Zavarivanje metalnih cijevi plamenom

Plamen se dobro pokazuje kod tankostijenih čeličnih cijevi manjih promjera, kakve se obično nalaze u razvodu grijanja obiteljskih kuća i starijih stambenih zgrada. Zavarivač može toplinu fino dozirati, pa tanku stijenku cijevi lakše ne progori. Plamenik ne treba struju i stiže i u uske kutove iza radijatora ili ispod stropa kotlovnice.

U nekim se slučajevima ipak bira drugi postupak:

• debelostijene i velike cijevi u kotlovnicama obično se zavaruju elektrolučno, jer je taj postupak kod debljeg materijala brži,
• bakrene cijevi se u praksi gotovo uvijek tvrdo leme, a ne zavaruju; i tu se koristi plamen, ali se bakar pritom ne rastali,
• pocinčane cijevi, česte u starim vodovodnim instalacijama, ne bi se smjele zavarivati: cink pri zagrijavanju izgara i oslobađa štetne pare, a spoj gubi zaštitu od korozije, pa se takve cijevi spajaju navojima ili prijelaznim komadima,
• plinske cijevi smije zavarivati samo ovlaštena osoba s odgovarajućim certifikatom, uz ispitivanje nepropusnosti i suglasnost distributera plina. To nije uobičajen posao na grijanju.

Kod starijih kuća zavarivanje ima još jednu prednost. Stare cijevi često imaju dimenzije na koje moderni press fitinzi ne odgovaraju, ili su toliko oslabljene da prešanje ne bi izdržale. Zavarom se novi dio spaja izravno na zdravi dio stare cijevi.

Samo zavarivanje traje kraće nego što biste očekivali. Većinu vremena oduzimaju priprema i provjera.

1. Isključiti kotao, pustiti da se sustav ohladi i ispustiti vodu barem iz dijela u kojem se zavaruje.
2. Osigurati okolinu: ukloniti zapaljive predmete, pod i zidove zaštititi negorivom podlogom ili limom, pripremiti vatrogasni aparat.
3. Odrezati oštećeni dio, a krajeve cijevi očistiti od hrđe, boje i masnoće do sjajnog metala te po potrebi obraditi rubove.
4. Novi komad točno postaviti i učvrstiti, da spoj drži os i da se tijekom zavarivanja ne pomakne.
5. Namjestiti plamen prema debljini stijenke i spoj ravnomjerno zagrijati po cijelom opsegu.
6. Zavariti spoj jednoličnim pokretom oko cijevi, po potrebi uz dodatnu žicu.
7. Pustiti zavar da se sam ohladi, ne hladiti ga vodom.
8. Pregledati zavar, napuniti i odzračiti sustav te napraviti tlačnu probu.
9. Nakon završetka još neko vrijeme pratiti okolinu radnog mjesta, ne tinja li negdje prašina ili izolacija.

Ako cijev ide u zid ili pod, utori se zatvaraju tek nakon uspješne tlačne probe. Propusni zavar ispod žbuke traži se puno teže od onog koji je još na vidiku.

Zahtjevnost, a time i cijena, ovisi uglavnom o tome koliko lako zavarivač dolazi do spoja i u kakvom su stanju cijevi. Jednostavno je zavarivati slobodno vođenu cijev u kotlovnici ili na zidu, gdje se plamenikom može obići cijeli opseg. Složenije je u ovim situacijama:

• spoj je tik uz zid, u kutu ili ispod stropa, pa zavarivač radi u nezgodnom položaju,
• cijev je jako korodirala i treba tražiti mjesto gdje je stijenka dovoljno debela za zavar,
• u blizini su drvene obloge, spušteni strop od gipskartona, kabeli ili plastične cijevi koje treba zaštititi,
• u stambenoj zgradi treba ispustiti cijelu vertikalu, što traži dogovor s upraviteljem ili suvlasnicima,
• nakon zavarivanja slijede štemanje utora, zidarski radovi i popravak žbuke.

U stambenoj zgradi vertikala grijanja zajednički je dio zgrade. Ne dirajte je bez suglasnosti upravitelja ili suvlasnika, čak i ako prolazi kroz vaš stan. Ako je zgrada spojena na toplinsku mrežu, kod zahvata na zajedničkom razvodu u pravilu se uključuje i distributer topline. Kod veće preinake grijanja, na primjer zamjene izvora topline ili promjene rasporeda prostorija, provjerite u nadležnom upravnom tijelu treba li vam prema važećim propisima o gradnji kakav akt ili prijava. Sam popravak dijela cijevi obično ne traži nikakvu dozvolu, no ako niste sigurni, raspitajte se.

Zavarivanje plamenom rad je s otvorenom vatrom i bocama pod tlakom, zato ga smije obavljati samo osposobljeni zavarivač s odgovarajućim uvjerenjem. To nije posao za samostalan rad kod kuće. Kvalificirani zavarivač zna ne samo postupak nego i pravila zaštite od požara pri zavarivanju u zgradama: pripremu radnog mjesta, vatrogasni aparat na dohvat ruke i nadzor nakon završetka rada.

Zašto je nadzor nakon rada toliko važan? Iskre i užareni metal mogu zapaliti prašinu u utoru, izolaciju ili drvo iza zida, i to sa zakašnjenjem. Požar se ponekad pokaže tek kad zavarivač ode. Kao vlasnik pomoći ćete ako prije njegova dolaska maknete sve zapaljivo iz okoline cijevi i osigurate da se prostorija može prozračiti.

Ako tijekom rada osjetite miris plina, odmah prekinite posao, prozračite prostor, ne palite i ne gasite električne uređaje i nazovite 112. Zatim obavijestite distributera plina.

U praksi se često javljaju ovi problemi:

• loše očišćeni krajevi cijevi: hrđa i boja stvaraju pore pa zavar s vremenom propušta,
• progorena stijenka kod tankih cijevi, kad je plamen prejak ili se predugo zadrži na jednom mjestu,
• neprovaren korijen zavara: spoj izvana izgleda uredno, ali iznutra metal nije spojen po cijeloj debljini,
• zavar na oslabljenoj cijevi: spoj je nepropustan, ali malo dalje zahrđala cijev uskoro pukne,
• zatvaranje utora bez tlačne probe, nakon čega se propuštanje pokaže kao vlažna mrlja na zidu.

Pri preuzimanju posla provjerite posebno ove točke:

• zavar je neprekinut po cijelom opsegu cijevi, bez rupa, pukotina i vidljivih pora,
• spojene cijevi leže u istoj osi, a cijev nije savijena ni ulegnuta,
• okolina radnog mjesta nije nagorena i zaštita podova i zidova ispunila je svoju svrhu,
• sustav je napunjen, odzračen i prošao je tlačnu probu,
• nakon puštanja grijanja spojevi su suhi i na radnoj temperaturi,
• radijatori se ravnomjerno griju i u sustavu ne klokoće zrak,
• tlak na manometru kotla ne pada ni nakon nekoliko dana rada,
• cijevi u zidu zatvorene su tek nakon ispitivanja nepropusnosti.