Razupiranje iskopa do 2 m

Tlo u stijenci iskopa drži se samo zahvaljujući vlastitoj vezivosti i vlazi. Kad padne kiša, kad se tlo osuši, kad pokraj prođe kamion ili kad se na rubu nagomila iskopana zemlja, ta se ravnoteža lako poremeti. Tipično urušavanje ne izgleda dramatično: s gornjeg ruba odlomi se komad stijenke i padne unutra. Pri dubini od metra i pol to je sasvim dovoljno da čovjeka pritisne uz dno i onemogući mu disanje.

Propisi o zaštiti na radu u graditeljstvu u pravilu traže osiguranje okomitih stijenki iskopa već od dubine od otprilike jednog metra do metra i pol, ovisno o vrsti tla. U nevezanom tlu, uz prometnice i zgrade ili tamo gdje ima vibracija, razupiranje može biti potrebno i kod plićeg iskopa. Točne uvjete za konkretno gradilište treba provjeriti u važećim propisima ili kod koordinatora zaštite na radu. Alternativa je iskop u pokosu, dakle kopanje stijenki pod kosim nagibom. To traži mnogo više mjesta i mnogo više iskopane zemlje. Na uskoj parceli, uz ogradu, susjedovu kuću ili nogostup pokos obično nije izvediv, pa tada dolazi razupiranje.

Razupiranje ne štiti samo radnike. Štiti i okolne temelje, ogradu, nogostup i već položene instalacije. Kad se stijenka iskopa olabavi, tlo iz okoline se pomiče prema njoj, a ispod susjednih konstrukcija mogu nastati šupljine koje se pokažu tek nakon nekoliko tjedana, kao slegnuto popločenje ili pukotina.

U cjeniku se razupiranje iskopa do 2 m obračunava po metru kvadratnom. Računa se površina razuprtih stijenki, ne površina dna ni volumen iskopa. Ako rov ima duljinu 10 m i dubinu 1,8 m, a razupiru se obje stijenke, to je otprilike 36 m². Kod jame za okno zbrajaju se sve četiri stijenke.

Kad uspoređujete ponude, pogledajte što stavka točno obuhvaća. Uobičajeno uključuje:

• dopremu i pripremu materijala ili sustava za razupiranje,
• postavljanje talpi, okomitih nosača i razupirača postupno kako se iskop produbljuje,
• redovitu kontrolu i dotezanje razupirača tijekom radova.

Uklanjanje razupiranja u troškovnicima je često zasebna stavka, jer se radi kasnije, zajedno sa zatrpavanjem. Isto tako se zasebno obično obračunavaju sam iskop, odvoz zemlje, crpljenje vode te zatrpavanje sa zbijanjem. Ako je sve to u troškovniku spojeno, to treba jasno pisati. Inače se lako dogodi nesporazum oko toga tko na kraju vadi razupiranje i kada.

Granica od 2 m nije slučajna. Do te dubine uglavnom se može raditi s lakšim sustavima i drvom. Kod dubljih iskopa u pravilu je potreban statički proračun, masivniji boksovi ili žmurje, a to je druga kategorija posla.

Za manje dubine koristi se nekoliko provjerenih rješenja. Izbor ovisi o tlu, duljini iskopa, prostoru za strojeve i o tome koliko će dugo rov biti otvoren.

Vodoravno drveno razupiranje

Klasika koju zna svaki iskopčar. Uz stijenke se vodoravno slažu talpe, obično debljine oko 5 cm. Drže ih okomite gredice ili daske, a između nasuprotnih stijenki postavljaju se razupirači. Talpe se dodaju odozgo prema dolje kako se iskop produbljuje. Pogodno je za vezana tla, gdje stijenka kratko izdrži i bez oslonca, na primjer u glini ili ilovači. Prednost je prilagodljivost: drvo se može složiti oko cijevi, kabela ili korijena. Nedostatak je sporija montaža i više ručnog rada.

Okomito razupiranje s prethodnim zabijanjem talpi

U nevezanim tlima, primjerice u šljunku ili pijesku, stijenka se uruši prije nego što stignete prisloniti talpu. Talpe se zato postavljaju okomito i zabijaju ili utiskuju u tlo prije napredovanja iskopa. Zemlja se vadi tek iza njih. Takav način je zahtjevniji, ali u lošem tlu često je jedini siguran.

Čelični boksovi za rovove

Boks čine dvije čelične ploče spojene podesivim razupiračima. Bager ga spusti u rov u cijelosti ili ga postupno utiskuje tijekom iskopa. Kod duljih rovova za priključke i kanalizaciju to je brzo i vrlo sigurno rješenje, jer se montaža uglavnom odvija iznad terena. Boks se zatim pomiče duž rova. Treba mu bager dovoljne nosivosti i prostor za manipulaciju, pa ga u tijesnom dvorištu između kuća često nije moguće koristiti. Ovakvi sustavi proizvode se prema odgovarajućim normama HRN EN, a podatke o dopuštenoj dubini i opterećenju daje proizvođač.

Razuporni okviri i hidraulički razupirači

Za uske rovove koriste se i laki aluminijski ili čelični okviri s hidrauličkim ili vijčanim razupiračima koji pritišću ploče ili daske uz stijenke. Montiraju se brzo, često odozgo, bez ulaska u iskop. Prikladni su za kratkotrajne radove, na primjer kod hitnog popravka vodovoda.

Kod obiteljske kuće u praksi se najčešće susreće drveno vodoravno razupiranje za kratke i razvedene iskope te boks za dulje ravne rovove. Ako vam ekipa predloži nešto drugo, pitajte zašto. Dobar majstor to zna objasniti jednom rečenicom, recimo „ovdje je šljunak, prislonjene talpe ne bi stigle“.

Razupiranje ide ruku pod ruku s iskopom, pa se priprema odnosi na cijeli zahvat. Prije dolaska ekipe trebalo bi riješiti:

• iskolčenje podzemnih instalacija od strane njihovih vlasnika (plin, voda, struja, telekomunikacije, kanalizacija) izravno na terenu,
• pitanje radi li se samo o vlastitoj čestici ili i o javnoj površini, za koju grad ili općina u pravilu izdaje suglasnost za prekop,
• provjeru u nadležnom upravnom tijelu traži li zahvat akt prema važećim propisima o gradnji ili je dovoljno nešto drugo,
• kod stambene zgrade dogovor s upraviteljem i suglasnost suvlasnika, ako se kopa uz zajedničke instalacije ili na zemljištu zgrade,
• pristup za bager i kamion te mjesto za odlaganje iskopane zemlje i materijala za razupiranje,
• dogovor sa susjedom, ako rov ide uz njegovu ogradu ili temelje.

Kod dozvola se ne oslanjajte na to da se priključak ili drenaža „samo prijavi“. Ocjena konkretnog slučaja pripada nadležnom tijelu, a kratak telefonski poziv ili posjet uredu uštedi kasnije komplikacije. Za priključke uvjete postavlja i isporučitelj vodnih usluga odnosno distributer.

Iskolčenje instalacija je ključno. Pri ručnom dočišćavanju i zabijanju talpi lako je pogoditi kabel ili plinsku cijev. Ako se ošteti plinovod ili osjetite miris plina, odmah napustite iskop i okolinu, ne pušite, ne palite električne uređaje i sa sigurne udaljenosti nazovite dežurnu službu distributera plina ili hitni broj 112. Oštećeni električni kabel ne dirajte i pozovite operatora distribucijske mreže. Popravak smije raditi samo ovlašteni električar.

Postupak se razlikuje ovisno o sustavu. Za uobičajeni iskop do 2 m s drvenim ili kombiniranim razupiranjem pojednostavljeno izgleda ovako:

1. Označiti trasu iskopa i provjeriti položaj iskolčenih instalacija.
2. Ukloniti završni sloj (popločenje, asfalt, humus) i humus odložiti odvojeno od ostale zemlje.
3. Iskopati prvu etapu do dubine na kojoj stijenka još sigurno stoji, obično samo nekoliko desetaka centimetara.
4. Postaviti prve talpe tako da nadvisuju teren otprilike 10 do 15 cm i zaustave kamenje ili alat koji padne odozgo.
5. Postaviti okomite nosače i razupirače te ih dotegnuti, tako da talpe čvrsto naliježu na stijenku.
6. Nastaviti iskop u etapama i uz svaku etapu dodati nove talpe i razupirače.
7. Ispuniti razmak između talpe i stijenke zemljom ili klinovima, tako da talpa nema zazor.
8. Postaviti ljestve ili drugi siguran izlaz koji seže iznad ruba iskopa.
9. Osigurati rub iskopa ogradom ili trakom, a na javnoj površini i noćnom rasvjetom.

Kod boksa je postupak jednostavniji: bager iskopa dionicu, spusti boks ili ga postupno utiskuje, a radnici ulaze u rov tek kada boks stoji. Nakon polaganja cijevi i djelomičnog zatrpavanja boks se pomiče dalje.

Za sve sustave vrijedi jedno osnovno pravilo: nitko ne smije stajati u nerazuprtom dijelu iskopa, ni „samo na tren, dok se doda talpa“. Upravo u takvim trenucima nastaju nesreće. Zbog toga razupiranje dubokog iskopa nije posao za samostalan rad bez iskustva. Traži iskustvo, opremu i čovjeka koji stijenku prati odozgo, pa ovaj članak namjerno nema upute za samostalnu izvedbu.

Iskopana zemlja odlaže se na dovoljnoj udaljenosti od ruba, obično barem oko pola metra, a uz teške strojeve ili više hrpe još dalje. Teška hrpa pritišće stijenku i razupiranje opterećenjem s kojim se pri postavljanju razupirača možda nije računalo.

Zahtjevnost razupiranja, a time i vrijeme i opseg radova, ponajviše određuje sljedeće:

• vrsta tla: vezana glina razupire se lakše od rastresitog šljunka, nasipa od građevinskog otpada ili pijeska,
• podzemna voda: ako voda procjeđuje kroz stijenku, tlo se ispire, pa treba crpiti i ponekad razupiranje zgusnuti,
• instalacije koje križaju rov: svaka cijev ili kabel znači ručno dočišćavanje i prilagodbu razupiranja oko njih,
• prostor: u uskom dvorištu boks možda nije moguć, a drvo se mora nositi ručno,
• blizina zgrada i prometnica: vibracije i opterećenje od prometa traže gušće razupirače i temeljitiju kontrolu,
• oblik iskopa: ravan dugi rov jednostavniji je od iskopa s lomovima, proširenjima i oknima,
• vrijeme: kiša omekšava stijenke, mraz ih učvršćuje, ali nakon odmrzavanja mogu popustiti.

Što se trajanja tiče, kratak rov za vodovodni priključak iskusna ekipa često iskopa i razupre u jednom danu. Dulji kanalizacijski rov s boksom napreduje otprilike istim tempom kao sam iskop i polaganje cijevi. Kod drvenog razupiranja u lošem tlu tempo se osjetno usporava, jer se svaka etapa mora osigurati prije sljedeće.

Važno je i koliko će iskop ostati otvoren. Razupiranje koje izdrži jedan dan ne mora izdržati dva tjedna kiše i promjena temperature. Ako se radovi u rovu odužuju, primjerice zbog čekanja na spajanje od strane isporučitelja, računajte s češćim kontrolama i dotezanjem razupirača.

Razupiranje je samo sredstvo koje omogućuje glavni posao u rovu. Zato se isplati unaprijed uskladiti tko što radi i kojim redom:

• prije razupiranja: iskolčenje instalacija, po potrebi uklanjanje popločenja ili asfalta,
• tijekom razupiranja: vodoinstalater ili ekipa koja polaže cijevi, okna ili drenažu,
• nakon polaganja cijevi: geodet za snimku izvedenog stanja, ako to traži vlasnik mreže, te nadzorni inženjer ili predstavnik isporučitelja za pregled prije zatrpavanja,
• na kraju: zatrpavanje u slojevima sa zbijanjem i postupno uklanjanje razupiranja.

Upravo se uklanjanje razupiranja često podcjenjuje. Talpe se ne vade odjednom prije zatrpavanja. Radi se odozdo prema gore: zatrpa se i zbije sloj, otpusti se pripadajući dio razupiranja i tako redom. Ako se razupiranje izvadi prerano, stijenka može skliznuti u zasip, oštetiti tek položenu cijev ili onemogućiti dobro zbijanje. Kod boksa se boks obično postupno podiže tijekom zatrpavanja.

Ako rovom ide kanalizacijska cijev, pad i posteljica cijevi provjeravaju se još u razuprtom iskopu. Kasnije, nakon zatrpavanja, ništa ne popravite bez novog kopanja. Zato razupiranje treba ostati na mjestu dok sve nije pregledano i odobreno.

U praksi se ponavljaju slične pogreške. Neke su odmah opasne, druge se pokažu tek s vremenom:

• ulazak u nerazuprti dio iskopa, koji može završiti zatrpavanjem i pri dubini od oko 1,5 m,
• razupiranje ne nadvisuje teren, pa u rov padaju kamenje, grude zemlje ili alat,
• iskopana zemlja odložena tik uz rub, koja opterećuje stijenku i deformira razupiranje,
• razupirači nedotegnuti ili prerijetki, pa se talpe savijaju i iza njih nastaju šupljine,
• neispunjeni razmaci iza talpi, koji vode do postupnog klizanja tla i slijeganja okolnog terena,
• oštećeno ili trulo drvo, koje pod pritiskom pukne,
• vađenje cijelog razupiranja odjednom prije zatrpavanja, nakon čega se stijenka obruši na cijev, a zasip kasnije slegne,
• razupiranje bez kontrole nakon kiše ili preko vikenda, kad nitko nije provjerio je li se nešto pomaknulo.

Posljedice se često vide tek nakon nekoliko mjeseci. Slegnuto popločenje iznad trase priključka, pukotina na rubnjaku ili ugnuta cijev na snimci kanalizacije kamerom nerijetko potječu od loše razuprtog ili prerano otpuštenog iskopa. Zato se isplati provjeriti i ono što se nakon zatrpavanja više ne vidi.

Razupiranje ne preuzimate kao trajno djelo, nego kao sigurno stanje iskopa prije daljnjih radova. Provjerite ga prije ulaska ljudi, nakon svake kiše, nakon stanke u radu i prije zatrpavanja. Pri preuzimanju obratite pozornost na ove točke:

• sve okomite stijenke dubljeg iskopa razuprte su po cijeloj visini do dna,
• razupiranje nadvisuje okolni teren i štiti rov od predmeta koji padaju,
• talpe čvrsto naliježu na stijenku i iza njih nema vidljivih šupljina,
• razupirači su čvrsto dotegnuti, nisu iskrivljeni i nitko ih ne koristi kao stepenicu,
• drvo i čelični dijelovi nisu napuknuti, truli ili na drugi način oštećeni,
• iskopana zemlja i materijal leže na dovoljnoj udaljenosti od ruba,
• u iskopu postoji siguran izlaz koji seže iznad ruba,
• rub iskopa je ograđen, a na javnoj površini i označen te noću osvijetljen,
• na dnu ne stoji voda koja bi podlokavala stijenke, odnosno osigurano je crpljenje,
• prije zatrpavanja dogovoren je redoslijed zatrpavanja, zbijanja i postupnog uklanjanja razupiranja,
• u građevinskom dnevniku ili zapisniku upisana je površina razuprtih stijenki, kako bi se mogla usporediti s obračunatim metrima kvadratnim.