Montaža dizalice topline zrak-voda

Pod montažom se u cjeniku podrazumijeva rad instalatera grijanja pri postavljanju i spajanju jedne dizalice topline zrak-voda. Uobičajeno su to ovi poslovi:

• postavljanje vanjske jedinice na pripremljeni temelj, postolje ili zidnu konzolu, uz niveliranje i antivibracijske podloške,
• postavljanje unutarnje jedinice, hidrauličkog modula ili kompaktne jedinice sa spremnikom,
• hidrauličko povezivanje vanjskog i unutarnjeg dijela te spajanje na sustav grijanja i pripremu tople vode,
• montaža armature koja pripada dizalici, na primjer filtra, zapornih ventila, sigurnosnog ventila i odzračnika,
• odvod kondenzata od vanjske jedinice,
• punjenje, odzračivanje i tlačna proba kruga,
• prvo puštanje u rad, osnovno podešavanje regulacije i upoznavanje vlasnika s radom uređaja.

Montaža obično ne uključuje samu dizalicu topline, spremnik tople vode, akumulacijski spremnik, betonski temelj, iskop za cijevi, električni priključak i ispitivanje električne instalacije. Energetski dio spaja ovlašteni elektroinstalater. Kod split izvedbe, gdje se rashladni cjevovod spaja na gradilištu, rashladni krug smije otvarati i puniti samo osoba s certifikatom za rad s fluoriranim stakleničkim plinovima. Kod monoblok izvedbe rashladno sredstvo je tvornički zatvoreno u vanjskoj jedinici, a između jedinica teče samo voda.

Kod mnogih proizvođača dizalicu u rad pušta ovlašteni servis. O tome često ovisi i produljeno jamstvo. Prije potpisivanja ugovora provjerite tko obavlja puštanje u rad i je li ono uključeno u cijenu.

U novogradnji se dizalica topline u pravilu montira nakon žbuke i estriha, kad je kuća zatvorena i razvod grijanja dovršen. Kod obnove se dizalica često dodaje postojećim radijatorima. Tada najprije treba provjeriti mogu li radijatori zagrijati kuću pri nižoj temperaturi vode. Dizalica topline radi najučinkovitije s niskom temperaturom polaznog voda, idealno s podnim grijanjem. Stari radijatori dimenzionirani za 70 do 80 °C u najvećim hladnoćama možda neće biti dovoljni.

Prije dolaska montažne ekipe trebalo bi biti spremno sljedeće:

• Proračun toplinskih gubitaka kuće. Bez njega se snaga dizalice samo procjenjuje. Predimenzionirana dizalica se često pali i gasi, a poddimenzionirana u hladnim danima dugo radi na električni grijač.
• Temelj ili konzola za vanjsku jedinicu. Betonska traka ili blok, ili postolje, na visini iznad uobičajenog snježnog pokrivača. U gorskim krajevima i Lici ta visina mora biti veća nego na obali.
• Prodor kroz zid. Otvor ili zaštitna cijev za cijevi i kabel, idealno pripremljeni već u fazi grube gradnje.
• Odvod kondenzata. Šljunčani upojni sloj ili spoj na oborinsku ili kućnu kanalizaciju. Prema podacima proizvođača vanjska jedinica zimi može proizvesti i desetke litara kondenzata dnevno.
• Električni priključak. Zasebno osiguran vod prema zahtjevima proizvođača i dogovor s operatorom distribucijskog sustava ako se povećava priključna snaga.
• Mjesto za unutarnju jedinicu. Tehnička prostorija s pristupom razvodima, odvodom za sigurnosni ventil i dovoljno prostora za servis.

Smještaj vanjske jedinice

To je najvažnija odluka cijele montaže. Jedinica treba slobodan dovod zraka, a ispuhani hladni zrak ne smije se vraćati na usis. Proizvođači preporučuju izbjegavati kutove i uske prostore između dvaju zidova jer odbijanje pojačava buku. Nepovoljno je i mjesto ispod prozora spavaće sobe, uz terasu ili tik uz susjednu parcelu. Ako s krova može padati snijeg ili led, jedinici treba nadstrešnica. Na obali treba računati i na buru te jedinicu postaviti tako da vjetar ne puše izravno u ventilator. Za rashladno sredstvo R290, koje koristi velik dio novijih monoblok uređaja, proizvođač propisuje sigurnosnu zonu oko jedinice u kojoj ne smiju biti, primjerice, šahtovi, svjetlarnici, ventilacijski otvori ni ulazi u podrum.

Postavljanje na temelj ili konzolu

Jedinica se postavlja na betonski temelj, postolje ili nosivu zidnu konzolu. Mora biti u vodoravnom položaju, a ispod nožica dolaze antivibracijske podloške. Zidna konzola je kompromis. Štedi prostor, ali na laganim zidovima ili na zidu spavaće sobe može prenositi vibracije u kuću. Većina instalatera zato daje prednost zasebnom temelju na tlu.

Hidrauličko spajanje

Između vanjske i unutarnje jedinice polažu se izolirane cijevi. Izolacija vani mora biti otporna na vlagu i UV zračenje. Na priključke se montiraju fleksibilna crijeva koja prigušuju vibracije i filtar koji štiti izmjenjivač dizalice od nečistoća iz sustava. Kod spajanja na stari sustav isplati se instalaciju prethodno isprati i dodati separator mulja s magnetom. Mulj iz starih radijatora čest je uzrok kvarova.

Spajanje na grijanje i toplu vodu

Prema projektu dizalica se spaja izravno na krug grijanja ili preko akumulacijskog spremnika odnosno hidrauličke skretnice. Za pripremu tople vode koristi se troputni ventil i spremnik s dovoljno velikim izmjenjivačem. Običan spremnik namijenjen plinskom bojleru često ima premali izmjenjivač pa vodu dogrijava električni grijač. Proizvođači navode i minimalni volumen vode u sustavu te minimalni protok koji mora biti osiguran uvijek, i kad su termostatske glave zatvorene.

Kondenzat i zaštita od smrzavanja

Kondenzat se odvodi u šljunčani upojni sloj ispod dubine smrzavanja, u oborinsku kanalizaciju ili preko sifona u kućnu kanalizaciju. Vanjski dio odvoda treba zaštitu od smrzavanja, često grijaći kabel. Ako hidraulika vani nije zaštićena, a dizalica zbog nestanka struje stane, voda u izmjenjivaču može se smrznuti. Rješenje je antifriz, protusmrzavajući ventili ili odvajanje kruga prema uputama proizvođača.

Punjenje, tlačna proba i puštanje u rad

Krug se puni pripremljenom vodom, odzračuje i provodi se tlačna proba. Elektroinstalater dovršava energetsko spajanje, a serviser pušta dizalicu u rad. Podešava se ekvitermna krivulja, odnosno ovisnost temperature vode o vanjskoj temperaturi, priprema tople vode, program zaštite od legionele i vremenski režimi. Na kraju se ispunjava zapisnik o puštanju u rad.

Monoblok

Cijeli rashladni krug nalazi se u vanjskoj jedinici. U kuću ulaze samo cijevi s vodom. Montaža je jednostavnija i za nju nije potreban certifikat za fluorirane plinove. Nedostatak je što vodene cijevi vani treba zaštititi od smrzavanja, a udaljenost između jedinica obično je ograničena.

Split

Kompresor je vani, a izmjenjivač voda-rashladno sredstvo unutra. Između jedinica vodi rashladni cjevovod koji se ne smrzava. Krug se ipak spaja, vakuumira i puni na gradilištu, a to smije raditi samo certificirani serviser. Split se često bira kad je vanjska jedinica udaljenija od kuće.

Hibridni spoj

Dizalica topline radi zajedno s postojećim plinskim bojlerom ili kotlom, koji se uključuje samo u najvećim hladnoćama ili pri velikoj potrošnji tople vode. Kod obnove je to razuman međukorak dok kuća još nije toplinski izolirana.

Orijentacijske cijene uređaja jako se razlikuju prema snazi i proizvođaču. Za uobičajene snage za obiteljsku kuću riječ je o nekoliko tisuća eura za uređaj, uz dodatne stavke za spremnik, akumulacijski spremnik i pribor. Točan iznos daje tek ponuda za konkretnu kuću.

• Snaga odabrana od oka. U praksi se dizalica često bira prema površini kuće ili snazi starog kotla. Stari kotao obično je znatno predimenzioniran, a kuća nakon izolacije treba mnogo manje topline.
• Jedinica na lošem mjestu. Ispod prozora spavaće sobe, u kutu između zidova ili nasuprot susjedovoj terasi. Buka se tada rješava naknadno i skuplje.
• Kondenzat pušten na tlo. Voda se zimi smrzava, ispod jedinice raste led koji može oštetiti isparivač ili stazu.
• Vanjska jedinica bez razmaka od tla. Snijeg blokira usis ili odvod kondenzata, a dizalica se muči s odleđivanjem.
• Neispran stari sustav. Mulj i magnetit već u prvoj sezoni začepe filtar i izmjenjivač.
• Premali izmjenjivač u spremniku. Topla voda se dugo grije, a dogrijava je električni grijač, što povećava potrošnju.
• Termostatske glave u svakoj prostoriji bez obilaznog voda. Dizalica nema zajamčen minimalni protok i javlja greške.
• Tvorničke postavke. Ekvitermna krivulja ostaje nepotrebno visoko, pa dizalica radi lošijom učinkovitošću nego što bi mogla.

Je li za vanjsku jedinicu potrebna kakva dozvola ili prijava, provjerite kod nadležnog upravnog tijela za graditeljstvo u svojoj jedinici lokalne samouprave. U stambenoj zgradi potrebna je i suglasnost suvlasnika, jer su pročelje i krov zajednički dijelovi zgrade.

Buka vanjske jedinice ne smije prelaziti dopuštene razine prema susjednim kućama, osobito noću. Naknadne izmjene zbog pritužbi susjeda obično su skupe. Proizvođači zato navode zvučnu snagu jedinice i preporučene razmake, koje se isplati poštovati već pri planiranju.

Električno spajanje mora izvesti ovlašteni elektroinstalater koji nakon radova izdaje izjavu o sukladnosti i zapisnik o ispitivanju instalacije. Ako se povećava priključna snaga, to treba unaprijed riješiti s HEP Operatorom distribucijskog sustava.

Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost povremeno objavljuje javne pozive za sufinanciranje obnovljivih izvora energije i energetske obnove obiteljskih kuća, a slične programe imaju i neke županije i gradovi. Uvjeti, iznosi i rokovi mijenjaju se od poziva do poziva, a često je uvjet da radovi ne počnu prije prijave. Aktualne uvjete provjerite na službenim stranicama Fonda i svoje županije prije narudžbe uređaja.

Pri preuzimanju zatražite zapisnik o puštanju u rad, jamstvene uvjete i dokumentaciju elektroinstalatera o ispitivanju instalacije. Zatim prođite ove točke:

• vanjska jedinica stoji vodoravno, na antivibracijskim podloškama i dovoljno visoko iznad tla,
• oko jedinice je slobodan prostor prema uputama proizvođača, a ispuhani zrak ne puše u zid ni prema susjedu,
• kondenzat otječe u upojni sloj ili kanalizaciju i ne curi po stazi,
• cijevi vani su potpuno izolirane, izolacija nije poderana i zaštićena je od sunca,
• prodor kroz zid je zabrtvljen i u njega ne ulazi voda,
• na dovodu u dizalicu postoje filtar i zaporni ventili kojima se pri servisu može pristupiti,
• tlak u sustavu nakon probe ne pada i nijedan spoj ne kaplje,
• regulacija je podešena, znate promijeniti temperaturu i režim rada i imate zapisane pristupne podatke za aplikaciju,
• dizalica u radu ne proizvodi neuobičajene zvukove ni vibracije koje bi se prenosile u kuću.

Prve zime pratite potrošnju struje i broj sati rada pomoćnog električnog grijača. Ako se uključuje često i pri blagim minusima, nešto nije u redu s podešavanjem ili s odabirom snage.

Cijena rada u cjeniku NUMIQ iznosi oko 960 € po komadu za jednu dizalicu topline zrak-voda. To je rad instalatera grijanja uključujući sitni potrošni materijal, bez same dizalice, spremnika tople vode, akumulacijskog spremnika i ostalog glavnog materijala. Stvarne cijene razlikuju se po regijama i gradovima, pa su u Zagrebu i turističkim mjestima na obali obično više nego u manjim mjestima u unutrašnjosti.

Konačni iznos za montažu najviše ovisi o sljedećem:

• udaljenosti između vanjske i unutarnje jedinice i načinu vođenja cijevi,
• radi li se o novogradnji s pripremljenim razvodom ili o zamjeni izvora u starom sustavu koji treba isprati i preurediti,
• broju krugova grijanja, akumulacijskom spremniku, spremniku tople vode i hibridnom spoju s postojećim kotlom,
• demontaži i odvozu starog kotla,
• pristupu mjestu montaže i potrebi za skelom ili podiznom platformom kod zidne konzole,
• građevinskim radovima kao što su temelj, prodori kroz zid i iskop za cijevi.

Povezane radove možete zasebno izračunati, na primjer demontažu plinskog ili električnog bojlera, montažu ekspanzijske posude ili polaganje cijevi podnog grijanja. Pregled svih stavki pronaći ćete u odjeljku instalaterski radovi grijanja.