Betoniranje temeljne ploče debljine 150 mm

Debljina ploče nije stvar ukusa. Određuju je opterećenje, nosivost tla i, kod stambenih objekata, statičar u projektu. U cjenovniku su tri uobičajene debljine. Razlikuju se prije svega po tome koliko ploča može da nosi i koliko betona ulazi u nju.

Ploča debljine 100 mm

Odgovara laganim objektima i površinama bez velikog tačkastog opterećenja: podu baštenske kućice, ostave, nadstrešnice za drva ili terase po kojoj se samo hoda. Često služi i kao podložni beton ispod drugih slojeva. Na jedan kvadratni metar ide po pravilu 0,1 m³ betona.

Ploča debljine 150 mm

Ovo je debljina koja se najviše koristi. Bira se za garaže za putničko vozilo, radionice, veće baštenske objekte, manje montažne kuće i podove na kojima stoje teže stvari. Uz kvalitetnu armaturnu mrežu i dobro zbijenu podlogu, bez problema nosi uobičajeno opterećenje. Potrošnja betona je približno 0,15 m³ po m².

Ploča debljine 200 mm

Koristi se kod porodičnih kuća na temeljnoj ploči, ispod zidanih zidova, na slabijem tlu i ispod teške mehanizacije. Često ima dva sloja armature i ojačane ivice ispod nosivih zidova. Potrošnja je približno 0,2 m³ po m². Kod kuće debljinu, klasu betona i armaturu uvijek određuje statičar.

U Crnoj Gori teren se brzo mijenja. Na primorju i u kršu ploča često leži na kamenu ili na nasipu iza podzida, u Zetsko-bjelopavlićkoj ravnici na šljunku i glini, a na sjeveru na tlu koje se zimi smrzava. Ista garaža zato na dva placa može tražiti različitu pripremu, pa i različitu debljinu.

Ekipa koja stigne na nepripremljen iskop ili čeka, ili betonira na lošu podlogu. Ni jedno ni drugo nije dobro. Prije betoniranja treba da budu završene sljedeće stvari.

Podloga i zbijanje

S površine se skida humus, korijenje i meka zemlja, sve do zdravog tla. Zatim se nasipa tampon od šljunka ili drobljenog kamena, obično frakcije 0/32 ili 0/63, u debljini približno 150 do 300 mm, zavisno od tla. Zbija se vibro pločom u slojevima, ne cijela debljina odjednom. Na glinovitom tlu ili nasipu obično ima smisla ispod tampona položiti geotekstil, da se šljunak ne utiskuje u zemlju.

Zašto se o zbijanju toliko priča? Beton je čvrst, ali samo ako stoji na podlozi koja se ne pomjera. Kad tampon s vremenom slegne, ploča izgubi oslonac i pukne. Takve pukotine se pojave tek poslije nekoliko mjeseci, kad su na ploči već pod ili zidovi.

Oplata i visina

Ivice ploče formira oplata od dasaka, gredica ili sistemskih elemenata. Kod ploča s toplotnom izolacijom ponekad se koristi izgubljena oplata od XPS ploča. Oplata mora biti čvrsto ukotvljena, jer svjež beton snažno pritiska na nju. Gornja ivica se nivelirom ili laserom postavlja na tačnu visinu. Kod ploče od 150 mm obično se obilježi i nekoliko pomoćnih visinskih tačaka na sredini površine.

Armatura

Najčešće se koristi zavarena armaturna mreža, u praksi poznata i kao Q mreža. Važno je da ne leži na šljunku. Postavlja se na plastične ili betonske distancere, da je beton obavije sa svih strana. Zaštitni sloj betona je po pravilu 30 do 50 mm, prema projektu. Mreže se preklapaju najmanje za jedno okno, a kod stambenih objekata prema planu armature. Kod ploče od 200 mm sa dva sloja gornju mrežu iznad donje drže čelični nosači, takozvane "žabice" ili kozlići.

Prodori, uzemljivač i izolacije

Sve što treba da prolazi kroz ploču mora se postaviti unaprijed: kanalizacija, vodovodni priključak, zaštitne cijevi za struju i internet, eventualno izvod za toplotnu pumpu. Vodoinstalater i električar treba da završe svoj dio prije betoniranja. Električar postavlja temeljni uzemljivač, obično pocinkovanu traku koja je dio uzemljenja objekta. Ove radove smije da izvodi samo kvalifikovani električar.

Kod stambenih objekata treba unaprijed znati gdje idu hidroizolacija i toplotna izolacija. Nekad idu ispod ploče, nekad preko nje. Ako mjerenja pokažu povećan rizik od radona, projekat predviđa i zaštitu od radona. Ispod ploče se obično stavlja PE folija, koja sprečava da cementno mlijeko iscuri u tampon.

Pristup za mikser i pumpu

Auto-mješalica je teška i treba joj čvrst prilaz. Ako ne može da priđe unazad do same oplate, treba naručiti pumpu za beton. Na primorju, u starim dijelovima naselja i na placevima na kosini to je čest slučaj. Dogovorite unaprijed gdje će pumpa stati, da li joj smetaju električni vodovi i drveće i da li treba upozoriti komšije da će ulica neko vrijeme biti zatvorena.

Kad je površina pripremljena, sve ide brzo i po jasnom redu. Ploča od 150 mm na nekoliko desetina kvadratnih metara obično se izbetonira za jedno prijepodne.

1. Provjera prije početka: ekipa provjerava visine oplate, armaturu na distancerima i prodore. Kod stambenih objekata to često još jednom pregleda i nadzorni inženjer.
2. Kvašenje: po toplom vremenu podloga i oplata se lagano nakvase, da ne bi upijale vodu iz svježeg betona.
3. Ugrađivanje betona: beton se ugrađuje ravnomjerno, od jednog ugla, a ne na jednu gomilu koja se onda grabuljama razvlači daleko.
4. Zbijanje: pervibratorom ili vibro letvom istiskuje se vazduh iz betona. Tako se popune mjesta oko armature i uz oplatu.
5. Poravnavanje na visinu: letva ili vibro letva povlači se po oplati i visinskim tačkama dok površina ne bude ravna.
6. Obrada površine: zavisno od namjene, površina ostaje hrapava, ručno se zaglađuje gleterica ili se poslije stezanja mašinski zaglađuje "helikopterom".
7. Njega: čim površina dozvoli, ploča se pokriva folijom ili se počinje s kvašenjem.

Kod mašinskog glačanja čeka se da beton toliko stegne da se pri gaženju ugne svega nekoliko milimetara. Ljeti je to za nekoliko sati, u proljeće i jesen dosta kasnije. Zato ekipa ponekad ostane do večeri.

Klasa betona

Za manje ploče ispod baštenskih objekata uobičajeno se koristi beton C16/20 ili C20/25. Za garaže i stambene objekte tipičan je C20/25 do C25/30. Ako će ploča biti napolju, izložena mrazu ili soli, mora imati i odgovarajuću klasu izloženosti prema MEST EN 206. Na sjeveru je to pitanje mraza i soli za posipanje, na primorju često i posolice od mora. Klasu određuje projekat. Ako projekta nemate, betonjerka će vas posavjetovati pri narudžbi kad joj kažete za šta je ploča.

Konzistencija

Za ploče se naručuje beton konzistencije po pravilu S3 ili S4, koji se dobro razvlači i zbija. Na gradilištu mu se ne dodaje voda. Rjeđi beton se lakše obrađuje, ali ima manju čvrstoću i više se skuplja. Ako treba tečniji beton, recimo zbog pumpe, naručuje se s aditivom direktno iz betonjerke.

Armatura: jedna mreža, dvije mreže ili vlakna

Jedna mreža u donjoj trećini do polovine debljine dovoljna je kod većine ploča od 100 i 150 mm. Dvije mreže, gore i dolje, stavljaju se kod debljih i opterećenijih ploča, tipično kod 200 mm ispod kuće. Mikroarmirani beton s čeličnim ili polipropilenskim vlaknima smanjuje sitne pukotine od skupljanja i kod nekih industrijskih podova zamjenjuje mrežu. Kod temeljne ploče kuće o tome ipak može da odluči samo statičar.

Površina prema onome što ide preko

Ako se na ploči zida i radi estrih, dovoljna je ravna, hrapava površina. Ako ploča treba da služi direktno kao pod garaže ili radionice, isplati se mašinsko glačanje, po potrebi s posipom koji povećava otpornost na habanje. Na spoljnoj terasi površina se često lagano izgrebe metlom, da ne bude klizava kad je mokra.

Iako se stavka u cjenovniku računa po kvadratnom metru, zahtjevnost dvije ploče iste površine može se dosta razlikovati. Posao olakšava:

• dobar pristup, gdje mikser može da priđe do same oplate,
• jednostavna pravougaona osnova bez ispusta,
• završena i provjerena priprema: podloga, oplata, armatura i prodori,
• umjereno vrijeme, bez mraza, vrućine i kiše.

Posao komplikuje:

• potreba za pumpom, na primjer kod dvorišta iza kuće ili placa na kosini,
• razuđen oblik, ojačane ivice i mnogo prodora, oko kojih se beton zbija ručno,
• mala količina betona, kad mikser ne ide pun pa betonjerka zaračuna dodatak,
• zahtjevna obrada površine, naročito mašinsko glačanje, zbog kojeg ekipa mora da čeka,
• rad zimi ili po velikoj vrućini, kad treba beton s aditivima, pokrivanje i duža njega.

Veća debljina povećava potrošnju betona i dijelom rad na zbijanju. Kod ploče od 200 mm sa dvije mreže duže traju i provjera i samo ugrađivanje. U predmjerima se tampon, oplata i armatura često vode kao posebne stavke. Kad poredite ponude, provjerite šta tačno svaka obuhvata.

Priprema, dakle iskop, tampon, zbijanje, oplata i armatura, kod ploče za garažu ili manju kuću traje po pravilu nekoliko dana. Samo betoniranje uzima obično pola dana do dan, zajedno s obradom površine.

Beton očvršćava postepeno. Poslije jednog do dva dana po ploči se može oprezno hodati. Oplata se obično skida poslije dva do tri dana. Zidanje najčešće počinje otprilike poslije sedmicu dana, po hladnom vremenu kasnije. Projektovanu čvrstoću beton po pravilu dostiže poslije 28 dana. Puno opterećenje, recimo auto u garaži, zato odložite bar do tada.

Njega betona se često potcjenjuje, a upravo ona odlučuje o površini. Betonu je za očvršćavanje potrebna voda. Kad je sunce i vjetar prebrzo ispare, površina popuca i kasnije pravi prašinu. Na primorju ljeti i po buri to ide naročito brzo. Ploču zato bar prvih sedam dana držite vlažnom: pokrivenu folijom, geotekstilom koji se kvasi ili zaštićenu premazom za njegu betona prema uputstvu proizvođača. Ljeti se ne kvasi hladnom vodom po najjačem suncu, već ujutru i uveče.

Na temperaturama ispod približno +5 °C betonira se samo uz mjere zaštite: s betonom s aditivom, s izolacionim pokrivanjem i nikad na smrznutu podlogu. To je čest slučaj u planinskim krajevima od kasne jeseni do proljeća. Po vrućinama iznad približno +30 °C, kakve su ljeti uobičajene u Podgorici i na primorju, bolje je početi rano ujutru.

Većina grešaka se ne vidi odmah. Ploča na dan betoniranja izgleda lijepo, a problem se pokaže poslije godinu dana.

• Nezbijen tampon: ploča neravnomjerno slegne, nastanu pukotine kroz cijelu debljinu i popucaju pločice na njoj.
• Mreža koja leži na šljunku: armatura nije u betonu nego ispod njega. Ne radi svoj posao i s vremenom korodira. Ploča se ponaša kao da nije armirana.
• Voda dodata u beton na gradilištu: manja čvrstoća, veće skupljanje, više pukotina i površina koja pravi prašinu.
• Slabo zbijanje pervibratorom: šupljine i "gnijezda" šljunka uz ivice i ispod armature, kroz koja kasnije prodire vlaga.
• Zaboravljen prodor: naknadno bušenje krunom ili štemovanje, pri kojem se oštećuju armatura i izolacija.
• Neravna površina: kod zidanja preciznim blokovima mora se ravnati prvi red, a kod poda dodati deblji estrih.
• Bez njege betona: mreža sitnih pukotina na površini, koje se pojave već prvih dana.
• Bez dilatacionih fuga na velikim spoljnim površinama: na terasama i dvorištima beton pukne sam, tamo gdje hoće. Fuge za skupljanje zato se obično sijeku u roku od jednog do dva dana poslije betoniranja.

Temeljnu ploču porodične kuće prepustite stručnjacima, to je nosiva konstrukcija prema statičkom proračunu. Malu ploču od 100 do 150 mm za baštensku kućicu, ostavu ili mjesto za kante možete uraditi i sami, ako imate pomoćnika i beton naručite iz betonjerke. Ručno miješanje veće količine je iscrpljujuće, a beton ispadne neujednačen.

1. Obilježiti površinu kanapom i kočićima, dijagonale provjeriti metrom.
2. Iskopati humus približno do dubine ploče plus tampona.
3. Nasuti šljunak i zbiti ga iznajmljenom vibro pločom u slojevima.
4. Napraviti oplatu od dasaka, učvrstiti je kočićima i libelom ili laserom poravnati na tačnu visinu.
5. Položiti PE foliju i armaturnu mrežu postaviti na distancere.
6. Izračunati zapreminu: površina puta debljina, uz približno 5 do 10 % rezerve.
7. Naručiti beton odgovarajuće klase i dogovoriti prilaz miksera.
8. Beton razastrti, zbiti ga pervibratorom ili ručno probadati i povući letvom po oplati.
9. Površinu zagladiti gletericom ili izgrebati metlom.
10. Ploču pokriti folijom i bar sedmicu dana držati vlažnom.

Pri radu sa svježim betonom nosite rukavice, gumene čizme i zaštitu za oči. Cementno mlijeko je alkalno i pri dužem kontaktu nagriza kožu.

Pregledajte ploču dan ili dva poslije betoniranja, a zatim još jednom prije nego što na nju uđu zidari ili majstori za pod. Dokumentaciju sačuvajte, trebaće vam ako se kasnije pojavi problem i bude potrebna reklamacija.

• dimenzije i dijagonale odgovaraju projektu,
• visina gornje ivice odgovara visinskoj tački,
• ravnost provjerena letvom od dva metra, bez većih udubljenja,
• svi prodori su na svom mjestu i nisu zaliveni ni pomjereni,
• temeljni uzemljivač je izveden tamo gdje ga električar treba,
• ivice poslije skidanja oplate bez gnijezda šljunka i odlomljenih uglova,
• površina bez pukotina u koje se može zakačiti nokat,
• predate otpremnice iz betonjerke s klasom i količinom betona,
• dostupne fotografije armature i prodora prije betoniranja,
• njega betona dogovorena i sprovedena.