručno.
8. Zid oprati vodom sa sredstvom za odmašćivanje i isprati ostatke kemije.
9. Ostaviti zid da se temeljito osuši, obično barem jedan dan.
10. Nanijeti dubinsku penetraciju, a nakon sušenja zakitati pukotine i oštećenja.
11. Kit izbrusiti finim papirom (granulacija otprilike 120 do 180), zid usisati i prebrisati vlažnom krpom.

Nakon toga možete nanijeti bijeli temeljni sloj, a zatim završnu boju, najčešće u dva sloja. Za kuhinju i hodnik prikladna je periva boja, za obične sobe disperzivna.

• Bojenje preko neodmašćenog sjajnog premaza. Nova boja nekoliko tjedana izgleda dobro, a onda se počne ljuštiti u cijelim trakama.
• Neisprani ostaci sredstva za skidanje. Mogu uzrokovati mrlje, promjenu nijanse ili slabo prianjanje sljedećih slojeva.
• Brušenje bez usisavanja. Prašina se raznese po cijelom stanu, a udisati je nije zdravo, kod starih premaza još manje.
• Preskočena penetracija. Mjesta s golom žbukom i mjesta s kitom upijaju drukčije, pa se nakon bojenja vide mrlje.
• Nepotrebna žurba. Bojenje vlažnog zida ili skraćivanje vremena djelovanja kemije kasnije se vraća kroz popravke.
• Ostavljeni otočići stare boje. Rubovi između starog premaza i gole žbuke vide se kroz novu boju ako se ne izravnaju.

Prije bojenja pregledajte zid pod bočnim svjetlom, na primjer svjetiljkom prislonjenom uz zid. Provjerite je li:

• stari premaz uklonjen na cijeloj dogovorenoj površini, i u kutovima i iza radijatora,
• površina mat i blago hrapava, bez sjajnih mjesta,
• žbuka čvrsta i ne mrvi se kad prijeđete dlanom,
• zid opran, bez masnoće i ostataka kemije,
• zid suh na dodir i na pogled, bez tamnih vlažnih mrlja,
• svaka pukotina i oštećenje zakitano i izbrušeno,
• prijelaz između kita i žbuke neupadljiv pod bočnim svjetlom,
• prostor nakon rada pospremljen, a zaštita uklonjena ili pripremljena za bojenje.