Betoniranje stepenica sa oplatom

Monolitno stepenište između spratova

To je armiranobetonska ploča sa stepenicima koja se betonira na licu mjesta u oplatu. Ploča se oslanja na međuspratne ploče, podeste ili nosive zidove. Riječ je o nosivoj konstrukciji, pa o debljini ploče, armaturi i načinu oslanjanja odlučuje statičar u projektu. Debljina ploče kraka obično je približno 12 do 18 cm, zavisno od raspona i opterećenja. Armatura nije stvar procjene niti onoga „kako se to inače radi“.

Spoljne stepenice na terenu

Ulazne stepenice ispred kuće ili stepenici u dvorištu leže na nabijenoj podlozi ili na temeljnim trakama. Ne vise u vazduhu, pa su statički jednostavnije. Napolju, međutim, beton mora izdržati vodu, mraz i so. Na sjeveru, u mjestima poput Žabljaka, Pljevalja ili Kolašina, zime su duge i stepenice se posipaju solju. Na primorju mraza ima malo, ali tu su jake kiše i slan vazduh. Zato su ključni pravilna klasa betona, pad stepenika i odvajanje od fasade kuće.

Stepenice na zidićima ili na kosoj ploči

Kod viših spoljnih stepenica, recimo kada se savladava strma padina, često se ozidaju bočni zidići ili se betonira kosa ploča na koju se zatim dobetoniraju stepenici. Ispod stepenica tako ostaje šupalj prostor, štedi se beton i stepenice ne opterećuju podlogu cijelom masom. Taj prostor se ponekad iskoristi kao ostava.

Većina problema sa stepenicama ne nastaje pri betoniranju, već pri pripremi. Prije nego što izvođač počne, trebalo bi da imate razjašnjeno sljedeće:

• Projekat i statika: kod unutrašnjeg stepeništa crtež sa brojem stepenika, visinom i širinom gazišta, položajem podesta i armaturom prema statičaru.
• Visine gotovih podova: ovo je najčešći izvor grešaka. Stepenice se mjere od gotovog poda dolje do gotovog poda gore. Treba znati slojeve poda na oba kraja (estrih, izolacija, pločice ili parket) i debljinu buduće obloge stepenika.
• Završna obrada: da li na stepenike ide kamen, keramika, drvo ili ostaje vidljivi beton. Od toga zavisi koliko se niže betonira.
• Ankerisanje ograde i instalacije: da li se ograda kači sa strane ili odozgo i da li u stepenicama treba rasvjeta. Zaštitne cijevi za kablove moraju se ubaciti prije betoniranja.
• Pristup za beton: da li kamion mješalica može prići kući, da li treba pumpa ili će se beton nositi kantama i kolicima. Kod kuća na padini i u uskim ulicama ovo zna da odluči o cijelom planu rada.
• Voda i struja na gradilištu za mješalicu, vibrator i njegu betona.

Proračun i obilježavanje stepenika

Prvo se ukupna visina između gotovih podova podijeli tako da svi stepenici budu jednaki. U porodičnim kućama visina stepenika je obično oko 15 do 18 cm. Širina gazišta se izračuna po poznatom pravilu: dvostruka visina plus širina treba da da približno 60 do 65 cm, što odgovara dužini uobičajenog koraka. Zašto baš tako? Zato što se tako hoda prirodno, bez skraćivanja ili produžavanja koraka. Profil stepenica se zatim nacrta direktno na zid ili na bočnu stranu oplate. Iskusan majstor svaki stepenik još jednom premjeri od gotovih visina, a ne samo od grube gradnje.

Oplata

Kod stepeništa između spratova prvo se postavlja kosa donja oplata, odnosno donja strana kraka. Podupire se podupiračima i gredama koje moraju izdržati težinu svježeg betona bez ugiba. Zatim se postavljaju bočne stranice sa nazubljenim profilom i čeone daske stepenika. Čela se obično malo zakose na donjoj ivici, da bi se beton ispod njih mogao zagladiti i da bi vazduh mogao izaći. Oplata mora biti zaptivena, jer inače kroz fuge curi cementno mlijeko i na površini ostaju šupljine sa golim agregatom, takozvana „gnijezda“. Prije betoniranja oplata se premaže sredstvom za oplatu.

Armatura

U oplatu se postavlja armatura prema statičaru: glavne šipke duž kraka, podeone šipke poprečno, a kod većih stepenica i armatura samih stepenika. Armatura mora stajati na distancerima kako bi je beton obavio sa svih strana. Zaštitni sloj betona iznad armature je unutra obično približno 2 do 3 cm, napolju više. Spoj sa međuspratnom pločom ili podestom rješava se ankerovanim šipkama. Ako se spoj izostavi, krak nije pravilno oslonjen.

Betoniranje

Betonira se odozdo naviše, stepenik po stepenik. Beton se zbija pervibratorom, a kod manjih stepenica lupkanjem po oplati i probadanjem šipkom. Previše rijedak beton dobro teče, ali curi ispod čela i gubi čvrstoću. Previše gust beton ne popuni uglove. Horizontalne površine stepenika se povuku letvom i zaglade gleterom. Napolju se na stepenicima ostavlja blag pad prema naprijed, da voda ne bi stajala.

Njega betona i skidanje oplate

Svjež beton mora se štititi od sunca, vjetra i mraza i održavati vlažnim. Obično se kvasi ili pokrije folijom približno 5 do 7 dana. Ljeti na primorju, kada sunce i vjetar brzo isušuju površinu, ovo je posebno važno. Čela stepenika i bočne stranice mogu se skinuti ranije, često nakon jednog do tri dana. Donja oplata i podupirači ispod samonosivog kraka ostaju duže, obično dvije do četiri sedmice, zavisno od temperature i uputstava statičara. Punu čvrstoću beton dostiže približno nakon 28 dana.

Koliko vremena treba

Oplata i armatura pravog kraka u porodičnoj kući obično traju jedan do tri dana. Kod zavojitih stepenica ili onih sa podestom treba više. Samo betoniranje je pitanje sati. Najduže traje čekanje: oprezno se po stepenicama može hodati obično nakon nekoliko dana, a opterećivati ih materijalom i skidati podupirače tek kasnije. Pločice ili kamen se postavljaju tek kada beton dovoljno ispari vlagu, prema zahtjevima proizvođača ljepka.

Vrste oplate

• Daščana oplata od rezane građe: jeftin materijal, prilagođava se svakom obliku, ali je površina betona grublja i sa tragovima dasaka. Dobar izbor kada će stepenice dobiti oblogu.
• Blažujana (filmovana) šper ploča: glatka površina i oštre ivice. Bira se kada beton ostaje vidljiv ili kada želite manje posla sa gletom.
• Sistemska oplata i podupirači: brže i čvršće podupiranje, naročito kod većih visina i dužih krakova.
• Izgubljena oplata: kod spoljnih stepenica bočne strane se ponekad ozidaju od blokova za oplatu ili ivičnjaka, koji ostaju dio stepenica.

Beton

Kod nosivog stepeništa klasa betona se određuje projektom, a u porodičnim kućama često se sreće klasa C25/30. Spoljnim stepenicama treba beton otporan na mraz i so, što se u narudžbi iz betonare rješava klasom izloženosti prema MEST EN 206. Pri naručivanju je dovoljno reći da su u pitanju spoljne stepenice izložene mrazu i soli, ili na primorju vlazi i slanom vazduhu, i betonara će predložiti odgovarajući beton. Beton iz kamiona mješalice ima ujednačen kvalitet. Miješanje u mješalici na gradilištu isplati se kod malih spoljnih stepenica, ali treba poštovati odnos sastojaka i ne dodavati vodu „od oka“.

Armatura

Nosivo stepenište armira se šipkama od rebraste armature prema planu armature. Kod stepenica na terenu često je dovoljna armaturna mreža ili nekoliko šipki protiv pukotina, ali presudan je proračun za konkretnu situaciju. Bez armature se rade samo vrlo mali stepenici na čvrstoj podlozi.

Zahtjevnost, a time i cijena betoniranja stepenica, može se dosta razlikovati. Posao olakšava:

• pravi krak bez podesta i sa jednostavnim oslanjanjem,
• dobar prilaz za kamion mješalicu ili pumpu,
• tačno zadate visine podova i gotov crtež,
• stepenice koje će kasnije dobiti oblogu, pa površina ne mora biti savršena.

Posao, s druge strane, otežava:

• zavojito, zakrivljeno ili lomljeno stepenište sa klinastim stepenicima, gdje je svaki stepenik drugačiji,
• velika visina podupiranja i skučen prostor u gruboj gradnji,
• ručno nošenje betona kroz kuću, uz strmu padinu ili po skeli,
• vidljivi beton, kod kog oplata mora biti savršeno čista i zaptivena, a ivice precizne,
• betoniranje po hladnoći ili jakoj vrućini, koje traži zaštitu betona,
• naknadne stepenice uz postojeću kuću, gdje treba bušiti ankere u staru konstrukciju i rješavati spoj.

Stepenice su raskrsnica više zanata. Ako se ne usklade na vrijeme, kasnije se često štemaju gotovi stepenici.

• Zidari i ploče: spoj kraka sa međuspratnom pločom i podestom mora biti pripremljen već pri betoniranju ploče, na primjer ostavljenom armaturom koja viri.
• Zvučna izolacija: ako stepenište treba da bude tiho, odvaja se od zida i ploča elastičnom podloškom ili prekidom. Odluka se donosi prije betoniranja, kasnije više nije moguća.
• Električar: zaštitne cijevi za rasvjetu stepenika ili prekidače ubacuju se u oplatu. Same električne instalacije i povezivanje smije raditi samo kvalifikovan električar.
• Bravar ili stolar: ankeri ili zaštitne cijevi za ogradu se ubetoniraju, ili se bar odredi gdje se zbog armature ne smije bušiti.
• Keramičar, kamenorezac, parketar: moraju znati tačnu visinu stepenika i ravnost. Kod drvenih gazišta stolar obično mjeri tek gotov beton.
• Izolateri: spoljne stepenice uz kuću se odvajaju od fasadne izolacije i hidroizolacije sokle tako da voda ne teče prema zidu.

• Nejednaki stepenici: najčešće prvi ili posljednji, jer se pri proračunu zaboravio sloj poda. Ljudi se na takvom stepeniku spotiču, a naknadna popravka je mukotrpna.
• Ugnuta oplata: slabi podupirači se pod betonom ugnu, donja strana kraka je talasasta, a stepenici ukrivo.
• Armatura bez zaštitnog sloja: armatura koja leži na oplati kasnije rđa, beton otpada i na donjoj strani se vide rđave pruge.
• Loše zbijen beton: gnijezda na ivicama i čelima stepenika, koja treba krpiti.
• Prerano skidanje podupirača: pukotine na kraku ili njegov ugib. Takvu grešku treba da pregleda statičar.
• Bez pada napolju: na stepenicima stoji voda, zimi se pretvara u led, a mraz razara beton.
• Spoljne stepenice čvrsto spojene sa kućom: kada se tlo slegne ili pomjeri, stepenice se odvajaju od fasade i voda prodire do sokle.
• Loša njega betona: beton na suncu brzo se osuši, površina se praši i pojavljuju se sitne pukotine.

Nosivo stepenište između spratova nije posao za amatera. To je statička konstrukcija i pripada izvođaču koji radi po projektu. Ipak, dva do četiri stepenika u dvorištu ili prema terasi, na čvrstoj podlozi i bez ikakve konstrukcije iznad, možete napraviti i sami. Postupak je otprilike ovakav:

1. Izmjeriti ukupnu visinsku razliku i podijeliti je na jednake stepenike, širinu gazišta izračunati po pravilu dužine koraka.
2. Iskopati zemlju do dubine bez smrzavanja ili bar ukloniti humus i pripremiti tampon od šljunka, nabijen u slojevima.
3. Napraviti bočne stranice od dasaka ili šper ploče sa nacrtanim profilom stepenika i dobro ih podbočiti kočićima.
4. Postaviti čeone daske stepenika, provjeriti njihovu visinu i ostaviti blag pad gazišta prema naprijed.
5. Premazati oplatu uljem za oplatu i postaviti armaturnu mrežu na distancere.
6. Odvojiti stepenice od fasade kuće dilatacionom trakom.
7. Zamiješati ili naručiti beton otporan na mraz, pri miješanju poštovati odnos sastojaka i ne dodavati vodu bez potrebe.
8. Betonirati od najnižeg stepenika, beton probadati i lupkati po oplati da izađe vazduh.
9. Površinu stepenika povući letvom, zagladiti gleterom i ivice zaobliti kantovačem.
10. Beton pokriti folijom i nekoliko dana kvasiti, štititi ga od mraza i direktnog sunca.
11. Bočne strane i čela skinuti obično nakon dva do tri dana, a stepenice opteretiti tek nakon nekoliko sedmica.

Pri betoniranju nosite rukavice i zaštitu za oči, jer cementno mlijeko nadražuje kožu.

Za preuzimanje ponesite metar, libelu, a kod unutrašnjeg stepeništa i crtež. Prođite svaki stepenik pojedinačno, a ne samo opšti utisak. Provjerite:

• jednaku visinu svih stepenika kada se uračunaju budući pod i obloga,
• jednaku širinu gazišta i njihovu horizontalnost, a napolju blag pad prema naprijed,
• ravnu donju stranu kraka bez ugiba i bez vidljive armature,
• čitave ivice i čela bez gnijezda i većih rupa,
• da nema pukotina, naročito na spoju sa pločom i podestom,
• postavljene zaštitne cijevi, ankere ograde i dilatacije kako je dogovoreno,
• odvojenost spoljnih stepenica od fasade i sokle,
• informaciju od izvođača kada se mogu skinuti podupirači i kada se može postavljati obloga.