Montaža nosača radijatora na zid

Novi nosač trebate uvijek kada na zidu još ništa nema. Češće se ipak radi o zamjeni. Novi radijator gotovo uvijek ima druge dimenzije, drugu težinu i drugi razmak točaka učvršćenja od starog, pa stare konzole na njega jednostavno ne odgovaraju.

• montaža novog radijatora u stanu ili obiteljskoj kući,
• zamjena starog člankastog radijatora pločastim,
• labav radijator koji se pomiče na dodir ili se odmiče od zida,
• zahrđale ili savijene konzole u starijim zgradama,
• adaptacija pri kojoj se radijator premješta na drugo mjesto.

Kod zamjene radijatora isplati se demontažu, nove nosače i ventile riješiti odjednom. Tako se u zid dira samo jednom i žbuka se popravlja samo jednom. U stambenoj zgradi s centralnim grijanjem radijator ne možete skinuti bez zatvaranja i ispuštanja vode, zato se unaprijed dogovorite s upraviteljem zgrade i suvlasnicima. Ako je zgrada spojena na toplanu, ponekad treba obavijestiti i opskrbljivača toplinom. Katkad se mora ispustiti cijela vertikala, a to se radi u dogovorenom terminu, po mogućnosti izvan sezone grijanja.

Tip nosača uglavnom određuje sam radijator. Proizvođač ga obično isporučuje u pakiranju ili ga točno navodi u uputama.

Konzole za pločaste radijatore

To je danas uobičajeno rješenje. Riječ je o limenim konzolama s plastičnim umetkom u koji ulaze kukice sa stražnje strane radijatora. Umetak ublažava naprezanje kod zagrijavanja i omogućuje da se radijator lako skine, primjerice kad ličilac boji zid.

Nosači za člankaste radijatore

Lijevani i stariji čelični člankasti radijatori vise na kukama ili trnovima koji se sidre u zid. Lijevani radijator vrlo je težak, zato traži više točaka učvršćenja i čvrst zid.

Podni nosači

Ako zid ne može nositi ništa teško, primjerice slaba pregrada ili gipskarton bez ojačanja, radijator se postavlja na nosače učvršćene u pod. Za zid se tada veže samo kako se ne bi prevrnuo. Pod treba pripremiti prije nego što se postavi završni sloj, primjerice pločice ili parket.

Nosači za kupaonske radijatore

Kupaonski radijatori, poznati i kao sušači ručnika, imaju vlastite držače kojima se podešava razmak od zida. Ovdje je važna preciznost, jer je radijator na vidljivom mjestu i svaka se iskrivljenost odmah primijeti.

Zašto sve ovisi o zidu? Zato što radijator napunjen vodom ne vuče tiplu samo prema dolje, nego i od zida. Svaki materijal drži sidro na svoj način.

Beton

Tipičan je za montažne i neboderske zgrade građene od betonskih elemenata. Drži vrlo dobro, ali se teže buši i u zidu može biti armatura. Koriste se obične najlonske ili metalne tiple s vijcima odgovarajuće duljine.

Puna i šuplja opeka

Puna opeka zahvalna je za sidrenje. Šuplja opeka i blok opeka, česte u kućama građenim posljednjih desetljeća, iznutra imaju šupljine u kojima se obična tipla nema gdje raširiti. Tu se koriste dulje tiple za šuplje materijale ili kemijsko sidro. Bušiti treba bez udarca, da se unutarnje stijenke opeke ne razbiju.

Porobeton

Mekan i lagan materijal, raširen u novijim kućama. Obična tipla u njemu se lako okrene u prazno. Potrebne su tiple namijenjene porobetonu ili kemijsko sidrenje.

Gipskarton

To je najzahtjevniji slučaj. U samu ploču radijator se ne može učvrstiti. Ili se pri izradi pregrade u konstrukciju ugradi drveno ili metalno ojačanje, ili se radijator postavlja na podne nosače. Ako ojačanja nema, a pregrada je već gotova, zid treba otvoriti ili odabrati podne nosače.

Jednostavna je montaža na ravan, čvrst zid, gdje je jasan položaj priključaka i stara se konzola samo mijenja novom istog tipa. Posao, s druge strane, produljuju i otežavaju:

• šuplja opeka, porobeton ili gipskarton bez ojačanja,
• težak lijevani radijator ili vrlo dugo tijelo s više konzola,
• stare rupe na mjestu gdje treba bušiti nove, pa sidro nema za što uhvatiti,
• električne instalacije ili vodovodne cijevi u zidu koje treba zaobići,
• priključci koji ne odgovaraju položaju novog radijatora pa ih vodoinstalater mora prilagoditi,
• loš pristup, primjerice iza kuhinjskih elemenata ili ispod klupčice prozora s malim razmakom.

Samo postavljanje konzola na betonski ili zidani zid može obaviti spretan kućni majstor. Skidanje i spajanje radijatora na grijanje, ispuštanje i punjenje sustava te prepravke cijevi prepustite instalateru grijanja. Ako niste sigurni što se nalazi u zidu, pozovite stručnjaka prije nego što počnete bušiti.

1. Pročitati u uputama proizvođača radijatora preporučenu visinu od poda, razmak od zida i razmak između konzola.
2. Provjeriti položaj polaznog i povratnog voda, kako bi radijator nakon vješanja točno sjeo na priključke.
3. Detektorom provjeriti prolaze li na mjestu bušenja električni kabeli ili cijevi.
4. Libelom ili laserom povući vodoravnu liniju i označiti točke za konzole.
5. Izbušiti rupe svrdlom prikladnim za materijal zida, kod šuplje opeke bez udarca.
6. Ispuhati prašinu iz rupa i postaviti tiple ili kemijsko sidro prema uputama.
7. Pričvrstiti konzole i zategnuti vijke tako da se ne miču, ali da se vijak ne okrene u prazno.
8. Libelom provjeriti jesu li sve konzole u istoj ravnini i na jednakom razmaku od zida.
9. Rukom pritisnuti konzolu i provjeriti da čvrsto drži.

Većina problema ne pokaže se odmah, nego tek nakon nekoliko tjedana grijanja. Radijator se počne naginjati, konzola izlazi iz zida ili popuste spojevi kod ventila. U praksi se često događa da netko računa s težinom praznog radijatora i zaboravi na vodu, ili upotrijebi univerzalnu tiplu u zidu za koji nije namijenjena. Česta je pogreška i radijator postavljen prenisko ili tik ispod klupčice prozora, pa ispod nje slabo struji zrak i prostorija se sporije zagrijava.

Kod preuzimanja gotove montaže provjerite:

• konzole su čvrste i ne miču se kad ih pritisnete,
• radijator je vodoravan, a kod nekih tipova blago nagnut prema odzračnom ventilu, prema uputama proizvođača,
• visina od poda i razmak od klupčice prozora odgovaraju uputama,
• između radijatora i zida postoji razmak za strujanje zraka,
• priključci nisu napregnuti i nigdje ne kapa,
• oko rupa nema pukotina i žbuka je uredno popravljena,
• dobili ste upute za radijator i podatak o načinu sidrenja.