Betoniranje trakastih temelja u iskop

Betoniranje u iskop ima smisla tamo gdje zidovi rova sami drže oblik. To su obično glinovita i ilovasta tla, zbijeni šljunak sa primjesom zemlje ili raspucala, ispucala stijena kakve ima mnogo u kršu. U takvom tlu bager iskopa rov kašikom širine budućeg temelja i beton se u njega lije bez oplate.

Zašto se oplata ne radi uvijek? Oplata u rovu znači širi iskop, postavljanje i skidanje dasaka, a zatim zatrpavanje i nabijanje prostora oko temelja. Kod kompaktnog tla to ništa ne poboljšava, samo produžava posao. Beton izliven u zemlju uz to dobro naliježe na okolni teren.

Oplata je potrebna kada se zidovi iskopa osipaju, recimo u suvom pijesku ili rastresitom nasipu, ili kada je gornji dio temelja iznad terena. Često se radi kombinacija: donji dio trake se lije u zemlju, a posljednjih nekoliko desetina centimetara se zašaluje, kako bi gornja ivica bila ravna i na pravoj visini.

Na kamenitom terenu situacija je malo drugačija. Rov se često ne kopa kašikom, već se probija pikamerom, pa zidovi nijesu pravilni. Tada je važno da se sa dna uklone sitni odlomljeni komadi kamena i prašina, jer beton treba da legne na zdravu stijenu, a ne na sloj krhotina.

Dimenzije trake, odnosno širinu, dubinu i eventualnu armaturu, određuje statičar u projektu prema opterećenju i nosivosti tla. Dubina temeljenja mora ići ispod dubine smrzavanja. U primorju je ona obično mala, u centralnom dijelu zemlje se najčešće računa sa približno 0,8 m, a na sjeveru, u planinskim krajevima, i sa više od 1 m. Tačnu vrijednost za vašu lokaciju daje projekat.

Samo betoniranje kod porodične kuće obično traje jedan dan. Da li će uspjeti, odlučuje se ipak u danima prije toga. Kada beton čeka u automikseru na gradilištu, više nema vremena da se bilo šta dopunjuje.

Iskop i temeljna spojnica

Rovovi moraju imati dimenzije prema projektu i dno na visini koju je odredio projekat ili geometar. Dno treba da bude ravno, bez rastresite zemlje, blata i vode. Dno rova na koje će beton nalegnuti zove se temeljna spojnica. Ako se na njoj pojavi nešto drugo od onoga što je projekat predvidio, na primjer nasuta zemlja, meka glina, kaverna u kršu ili izvorska voda, treba da je pogleda statičar ili geolog. U praksi se često dešava da na dijelu placa treba kopati dublje dok se ne dođe do nosivog sloja.

Uzemljenje

U trakaste temelje se postavlja temeljni uzemljivač, najčešće pocinčana čelična traka sa izvodima iznad terena. Na nju se kasnije povezuju električne instalacije i gromobran. Polaganje i povezivanje planira i provjerava električar sa odgovarajućom licencom. Traka se postavlja tako da bude potpuno obložena betonom, a prije betoniranja dobro je da se fotografiše.

Prodori za instalacije

Kanalizacija, vodovodni priključak, električni priključak i eventualno cijevi za toplotnu pumpu moraju negdje proći kroz temelj ili ispod njega. Na tim mjestima se prije betoniranja postavljaju zaštitne cijevi, odnosno cijevi većeg prečnika kroz koje se kasnije provuče cijev ili kabl. Položaj prodora treba uskladiti sa projektom vodovoda i kanalizacije i projektom elektroinstalacija, a dogovoriti ga sa vodoinstalaterom i električarom. Naknadno bušenje ili štemanje kroz svjež temelj je skupo i slabi ga.

Armatura, ako je projekat predviđa

Kod jednostavnih objekata na dobrom tlu traka je često od nearmiranog betona. Na lošijem tlu, kod većeg opterećenja ili na kosini statičar propisuje armaturne koševe. Oni moraju stajati na distancerima, a ne direktno na zemlji, kako bi ih beton obložio sa svih strana.

Pristup i porudžbina

Automikser je teško vozilo. Treba mu nabijen, čvrst pristup što bliže iskopu i prostor za okretanje. Na strmim i uskim placevima, kojih je u Crnoj Gori mnogo, često se ne može prići dovoljno blizu, pa se naručuje pumpa za beton. Količina betona se računa iz dimenzija iskopa, uz rezervu, jer je stvarni rov skoro uvijek nešto širi nego na crtežu.

Klasa i konzistencija betona

Klasu betona određuje projekat. Za trakaste temelje porodičnih kuća obično se predviđa beton klase C16/20 ili C20/25, u zahtjevnijim uslovima i viša. Ako u tlu ima agresivne podzemne vode, statičar propisuje i odgovarajuću klasu izloženosti prema MEST EN, što utiče na sastav betona. Pri porudžbini u betonskoj bazi navedite klasu, klasu izloženosti, najveće zrno agregata i konzistenciju.

Konzistencija pokazuje koliko lako beton teče. Za iskope se obično naručuje mekša konzistencija, na primjer S3, a kod pumpanja ili guste armature prije S4. Važno je da beton ima traženu tečljivost već iz baze. Dodavanje vode na gradilištu, da bi se beton lakše razlivao, smanjuje mu čvrstoću.

Nearmirana ili armirana traka

Nearmirani beton dobro podnosi pritisak, ali loše podnosi zatezanje. Ako tlo nije svuda jednako nosivo, traka se može malo saviti i nearmirani beton pukne. Armatura preuzima te sile zatezanja. Odluka zato pripada statičaru, a ne izvođaču ni komšiji koji je „uvijek tako radio“.

Način dopreme betona do iskopa

• Direktno iz žlijeba automiksera: najjednostavnije i najbrže, ako vozilo žlijebom dohvati sve rovove.
• Pumpom za beton: kada je iskop daleko od prilaza, iza kuće ili na kosini. Krak dohvata i udaljena mjesta, a beton se ugrađuje ravnomjerno.
• Građevinskim kolicima ili damperom: kod malih količina, na primjer temelja za ogradu. To je sporije i traži više ljudi.

Ravne i stepenaste trake

Na ravnom placu trake imaju dno na jednoj visini. Na kosini, što je kod nas čest slučaj, dno se radi stepenasto. Visinu i dužinu stepenika određuje projekat. Pri betoniranju se ide od najniže tačke naviše i pazi se da se beton na stepenicima ne pomiješa sa zemljom.

Postupak je kod većine objekata sličan. Iskusna ekipa ga ima uhodanog, ali svaki korak ima svoj razlog.

1. Provjeriti iskop: dimenzije, visinu dna, čistoću dna, vodu i odronjenu zemlju ili kamen.
2. Pozvati statičara ili šefa gradilišta da pregleda temeljnu spojnicu, ako to projekat predviđa.
3. Provjeriti položaj trake za uzemljenje, zaštitnih cijevi i armature i sve fotografisati.
4. Označiti gornju ivicu trake, na primjer kočićima sa nivelisanom visinom ili letvama, da bude jasno do koje visine se betonira.
5. Preuzeti otpremnicu prvog automiksera i provjeriti klasu betona, konzistenciju i vrijeme proizvodnje.
6. Ugrađivati beton postepeno u slojevima, obično visine do približno 0,3 do 0,5 m, i ne puštati ga da pada sa velike visine na jedno mjesto.
7. Zbiti svaki sloj pervibratorom dok iz betona ne prestanu da izlaze mjehurići vazduha.
8. Nastaviti bez prekida, kako bi novi sloj legao na još svjež prethodni i ne bi nastao neželjeni radni spoj.
9. Poravnati gornju površinu do visine prema oznakama, povući je letvom i doravnati gladilicom.
10. Ako se na traku direktno zida ili postavljaju blokovi izgubljene oplate, utisnuti u svjež beton spojne šipke prema projektu.
11. Pokriti beton i njegovati ga u skladu sa vremenskim uslovima.

Važno je da se radi kontinuirano. Ako se betoniranje prekine na nekoliko sati, donji sloj počne da se veže i novi se sa njim ne spoji kako treba. Ako se prekid ne može izbjeći, na primjer kod veoma dugih traka, radni spoj se pravi tamo gdje ga statičar dozvoli, a ne slučajno, onda kada nestane betona.

Trud po kubnom metru u praksi zavisi od uslova na gradilištu. Dobro je znati koji su to uslovi, da biste razumjeli ponude i mogli da pripremite gradilište.

Olakšava

• Dobar pristup za automikser do samog iskopa, bez potrebe za pumpom.
• Kompaktno tlo koje drži zidove rova ravnim.
• Suv iskop bez podzemne vode.
• Veća neprekidna količina betona ugrađena odjednom.
• Trake od nearmiranog betona ili sa jednostavnom armaturom.
• Umjereno vrijeme, bez mraza i bez velike vrućine.

Otežava

• Uzak ili neutvrđen prilaz koji traži pumpu ili ručnu dopremu.
• Rastresito tlo, kada gornji dio treba zašalovati ili zidove rova stalno čistiti.
• Kamenit teren sa nepravilnim zidovima rova, gdje beton popunjava svaku udubinu.
• Voda u iskopu koju treba ispumpavati prije i tokom betoniranja.
• Kosina i stepenasto dno traka.
• Gusta armatura koja usporava ugradnju i vibriranje.
• Male količine raspoređene na više mjesta, na primjer temelji za ogradu i za aneks odvojeno.
• Betoniranje zimi, kada treba beton sa dodacima, pokrivanje i duža njega, ili ljeti na velikim vrućinama.

Imajte na umu i to da se obračunava stvarno ugrađeni beton. Ako bager iskopa širi rov, ako se zidovi obrušavaju ili ako je rov u stijeni nepravilan, potrošnja raste u odnosu na proračun sa crteža.

Trakasti temelji su sredina lanca radova koji se nadovezuju jedan na drugi. Ko taj lanac dobro koordiniše, štedi se popravki i čekanja.

• Geometar iskolčava objekat prije iskopa i može provjeriti visinu dna i gornje ivice traka.
• Zemljani radovi treba da budu završeni kratko prije betoniranja. Iskop ostavljen nekoliko dana na kiši ili mrazu gubi kvalitet dna.
• Statičar ili geolog procjenjuje temeljnu spojnicu ako se razlikuje od pretpostavki.
• Električar rješava temeljni uzemljivač i njegove izvode.
• Vodoinstalater određuje položaj i prečnik zaštitnih cijevi za kanalizaciju i vodu.
• Zidari poslije betoniranja zidaju temeljni zid, najčešće od blokova izgubljene oplate, a zatim se radi podložni beton.
• Izolateri kasnije rade hidroizolaciju, čiji kvalitet zavisi i od ravnosti i čistoće površine temelja.

Kada gradilište vodi šef gradilišta, pregled temeljne spojnice i armature je dio njegovog posla. Kod gradnje u sopstvenoj režiji isplati se imati bar fotografije sa jasno vidljivim dimenzijama, na primjer sa metrom prislonjenim uz rov.

Greške u temeljima se teško ispravljaju. Većina se pokaže tek poslije nekoliko godina, kada su zidovi omalterisani i podovi gotovi.

• Betoniranje u vodu i blato. Beton se pomiješa sa zemljom, gubi čvrstoću i traka ima slab sloj na dnu. Kasnije se to može pokazati kao neravnomjerno slijeganje i pukotine u zidovima.
• Odronjena zemlja ili kamenje na dnu. Rastresit materijal se pod opterećenjem sabije. Kuća se na jednom mjestu slegne više nego na drugom.
• Nedovoljna dubina temeljenja. Traku iznad dubine smrzavanja mraz u tlu može podizati. Tipičan znak su kose pukotine u uglovima zidova i oko otvora.
• Armatura položena na zemlju. Bez zaštitnog sloja betona čelik korodira i armatura gubi djelotvornost.
• Voda dodata u beton. Beton se lakše razliva, ali je slabiji i više se skuplja.
• Nevibriran beton. U traci ostaju šupljine i gnijezda agregata, naročito oko armature i uz zidove rova.
• Zaboravljeni prodori i uzemljenje. Naknadno bušenje krunom slabi temelj, a uzemljenje mora da se rješava zamjenskim načinom.
• Neravna gornja površina. Prvi red blokova se tada ravna debelim slojevima maltera, a cio temeljni zid često ispadne kriv.
• Izostala njega betona. Površina na vrućini presuši, ispuca i ostane prašnjava i meka.

Samo betoniranje traka za uobičajenu porodičnu kuću ekipa obično završi za jedan radni dan, kod manjih objekata i za nekoliko sati. Priprema armature, prodora i uzemljenja traje obično od jednog do nekoliko dana, zavisno od obima.

Beton počinje da se veže nekoliko sati nakon miješanja, zavisno od temperature i sastava. Po dopremi treba ga ugraditi što prije, a mjerodavno je vrijeme navedeno na otpremnici i preporuka betonske baze.

Po trakama se oprezno može hodati obično sljedećeg dana. Sa zidanjem prvog reda blokova ljeti se najčešće počinje nakon nekoliko dana, po hladnom vremenu kasnije. Beton dostiže projektovanu čvrstoću za približno 28 dana, ali to obično nije prepreka za nastavak zidanja, ako se sa tim saglase šef gradilišta ili statičar.

Kako njegovati beton

Zašto polivati beton kada je već izbetoniran? Cementu treba voda da bi očvrsnuo. Ako gornja površina presuši prebrzo, ostaje slaba i ispuca. Ljeti se zato površina pokriva folijom ili geotekstilom i nekoliko dana kvasi, obično oko sedmicu dana. Na primorju i u okolini Podgorice, gdje su ljetnje temperature visoke, to je posebno važno, a betoniranje je bolje planirati za rano jutro. Kod betona u zemlji njega je ipak jednostavnija, jer su bočne strane u vlažnom tlu.

Na temperaturama oko +5 °C i nižim beton treba zaštititi od mraza. Betonska baza isporučuje beton sa dodacima za hladno vrijeme, a svježa površina se pokriva izolacionim prostirkama ili folijom sa termoizolacijom. U smrznut iskop ili na dno pod snijegom ne betonira se.

Bezbjednost kod iskopa

U dublje rovove sa nestabilnim zidovima ne ulazite. Zidovi se mogu obrušiti i kada izgledaju čvrsto, naročito poslije kiše ili pored teškog vozila. Pri radu sa pumpom pazite na električne vodove iznad placa, a niko ne smije da stoji ispod kraka pumpe. Ako se ipak desi obrušavanje i neko ostane zatrpan, odmah zovite 112.

Kontrola se isplati već tokom betoniranja, a ne tek poslije. Većinu grešaka vidite istog dana, dok se još mogu ispraviti. Pri preuzimanju tražite da vam pokažu dokumente i obiđite cio obim traka.

• otpremnice za svaki automikser sa ispravnom klasom betona, konzistencijom i količinom,
• zbir isporučenog betona upoređen sa proračunom i sa obračunatom količinom,
• potvrda statičara ili šefa gradilišta da su temeljna spojnica i armatura pregledani, ako je pregled bio predviđen,
• fotografije iskopa, armature, trake za uzemljenje i zaštitnih cijevi prije betoniranja,
• izvodi trake za uzemljenje na mjestima prema projektu elektroinstalacija,
• zaštitne cijevi za instalacije na pravim mjestima, prohodne i nezačepljene betonom,
• gornja površina traka na projektovanoj visini, ravna, bez većih neravnina,
• širina i pravac traka prema crtežu, uglovi i ukrštanja bez suženja,
• površina bez gnijezda agregata, rupa i otkrivene armature,
• bez pukotina i bez rastresite, prašnjave površine nakon prvih dana,
• podatak o tome kako je beton njegovan, naročito na vrućini ili po hladnom vremenu,
• informacija od kada se može početi sa zidanjem temeljnog zida.