Montaža cirkulacione pumpe za toplu sanitarnu vodu

Kod uobičajene instalacije topla voda iz spremnika do slavina ide jednom cijevi. Kad nitko ne troši vodu, ona se u cijevi ohladi. Cirkulacija dodaje drugu, povratnu cijev koja vodi vodu od najudaljenijeg točećeg mjesta natrag u spremnik. Pumpa na tom povratnom vodu polako tjera vodu u krug, pa cijevi ostaju tople.

Najviše se isplati tamo gdje:

• su kupaonice ili kuhinja daleko od izvora tople vode,
• kuća ima više etaža ili više kupaonica,
• često puštate vodu da oteče dok ne krene topla,
• se instalacije ionako obnavljaju pa je povratni vod lako dodati.

U manjem stanu s kratkim razvodom korist je obično mala. Ako zgrada ima zajedničko zagrijavanje vode, cirkulaciju u pravilu rješava upravitelj zgrade zajedno sa suvlasnicima. U zajedničke vertikale ne dirajte bez njihove suglasnosti.

U novogradnji se cirkulacija projektira zajedno s ostalim instalacijama. Kod naknadne ugradnje prvo treba provjeriti može li se povratni vod uopće provesti i kuda. Uobičajeni postupak izgleda ovako:

1. Pregledati postojeću instalaciju: trasu, promjere, stanje cijevi i ima li spremnik priključak za cirkulaciju.
2. Odrediti trasu povratnog voda i mjesto za pumpu, najčešće u tehničkoj prostoriji uz spremnik.
3. Zatvoriti dovod vode, isključiti grijanje vode i ispustiti dio instalacije na kojem se radi.
4. Položiti povratnu cijev i spojiti je na krajnja točeća mjesta ili na kraj razvoda tople vode.
5. Ugraditi pumpu sa zapornim ventilima s obje strane i nepovratnim ventilom, a kod dužih razvoda i ventile za uravnoteženje.
6. Izolirati i vod tople vode i povratni vod.
7. Napuniti sustav, odzračiti ga i napraviti tlačnu probu nepropusnosti.
8. Spojiti pumpu na struju i podesiti regulaciju.
9. Provjeriti rad uz stvarno točenje vode u svim kupaonicama i u kuhinji.

Sama zamjena pumpe novom obično traje nekoliko sati. Dodavanje povratnog voda kod obnove može potrajati cijeli dan ili dulje, ovisno o tome koliko treba štemati i popravljati. Kad se zidovi otvaraju, nakon vodoinstalatera često dolaze zidar i keramičar.

Jedna stvar koju malo tko zna: pumpa za toplu sanitarnu vodu nije isto što i pumpa za grijanje. Kroz cirkulaciju teče pitka voda s kisikom, pa kućište pumpe mora biti od materijala prikladnog za pitku vodu, obično od bronce ili nehrđajućeg čelika. Lijevana pumpa iz sustava grijanja u takvom bi krugu brzo zahrđala.

Što se snage tiče, za obiteljsku kuću obično je dovoljna mala štedljiva pumpa. Prejaka pumpa ne donosi više udobnosti, samo više buke, veće toplinske gubitke i brže trošenje cijevi.

Na raspolaganju su ovi načini upravljanja:

• vremensko upravljanje: pumpa radi primjerice ujutro i navečer, kad ukućani najviše troše vodu,
• upravljanje po temperaturi: pumpa se uključi kad se voda u povratnom vodu ohladi ispod zadane vrijednosti,
• kombinacija vremena i temperature, koja je u praksi najrazumnije rješenje,
• uključivanje na zahtjev, tipkom ili preko pametne kuće.

Zašto ne pustiti pumpu da radi stalno? Zato što tada cijeli krug neprestano gubi toplinu, a izvor je mora stalno nadoknađivati. Dobra regulacija zadržava udobnost i znatno smanjuje nepotreban rad.

U zatvorenom sustavu s nepovratnim ventilom uz spremnik moraju biti i sigurnosni ventil te često ekspanzijska posuda namijenjena pitkoj vodi. Ona prihvaća širenje vode pri zagrijavanju i štiti cijevi i armaturu.

Opseg posla ovisi ponajprije o tome dodaje li se povratni vod u već pripremljenu instalaciju ili se mora voditi iznova.

• posao olakšavaju spremnik s priključkom za cirkulaciju, dostupne cijevi u tehničkoj prostoriji i razvod u spuštenom stropu od gipskartona ili u instalacijskom oknu,
• posao otežavaju cijevi u zidovima i podovima, gdje treba štemati utore i poslije popravljati žbuku ili pločice,
• više posla znači i kuća s više ogranaka koje treba uravnotežiti ventilima,
• kod starih pocinčanih cijevi može se pokazati da su zarasle kamencem i da dio razvoda treba zamijeniti.

Fiksni spoj pumpe na električnu instalaciju ili na upravljačku jedinicu bojlera ili kotla smije izvesti samo ovlašteni električar. Ako se zahvat tiče plinskog kotla, na njemu smije raditi samo ovlašteni serviser za plinske uređaje. Ako osjetite miris plina, zatvorite plinski ventil, prozračite prostor i nazovite distributera plina ili 112. Uobičajena ugradnja cirkulacije u obiteljskoj kući obično ne traži posebnu dozvolu. Kod veće obnove ipak provjerite što vrijedi prema važećim propisima o gradnji u nadležnom upravnom tijelu.

U praksi se najčešće ponavljaju ove pogreške:

• nepovratni ventil nedostaje ili je krivo ugrađen, pa voda kroz krug teče u suprotnom smjeru i miješa se,
• pumpa za grijanje umjesto pumpe za pitku vodu,
• neizoliran povratni vod koji zapravo grije zidove,
• pumpa bez regulacije koja radi danju i noću,
• pumpa ugrađena tako da joj se kod servisa ne može prići,
• preniska temperatura vode u krugu, koja povećava opasnost od razmnožavanja bakterije legionele.

Uz zadnju točku: mlaka voda koja stalno kruži idealna je za bakterije. Zato se obično preporučuje da se topla voda u krugu drži otprilike na 55 °C ili više i da se, ako izvor to omogućuje, povremeno pregrije. Točne vrijednosti podesite prema uputama proizvođača spremnika i važećim normama HRN EN.

Pri preuzimanju provjerite:

• stiže li topla voda na najudaljeniju slavinu gotovo odmah,
• radi li pumpa tiho, bez zujanja i vibracija,
• jesu li spojevi suhi i je li napravljena tlačna proba,
• ima li pumpa zaporne ventile s obje strane i nepovratni ventil,
• jesu li izolirani i vod tople vode i povratni vod,
• je li regulacija podešena prema vašem dnevnom ritmu i znate li je sami promijeniti,
• nije li temperatura vode u krugu nepotrebno niska,
• jeste li dobili upute za pumpu, jamstveni list i opis spajanja.