Zamrzavanje cijevi

Sam posao ne traje dugo, ali sve ovisi o pripremi. Ledeni čep drži samo ako voda u cijevi ne teče i nije vruća. U praksi postupak izgleda otprilike ovako:

1. Majstor procijeni materijal, promjer i stanje cijevi te odabere ravan, neoštećen dio za zamrzavanje.
2. Kod grijanja se isključe kotao i cirkulacijska pumpa, a po potrebi se zatvori ventil na toj grani. Voda u instalaciji mora se ohladiti jer se topla voda smrzava puno sporije.
3. Na cijev se pričvrste rashladne glave, kod manjih instalacija obično jedna, kod većih ponekad i dvije jedna do druge.
4. Uređaj hladi dok se unutra ne stvori pun čep. Kod uobičajenih stambenih promjera to, ovisno o materijalu, obično traje od nekoliko minuta do nekoliko desetaka minuta.
5. Majstor oprezno provjeri drži li čep: popusti spoj iza njega i prati prestaje li voda curiti.
6. Slijedi sam popravak. Uređaj radi cijelo vrijeme i održava čep.
7. Kad je posao gotov, hlađenje se isključi, čep se pusti da se polako otopi, a sustav se ponovno pokrene, nadopuni i odzrači.

Najviše koristi donosi tamo gdje bi pražnjenje značilo puno posla i nepotreban rizik. Tipične situacije:

• zamjena ili skidanje radijatora koji nema zaporne ventile,
• zamjena starog ventila ili slavine koja više ne brtvi,
• spajanje nove grane, primjerice kod obnove kupaonice ili kuhinje,
• popravak dijela cijevi koji propušta,
• zahvat u jednom stanu u zgradi sa zajedničkim sustavom grijanja.

Zašto se ljudi radije izbjegavaju pražnjenje? Kod starijeg sustava nakon pražnjenja i ponovnog punjenja odvoje se naslage koje zatim začepljuju ventile i radijatore. U sustav lakše uđe zrak, dulje ga treba odzračivati, a zimi se prostorije u međuvremenu hlade. Kod većeg sustava radi se usto o velikoj količini vode i eventualnih kemijskih dodataka.

Zamrzavanje ipak ne radi svugdje. Ako je u grijanju antifriz, čep se teško stvara ili se ne stvori uopće. Problem je i stalni protok, na primjer u vodovodnom priključku pod punim tlakom koji se ne može smanjiti, te jako korodirana cijev koja možda ne bi izdržala promjenu temperature. Tada majstor predloži drugi postupak, recimo djelomično pražnjenje samo jedne grane.

U stambenoj zgradi vertikala je zajednička instalacija. Prije bilo kakvog zahvata na njoj, pa i samog zamrzavanja, dogovorite termin s upraviteljem zgrade ili predstavnikom suvlasnika. Često treba nakratko isključiti pumpu u kotlovnici ili toplinskoj podstanici, a to bez njih ne ide. Kod daljinskog grijanja o tome se u pravilu dogovara i s distributerom topline.

Uobičajeno se koriste tri vrste uređaja. Koji će majstor odabrati, ovisi o promjeru, materijalu i o tome koliko dugo čep mora držati.

• električni rashladni uređaj radi slično hladnjaku. Glave su spojene s kompresorom i čep drže dulje vrijeme. Prikladan je za instalacije u stanovima i kućama,
• ugljikov dioksid iz boce pod tlakom koristi se za kratke zahvate na manjim promjerima. Jednostavan je, ali čep drži samo dok u boci ima plina,
• tekući dušik koristi se za veće promjere i zahtjevnije instalacije, primjerice u tehničkim prostorijama ili poslovnim objektima.

Čelične i bakrene cijevi zamrzavaju se bez većih problema. Plastične i višeslojne cijevi slabije vode toplinu, pa zamrzavanje traje dulje i treba ga pažljivije pratiti. Neki proizvođači cijevi imaju za to vlastita ograničenja, zato je dobro provjeriti od čega je vaša instalacija.

Opseg i zahtjevnost posla, a time i konačna cijena, ovise prije svega o ovim okolnostima:

• promjer i materijal: tanka bakrena cijev smrzne se brzo, a debelostijeni čelik ili veći promjer traže jači uređaj i više vremena,
• pristup cijevi: slobodno vođena cijev je idealna, a cijev u utoru, iza pločica ili tik uz zid prvo treba otkriti,
• mogućnost zaustavljanja protoka: ako se pumpa može isključiti i sustav se stigne ohladiti, sve ide glatko, a kod stalnog protoka posao traje dulje ili se ne može izvesti,
• stanje instalacije: zahrđale ili već popravljane cijevi traže oprezniji postupak,
• radovi koji slijede: zamrzavanje se gotovo uvijek radi zajedno sa zamjenom radijatora, ventila ili dijela cijevi, a trajanje tih radova određuje koliko dugo čep mora držati.

Većina problema ne nastaje tijekom samog zamrzavanja, nego zbog loše pripreme. U praksi se ponavljaju ove situacije:

• zamrzavanje vrućeg grijanja ili dok pumpa radi, pa se čep ne stvori ili popusti usred posla,
• loše odabrano mjesto, primjerice luk, spoj ili oštećen dio, gdje je cijev najslabija,
• zamrzavanje dvaju mjesta zaredom sa zatvorenim dijelom između njih: led se širi i tlak u zatvorenom komadu može narasti toliko da ošteti cijev,
• lemljenje ili zavarivanje preblizu čepa, jer ga toplina otopi, pa se kod takvih radova drži razmak ili se biraju press spojevi,
• ubrzavanje odmrzavanja otvorenim plamenom, što može deformirati cijev ili kasnije izazvati curenje.

Za odmrzavanje vrijedi jednostavno pravilo: pustiti čep da se polako otopi, a tek onda pustiti puni tlak i uključiti pumpu.

Kad majstor ode, provjerite radi li sustav jednako dobro kao prije. Pri preuzimanju prođite ove točke:

• novi ili zamijenjeni spoj je suh i ne kapa ni nakon nekoliko sati rada,
• na mjestu gdje je bio čep nema vidljive deformacije ni pukotine,
• tlak na manometru kotla ili sustava je u rasponu koji navodi proizvođač kotla,
• radijatori su odzračeni i griju ravnomjerno po cijeloj površini,
• cirkulacijska pumpa radi, a u instalaciji se ne čuje klokotanje ni šištanje,
• majstor vam je objasnio što je točno zamijenio i što učiniti ako se kasnije pojavi vlaga.