Bandiranje - popravak pukotina zidova i stropova

Većina pukotina u interijeru nije problem nosive konstrukcije. Nova se zgrada prvih godina sliježe, a sitne pukotine pojavljuju se ponajprije tamo gdje se susreću različiti materijali, primjerice zid od opeke i betonski strop. Žbuka se pri sušenju skuplja, zidovi reagiraju na promjene temperature i vlage, a u starijim kućama površinski sloj je krhak i dovoljno je štemanje za novu električnu instalaciju. Kod gipskartona pak pucaju spojevi koji nisu dobro armirani.

Prema veličini pukotine se mogu otprilike podijeliti ovako:

• pukotine poput vlasi na površini, često nakon sušenja žbuke ili boje: ako se ne šire, ponekad je dovoljan tanki sloj mase bez trake,
• vidljive pukotine otprilike do 2 mm, tipično u kutovima, na spojevima gipskartona i na spoju dvaju materijala: tu bez trake i mase ne ide,
• duboke pukotine i pukotine koje "rade", koje se vraćaju ili se postupno šire: trebaju širu armaturnu mrežicu i više slojeva mase.

Ako se pukotina nakon popravka ponovno vraća, ide koso od kuta prozora, širi se ili prolazi kroz cijelu debljinu zida, to više nije posao za ličioca. Tada neka stanje procijeni statičar. U stambenoj zgradi najprije obavijestite upravitelja i suvlasnike, jer se može raditi o nosivoj konstrukciji cijele zgrade.

Postupak je sličan na žbuci i na gipskartonu, a razlikuje se uglavnom po izboru trake i mase.

Priprema

Oko pukotine se uklanja labava žbuka i boja koja se ljušti. Sama se pukotina nožem ili rubom špahtle proširi u oblik slova V, kako bi masa imala kamo ući i za što se uhvatiti. Prašina se pomete ili usisa. Starije, prašnjave i jako upojne površine premazuju se dubinskom podlogom, da se masa ne osuši prebrzo i da dobro prione.

Postavljanje trake

Samoljepljiva traka od staklenih vlakana lijepi se izravno na suhu podlogu. Papirnata traka utiskuje se u tanki sloj svježe mase, a špahtlom se istisne zrak i višak mase. Traka mora ležati ravno, bez mjehurića i nabora, inače će se svaka neravnina vidjeti nakon ličenja.

Gletanje i brušenje

Prvi sloj mase potpuno prekrije traku i razvuče se u stranu. Kad se osuši, površina se lagano prebrusi i nanosi se drugi, tanji i širi sloj, koji prijelaz izravna sa zidom. Vrijeme sušenja ovisi o masi, temperaturi i debljini sloja, pa se držite uputa proizvođača. Na kraju se površina prebrusi finim brusnim papirom ili mrežicom, obično granulacije otprilike 120 do 180, a prije ličenja premaže podlogom.

• papirnata traka standard je kod gipskartona, čvrsta je i dobro drži oblik, ali je treba precizno utisnuti u masu,
• samoljepljiva traka od staklenih vlakana lako se postavlja, pa je omiljena kod manjih popravaka i kod početnika,
• armaturna mrežica je šira i prikladna za dublje pukotine, kutove i prijelaze između materijala,
• kutni profili štite i ojačavaju vanjske kutove gipskartona.

Za unutarnje zidove i gipskarton najčešće se koristi masa na bazi gipsa, koja se dobro brusi. Za završno zaglađivanje služi fina završna masa. U kutove gdje se susreću različiti materijali i spoj se prirodno pomiče, primjerice između stropa i gipskartonskog pregradnog zida, često se stavlja elastični akrilni kit, jer bi tvrda gipsana masa tamo prije ili kasnije pukla.

Najjednostavnija je kratka pukotina na ravnom zidu u praznoj prostoriji koja će se ionako cijela ličiti. Više vremena traže pukotine na stropu, u kutovima i na spoju stropa i zida, gdje se radi s ljestava i u nezgodnom položaju. Sporiji je i rad na staroj, trošnoj žbuci koju treba najprije očistiti i učvrstiti, kao i kod pukotina koje rade i trebaju više slojeva. U stanu u kojem se živi namještaj i podove treba prekriti, što također dodaje posla. Prednost je kad se bandiranje radi zajedno s ličenjem ili gletanjem cijele prostorije, jer se povezani koraci obave odjednom.

• masa bez trake: za pukotinu koja se pomiče nije dovoljna, pukotina se obično vrati,
• loše postavljena traka: mjehurići, nabori i slabo pritisnuti rubovi stvore ispod boje vidljive valove ili se traka s vremenom odlijepi,
• žurba: masa nanesena na neosušen sloj obično propadne ili ispuca,
• preskočena podloga: masa i boja slabije prianjaju, a popravljeno mjesto nakon ličenja se razlikuje sjajem ili nijansom,
• preusko gletanje: debela traka mase tik uz traku stvori izbočinu, pa drugi sloj treba razvući šire,
• nemarno brušenje: tragovi špahtle i oštri prijelazi ispod boje su još izraženiji, osobito pri bočnom svjetlu s prozora.

Manju pukotinu na zidu do koje dosežete s niskih ljestava možete popraviti i sami. Veće površine, stropove preko cijele prostorije ili nove gipskartonske konstrukcije pametnije je prepustiti ličiocu ili majstoru za gipskarton.

1. Prekriti pod i namještaj oko mjesta popravka.
2. Ukloniti labavu žbuku i boju te nožem proširiti pukotinu u oblik slova V.
3. Pomesti ili usisati prašinu iz pukotine i okoline.
4. Premazati okolinu pukotine dubinskom podlogom i pustiti da se osuši prema uputi na pakiranju.
5. Ispuniti pukotinu masom te zalijepiti ili utisnuti traku točno po sredini pukotine.
6. Prekriti traku prvim slojem mase i razvući ga u stranu.
7. Nakon sušenja lagano prebrusiti i nanijeti drugi, širi i tanji sloj.
8. Izbrusiti u ravninu finim papirom, otprašiti i premazati podlogom prije ličenja.

• kad se baterijom posvijetli sa strane, ne vide se rubovi trake ni tragovi špahtle,
• popravljeno mjesto glatko prelazi u okolni zid, bez izbočine,
• traka nigdje ne odstoji i ispod mase nema mjehurića,
• površina je prije ličenja otprašena i premazana podlogom,
• u kutovima koji se pomiču upotrijebljen je elastični kit,
• nakon ličenja popravljeno mjesto ne razlikuje se sjajem ni nijansom.