Postavljanje i vezivanje armaturnih mreža 150×150

Beton dobro podnosi pritisak, ali na zatezanje je slab. Kad se ploča suši, ona se skuplja. Kad je optereti automobil, teška polica ili mraz ispod nje, u njoj nastaju naponi zatezanja. Bez armature to se vidi kao pukotine koje se vremenom šire. Mreža te napone raspoređuje na veću površinu, pa su pukotine sitnije i ploča ostaje cijela.

Mreže 150×150 se najčešće stavljaju u:

• podložne betone i podove na tlu u porodičnim kućama,
• podove garaža, radionica, magacina i pomoćnih objekata,
• betonske ploče terasa, staza, prilaza i dvorišta,
• temeljne ploče i međuspratne konstrukcije, ako ih tako predvidi statičar,
• estrih (košuljicu) s podnim grijanjem, gdje mreža ujedno drži cijevi.

Treba razlikovati dvije situacije. Kod poda na tlu ili terase mreža uglavnom ograničava pucanje. Kod međuspratne ploče, temeljne ploče ili nosivog zida armatura je dio nosive konstrukcije. Tu prečnik, položaj, preklope i zaštitni sloj određuje projekat. Na gradilištu niko ne bi smio tu armaturu mijenjati na svoju ruku, niti „za svaki slučaj“ ubaciti drugu mrežu.

Mreža 150×150

Žice su jedna od druge udaljene 150 mm u oba pravca. Uobičajeni prečnici žice su približno od 4 do 8 mm, a za podove u kućama i garažama najčešće se koristi žica od oko 6 mm. Mreže se prodaju u tablama, kod nas najčešće dužine oko 6 m i širine nešto preko 2 m, a neki stovarišta drže i manje table ili ih sijeku po mjeri. To je univerzalan izbor za podove, ploče i dvorišne površine s uobičajenim opterećenjem. Postavlja se brzo, jer po kvadratnom metru ima manje tabli i preklopi se rade lako.

Mreža 100×100

Gušće oko se bira kod tanjih slojeva i tamo gdje sitne pukotine treba bolje zadržati. Primjeri su tanji estrisi, podno grijanje s manjim razmakom cijevi ili vidljive i ukrasne betonske površine. Žica je obično tanja. Postavljanje traje nešto duže, mreža se teže siječe, a beton s krupnijim agregatom teže prolazi kroz gusto oko. Zato treba paziti na krupnoću agregata i na dobro vibriranje betona, da ispod mreže ne ostanu šupljine.

Vezivanje betonske armature od šipki

Kod temeljnih traka, serklaža, nadvoja, stubova i međuspratnih ploča umjesto mreža često se veže armatura od pojedinačnih šipki, prema planu armature. Šipke se slažu na propisanom razmaku, a ukrštanja se vežu žicom, sva ili po rasporedu iz projekta. To je sporije od mreže, jer ekipa mijenja prečnike, pravi uzengije, savija krajeve i pravi sidrenja. Zauzvrat se tako precizno armiraju mjesta gdje je konstrukcija najviše opterećena. Na jednom gradilištu se obje tehnike normalno kombinuju: površina ploče u mrežama, a ivice, otvori i uglovi dopunjeni šipkama.

U praksi se dešava da neko zamijeni mrežu 150×150 mrežom 100×100 s tanjom žicom, misleći da je gušće i jače. To ne mora biti tačno. Odlučuje količina čelika po metru širine, dakle kombinacija prečnika žice i razmaka. Ako je armaturu projektovao statičar, svaku zamjenu treba prvo dogovoriti s njim.

Mreža se postavlja tek na gotovu podlogu. Ako ekipa dođe, a podloga nije završena, gubi se vrijeme, a rezultat je obično lošiji. Prije postavljanja treba da bude gotovo:

• zbijen tamponski sloj od šljunka ili podložni beton na pravoj visini,
• toplotna izolacija i hidroizolacija ili razdvojna folija, ako su u slojevima poda, sa zalijepljenim spojevima,
• oplata po obodu i na mjestima radnih i dilatacionih spojnica,
• prodori za kanalizaciju, vodu, struju i ventilaciju koji prolaze kroz ploču,
• označena visina gornje ivice betona, na primjer na oplati ili laserom.

Važan je i pristup. Dugačka tabla s debljom žicom teži nekoliko desetina kilograma i najčešće je nose dvojica. Ako mreže treba nositi kroz baštu, uz stepenice ili uskim prolazom između kuća, posao se znatno produži. Kad se mreže dovezu, treba ih složiti na gredice, a ne direktno u blato, i čuvati od ulja, maziva i oplatnog ulja koje se prska po oplati.

Kod gradnje kuće treba imati projekat s planom armature i unaprijed znati ko će armaturu pregledati prije betoniranja. Dobro je i da su vodoinstalater i električar svoje razvode pod pločom već završili, jer kasnije nema prostora za dopune.

Raspoređivanje i sječenje mreža

Ekipa prvo rasporedi table po površini tako da otpad bude što manji, a preklopi ispadnu razumno. Mreže se slažu u redove, po pravilu sa smaknutim spojevima, da se na jednom mjestu ne sretnu četiri ugla odjednom. Gdje treba, mreže se sijeku makazama za armaturu ili brusilicom. Kod brusilice treba paziti na varnice, jer progore foliju i izolaciju ispod mreže. Zato se mreža najčešće siječe sa strane, van pripremljene površine.

Preklopi

Susjedne mreže moraju se preklapati. Kod podova na tlu preklop je obično najmanje jedno oko, često dva, što kod mreže 150×150 znači približno od 150 do 300 mm. Kod nosivih konstrukcija preklop određuje projekat i obično je veći. Preklop se radi tako da se preklope poprečne žice, a ne samo krajevi žica. Kratak preklop je jedan od najčešćih razloga za pukotinu tačno na liniji spoja dvije table.

Podmetanje i zaštitni sloj

Mreža ne smije ležati na zemlji, na foliji ni na izolaciji. Ako leži na dnu, u betonu je praktično beskorisna, a uz to rđa. Podmeće se plastičnim distancerima, takozvanim stolicama ili točkićima, ili betonskim kockicama. Visina distancera daje zaštitni sloj betona, koji je kod podova obično približno od 20 do 40 mm. Napolju je potreban veći, posebno na primorju, gdje slan vazduh i posipanje solju brže nagrizaju armaturu, i na sjeveru, gdje terase i prilazi trpe jak mraz. Distanceri se postavljaju u pravilnom rasteru, otprilike na svakih 60 do 100 cm, da se mreža između njih ne ugiba. Kamenje, cigle i komadi dasaka nisu dobri kao podmetači, jer se pomjeraju i u betonu stvaraju slaba mjesta.

Vezivanje

Preklopi se vežu paljenom (žarenom) vezivnom žicom, ručno kliještima ili kukom, a na većim površinama i pištoljem za vezivanje. Veže se dovoljno gusto da mreže ostanu na mjestu kad se po njima hoda i betonira, kod preklopa obično na svakih nekoliko desetina centimetara i uvijek na krajevima. Krajevi žice savijaju se ka unutra, a ne prema površini, da ne vire iz betona i ne ostavljaju tragove rđe. Zavarivanje armaturnih mreža na gradilištu se po pravilu ne radi, jer varenje može oslabiti čelik.

Dvostruka mreža i dodatna armatura

Kod debljih ploča postoji donja i gornja mreža. Gornja se podupire distancerima u obliku korpe ili čeličnim podupiračima, koji moraju izdržati radnike koji hodaju po njoj tokom betoniranja. Oko prodora, uglova otvora i unutrašnjih uglova ploče dodaju se kratke kose šipke, jer tu pukotine nastaju najčešće. Na dilatacionim spojnicama mreža se prekida, inače spojnica ne bi radila svoj posao.

Isti kvadratni metar može tražiti vrlo različit trud, zavisno od površine. Jednostavnije i brže je kada postoji:

• pravougaona površina bez prodora, gdje se mreže skoro ne sijeku,
• jedan sloj mreže na ravnoj, čvrstoj podlozi,
• pristup kamionom ili kamionom s dizalicom do same površine,
• gotova podloga i oplata u trenutku kad ekipa stigne.

Posao je, s druge strane, zahtjevniji kada ima:

• razuđene osnove, lukova, kosih zidova i mnogo uglova,
• mnogo prodora, slivnika i kanalica, oko kojih se mreža siječe i dopunjava,
• dvostruke mreže s podupiračima ili kombinacije mreža i šipki,
• gušće mreže 100×100 ili deblje žice, koja se teže siječe i savija,
• rada na međuspratnoj ploči ili na teško pristupačnom mjestu, kuda se mreže nose ručno, kao kod kuća na strmim placevima,
• polaganja cijevi podnog grijanja na mrežu, ako to radi ista ekipa.

Provjerite da li ponuda uključuje i materijal, distancere i vezivnu žicu ili samo rad. Na NUMIQ-u su cijena rada i cijena materijala prikazane odvojeno iznad ovog teksta.

Armatura stoji između dvije faze koje zavise jedna od druge. Prije nje vodoinstalater i električar moraju završiti sve što ide u ploču ili ispod nje. Naknadno štemanje otvora u gotovoj ploči znači presijecanje armature, a kod nosive konstrukcije to se ne radi bez saglasnosti statičara.

Ako u podu treba da bude grijanje, unaprijed se dogovorite da li se cijevi vežu direktno za mrežu ili se koristi sistemska ploča s ispupčenjima. Kad se vežu za mrežu, ona mora biti ravna i dobro podmetnuta. U suprotnom cijevi budu na različitim visinama, a estrih iznad njih je mjestimično pretanak i tu kasnije puca.

Poslije armiranja slijedi pregled armature i betoniranje. Ekipa koja betonira treba da zna gdje su distanceri slabiji i da hoda po postavljenim daskama ili iznad distancera. Beton ne naručujte prije nego što je armatura pregledana. Kad mikser čeka ispred kuće, greške se više ne ispravljaju, nego se betonira preko njih.

• mreža leži na dnu ili je ugažena tokom betoniranja: ploča puca kao da armature nema, a na vlažnoj podlozi armatura korodira,
• mreža je preblizu površini: tanak zaštitni sloj, mrlje od rđe i ljuštenje betona, naročito napolju, gdje djeluju mraz, so i slan vazduh,
• preklopi su kratki ili ih nema: prave pukotine na pravilnom razmaku, tačno na spojevima tabli,
• nema dodatne armature kod prodora i uglova: kose pukotine koje kreću iz uglova otvora,
• mreža prolazi kroz dilatacionu spojnicu: ploča pukne pored spojnice, na mjestu gdje to niko ne želi,
• masna, zablaćena ili jako zarđala mreža: beton loše prianja uz nju, dok blaga površinska rđa ne smeta,
• krajevi vezivne žice vire prema gore: tačkice rđe na površini gotovog poda ili terase,
• hidroizolacija oštećena brusilicom ili oštrim krajevima mreže: problem s vlagom se pokaže tek nakon nekoliko godina.

Većina ovih grešaka vidi se pri pregledu prije betoniranja. Kasnije se prepoznaju samo po pukotinama, a njihova sanacija je komplikovana i rijetko potpuno uspješna.

Kod jednostavnog poda garaže ili terase dvočlana ekipa postavi i veže mreže obično za nekoliko sati. Površina cijelog prizemlja kuće s prodorima i dodatnom armaturom traje najčešće jedan dan, a kod dvostruke mreže ili međuspratne ploče i duže. Armatura nema vrijeme sušenja, ali ne bi trebalo da dugo čeka na beton. Za to vrijeme se zaprlja, ugazi, a distanceri se pomjere. Ljeti na suncu folija ispod mreže može da se izobliči, a poslije kiše na podlozi ostane blato. Najbolje je armirati dan prije betoniranja ili istog dana ujutro.

Mrežu za pod na tlu, na primjer ispod baštenske kućice, terase ili poda garaže, može postaviti i spretan amater. Armaturu međuspratnih ploča, temeljnih ploča kuće, stepeništa i drugih nosivih konstrukcija ne radite sami. Tu važi plan armature koji je uradio statičar i pregled stručne osobe. Radite u rukavicama i sa zaštitnim naočarima, krajevi žica su oštri.

1. Provjeriti da li je podloga zbijena i ravna, a folija ili izolacija neoštećena.
2. Rasporediti table tako da preklopi imaju najmanje jedno do dva oka, a spojevi u susjednim redovima budu smaknuti.
3. Isjeći mreže makazama za armaturu ili brusilicom van površine, da varnice ne oštete foliju.
4. Postaviti distancere u rasteru otprilike na svakih 60 do 100 cm, s visinom prema potrebnom zaštitnom sloju.
5. Položiti mreže na distancere i od oboda ostaviti najmanje debljinu zaštitnog sloja betona.
6. Vezati preklope vezivnom žicom na pravilnom razmaku i na krajevima, a krajeve žice saviti nadolje.
7. Dodati kratke kose šipke kod uglova i prodora.
8. Prekinuti mrežu na mjestu planirane dilatacione spojnice.
9. Proći cijelu površinu i provjeriti da mreža nigdje ne leži na podlozi i da se ne klati.
10. Tokom betoniranja hodati pažljivo, a mrežu koja se utisne izvući nazad u položaj kukom.

Prije dolaska miksera prođite cijelu površinu. Kod gradnje kuće armaturu bi trebalo da pregleda statičar ili stručna osoba koju ste angažovali. Provjerite naročito:

• da vrsta mreže, prečnik žice i veličina oka odgovaraju projektu ili dogovoru,
• da mreže leže na distancerima i nigdje ne dodiruju podlogu,
• da je zaštitni sloj ispoštovan i uz oplatu i po obodu,
• da preklopi imaju potrebnu dužinu i da su vezani,
• da kod prodora i uglova postoji dodatna armatura,
• da je mreža na dilatacionim spojnicama prekinuta,
• da je gornja mreža kod dvostruke armature čvrsto poduprta i da se ne klati,
• da je armatura čista, bez blata, ulja i rđe koja se ljušti,
• da krajevi žica ne gledaju prema površini i da izolacija ispod mreže nije oštećena,
• da su svi prodori i cijevi postavljeni i osigurani od pomjeranja.