Izrada oplate za temelje i zidove

U cjenovniku se oplata po pravilu mjeri u kvadratnim metrima površine koja je u direktnom dodiru sa betonom. Kod zida se zato obično računaju obje strane. Zid dug deset metara i visok jedan metar tako znači otprilike dvadeset kvadrata oplate, a ne deset. Kod temeljne trake računaju se bočne strane ako se oplaćuju, a kod ploče samo njena obodna ivica.

Prije potpisivanja ugovora provjerite šta tačno ulazi u stavku. Obično su to ovi dijelovi:

• montaža oplate zajedno sa podupiranjem, razupiračima i zatezanjem,
• skidanje oplate, odnosno demontaža kad beton očvrsne,
• čišćenje i odvoz materijala za oplatu,
• materijal: daske izvođača, zakup sistemske oplate ili materijal koji obezbjeđujete vi.

U praksi se često dešava da jedan izvođač skidanje oplate računa posebno, a drugi ga ima u cijeni. Ponude onda izgledaju različito, iako su za isti posao. Ne zaboravite ni prodore, uglove i zupce. Ponuda treba jasno da navede da li su uključeni.

Klasična drvena oplata

Radi se od četinarskih dasaka, po pravilu debljine oko 24 mm, ili od vodootporne šper-ploče, povezanih gredicama, letvama i kočićima. Pravi se na licu mjesta prema obliku objekta. Prednost je prilagodljivost: može da prati lukove, kose zidove, nepravilne osnove i male količine, kod kojih se ne isplati dovoziti sistem. Mana je što traži više rada i materijala, a površina betona je lošija, sa otiscima dasaka i fugama između njih. Kod temelja koji završe pod zemljom to ne smeta.

Sistemska ramovska oplata

Čine je čelični ili aluminijumski ramovi sa umetnutom oplatnom pločom, koji se spajaju bravicama i stežu zategama. Na gradilištima se često viđaju sistemi proizvođača kao što su Peri ili Doka, a postoji i mnogo drugih. Montaža je brza, zidovi su ravni, a površina čista. Ova oplata podnosi i veći pritisak betona. Isplati se kod ravnih zidova podruma, dužih potpornih zidova i svuda gdje se zid neće malterisati. Uglavnom se iznajmljuje, pa je dobro planiranje presudno. Svaki dan viška na gradilištu nešto košta.

Oplata od nosača i velikih ploča

To je međukorak: drveni nosači, često tipa H20, i troslojne ili filmovane ploče. Koristi se kod viših zidova i tamo gdje se ramovi ne uklapaju u mjere, na primjer kod visokih potpornih zidova na strmom placu. Kod porodičnih kuća srijeće se rjeđe.

Izgubljena oplata

Kod nas se dosta koriste betonski blokovi za oplatu. To su šuplji blokovi koji se slažu na suvo, armiraju i zalivaju betonom. Ostaju u zidu trajno. Za podrume se koriste i blokovi od stiropora, koji odmah daju toplotnu izolaciju. Ništa se ne skida, a posao može da odradi manja ekipa. Takav zid se u cjenovniku ipak obično vodi kao posebna stavka, a ne kao oplata u m². Kod čvršćeg tla temeljne trake se često betoniraju direktno u iskop, bez oplate. Uslov je vezano tlo i ravne strane iskopa. Na kamenitom terenu se iskop često ne može napraviti pravilno, pa se oplata postavlja barem na dijelu trake.

Kako se odlučiti

Kod temeljnih traka u vezanom tlu oplata često uopšte nije potrebna. Oplaćuje se dio iznad terena ili tlo koje se osipa. Kod zidova podruma koji treba da budu vodonepropusni prednost ima monolitni zid u sistemskoj oplati, po potrebi sa trakama za zaptivanje u radnim spojnicama. Za podzidu ograde i niske zidiće dovoljni su drvo ili blokovi. Crna Gora je seizmički aktivno područje, pa armatura i način izvođenja nosivih zidova moraju odgovarati proračunu. Konačnu odluku zato donosi projekat, koji definiše statičar.

Ekipa koja dođe na nespremno gradilište gubi vrijeme, a čekanje vam se po pravilu vrati kroz račun. Prije početka treba da bude spremno sljedeće:

• projekat sa statikom, odnosno mjere temelja i zidova, armatura, klasa betona i položaj prodora,
• iskolčenje od geometra, naročito uz granicu placa i kod prvih temelja, gdje greška pomjeri cijelu kuću,
• gotov iskop odgovarajuće dubine, sa dnom bez razmekšane zemlje i vode,
• podložni beton ispod temeljne ploče ili zidova, ako ga projekat predviđa, da oplata ima ravnu osnovu,
• pristup za kombi sa materijalom, a kasnije za mikser i pumpu za beton,
• zaštitne cijevi i prodori od vodoinstalatera i električara, dakle kanalizacija, voda, električni priključak i uzemljenje.

Na strmim placevima, kojih na primorju i u okolini Podgorice ima mnogo, razmislite i o tome gdje će stajati materijal i kako će mikser prići zidu. Ponekad je pumpa jedino rješenje, pa se termin betoniranja dogovara unaprijed. Ako živite u stambenoj zgradi i betonira se, na primjer, zid podruma ili garaža na zajedničkom zemljištu, dogovorite se unaprijed sa upravnikom zgrade i etažnim vlasnicima.

Oplata temelja

Prvo se prema iskolčenju razvuku kanapi na drvenim klupicama, a sa njih se viskom prenese ivica temelja. Kod drvene oplate u zemlju se zabijaju kočići i na njih se zakucavaju daske. Iznutra se ubaci razupirač tačne dužine, koji određuje širinu trake. Odozgo se obje strane povežu poprečnim letvama, da ih beton ne raširi. Gornja ivica oplate poravnava se nivelirom ili laserom, jer se upravo po njoj beton izvlači u ravan. Kod temeljne ploče nastaje obodni ram, koji se spolja podupre kosnicima.

Oplata zidova

Kod zidova je postupak sličan, samo je sve više i sile su veće. Najprije se postavi jedna strana oplate, poravna se i podupre kosnicima prema podlozi. Zatim dolazi armatura. Radi je ista ekipa ili armirači. Na armaturu se postave distanceri, koji obezbjeđuju propisani zaštitni sloj betona. Tek onda se zatvara druga strana oplate. Obje strane se stegnu zategama sa navrtkama. Zatege prolaze kroz plastične distantne cijevi, da bi se poslije betoniranja mogle izvući. Rupe od njih se kasnije zatvore čepovima ili zamalterišu.

Provjera prije betoniranja

Prije dolaska betona provjeravaju se vertikalnost viskom ili libelom, ravnost kanapom po dužini, mjere, visina gornje ivice, čvrstina spojeva i zaptivenost fuga. Površine koje dolaze u dodir sa betonom premazuju se oplatnim uljem, da se beton ne zalijepi. Oplata se iznutra očisti od piljevine, zemlje i komadića žice. Kod drvenih dasaka po toplom vremenu oplata se po pravilu blago navlaži, da ne isisa vodu iz betona. Ljeti, kad je na primorju i u Zeti vrućina velika, to je posebno važno.

Betoniranje i skidanje oplate

Beton se ugrađuje u slojevima i zbija pervibratorom. Tesar bi trebalo da bude uz zid tokom betoniranja i da prati da li negdje popušta spoj ili curi cementno mlijeko. Bočna oplata temelja i zidova, zavisno od temperature, po pravilu se skida otprilike nakon jednog do tri dana. Po hladnom vremenu čeka se duže, što na sjeveru zemlje zna da potraje. Poslije skidanja oplate beton se njeguje: kvasi se ili pokriva folijom, da se ne bi presušio prebrzo.

Količina rada, pa time i konačni iznos, mogu se za istu površinu dosta razlikovati. Posao olakšava:

• jednostavna pravougaona osnova sa dugim ravnim dionicama,
• ponavljanje istih mjera, pa se oplata može upotrijebiti više puta zaredom,
• ravan podložni beton, od kojeg se lako gradi,
• dobar pristup i mjesto za odlaganje materijala odmah uz zid.

Posao otežava:

• lukovi, kosi zidovi, mnogo uglova, zubaca i niša,
• mnogo prodora i otvora koje treba posebno oplatiti,
• visoki zidovi, kod kojih trebaju skela ili radne platforme sa ogradom,
• uzak iskop, u kojem tesar jedva može da se okrene, i plac na kosini,
• kamenito tlo i nepravilna stijena, uz koju je teško dobro zatvoriti dno oplate,
• vidni beton, koji se neće malterisati i traži precizne fuge i kvalitetne ploče,
• rad zimi ili u blatu, kada oplatu treba zaštititi, a beton duže njegovati.

Dublji iskopi moraju biti osigurani od obrušavanja, razupiranjem ili bezbjednim nagibom strana. To je pitanje bezbjednosti ljudi, ne samo udobnosti rada, i spada u pripremu gradilišta.

Oplata je na sredini lanca i na nju se nadovezuje gotovo sve. Prije nje dolaze geometar, iskop i podložni beton. Tokom oplate smjenjuju se armirači sa armaturom i vodoinstalater sa električarem, koji postavljaju zaštitne cijevi i trakasti uzemljivač. Poslije oplate slijede betoniranje, skidanje oplate, pa hidroizolacija, toplotna izolacija podruma i zatrpavanje.

Zašto je to važno? Zaboravljenu cijev za kanalizaciju poslije betoniranja treba naknadno bušiti krunom za beton. Kod vodonepropusnog zida svaki naknadni otvor je uz to rizik od prokišnjavanja. Zato se isplati da vodoinstalater i električar sami pregledaju zid prije nego što se zatvori druga strana oplate.

Oplatu temelja za uobičajenu porodičnu kuću iskusna ekipa po pravilu uradi za jedan do nekoliko dana, zavisno od obima i razuđenosti osnove. Zidovi podruma sa sistemskom oplatom obično se rade u dionicama. Jedna dionica se oplati, izbetonira, a kad beton očvrsne, oplata se prebaci na sljedeću. Beton već nakon nekoliko dana podnosi skidanje oplate, ali projektovanu čvrstoću po pravilu dostiže otprilike nakon 28 dana. Do tada ga ne opterećujte zatrpavanjem ni drugim konstrukcijama više nego što dozvoli statičar. Kod potpornih zidova ovo je naročito važno, jer zemlja iza zida pritiska od prvog dana.

• Slabo zatezanje ili podupiranje. Beton pritiska oplatu jače nego što se čini, naročito kod brzog betoniranja i tečnog betona. Rezultat je ispupčen zid, a u gorem slučaju pukne oplata i beton završi u iskopu.
• Nezaptivene fuge. Kroz otvore iscuri cementno mlijeko, pa u zidu ostanu gnijezda šljunka, odnosno porozna mjesta sa golim agregatom. Ona su slabija i propuštaju vodu.
• Nedostaju distanceri. Armatura leži direktno na oplati i poslije skidanja se vidi na površini. Vremenom korodira, a beton oko nje otpada. Na primorju, uz slan vazduh, to se dešava brže.
• Oplata van vertikale ili ose. Mali otklon na temeljima prenosi se u zidove i krov. Zidar onda malterom i ljepkom ispravlja ono što je moglo biti ravno.
• Zaboravljeni prodori. Naknadno bušenje oštećuje armaturu, a kod podruma ugrožava vodonepropusnost.
• Loša gornja ivica. Ako oplata nije u horizontalnoj ravni, neće biti ni beton. Prvi red zida onda se ispravlja debelim slojem maltera.
• Prerano skidanje oplate. Ivice se odlome, površina se otkine zajedno sa daskom, a na mrazu beton može ostati trajno slabiji.
• Bez oplatnog ulja. Beton se zalijepi za daske, pri skidanju se kida površina, a oplata se uništi.

Oplatu nosivih temelja i zidova kuće prepustite stručnom izvođaču, prema projektu statičara. Nizak temelj za ogradu, baštenski zidić ili podzidu do visine od otprilike pola metra možete uraditi i sami, ako imate osnovni alat i pomoćnika. Ne radite u dubokim iskopima koji nijesu osigurani od obrušavanja.

1. Iskolčiti osu temelja kanapom na kočićima i provjeriti prave uglove, na primjer mjerenjem dijagonala.
2. Iskopati kanal do dubine do koje tlo ne mrzne, onako kako za taj tip ograde preporučuje proizvođač ili projekat, i poravnati dno. Na sjeveru je ta dubina po pravilu veća nego na primorju.
3. Pripremiti daske ili vodootpornu šper-ploču i premazati ih oplatnim uljem sa strane koja ide prema betonu.
4. Zabiti kočiće sa spoljne strane oplate, po pravilu na svakih otprilike 60 do 80 cm, i za njih zakucati daske.
5. Ubaciti između dasaka razupirače tačne dužine prema širini temelja i odozgo povezati obje strane poprečnim letvama.
6. Provjeriti libelom i zategnutim kanapom vertikalnost, ravnost i horizontalnost gornje ivice.
7. Zatvoriti veće fuge, a dolje uz tlo zasuti oplatu zemljom, da beton ne curi ispod dasaka.
8. Postaviti armaturu prema uputstvu proizvođača ograde ili projektu i podmetnuti distancere.
9. Ugraditi ankere za stubiće ili zaštitne cijevi za kabl do kapije, ako će trebati.
10. Betonirati u slojevima, svaki sloj probadati šipkom ili zbiti pervibratorom i lupkati čekićem po daskama.
11. Izvući površinu letvom po gornjoj ivici oplate i beton nekoliko dana kvasiti ili pokriti folijom.
12. Pažljivo skinuti oplatu nakon nekoliko dana, zavisno od temperature, očistiti daske i složiti ih za sljedeću upotrebu.

Oplatu preuzimajte dva puta: prije betoniranja, kad se još sve može popraviti, i poslije skidanja, kad vidite rezultat. Prvu provjeru uradite zajedno sa šefom gradilišta ili nadzornim inženjerom, a kod veće gradnje i sa statičarem, koji pregleda armaturu.

• mjere i položaj oplate odgovaraju projektu i iskolčenju,
• strane oplate su vertikalne i ravne po cijeloj dužini,
• gornja ivica je u horizontalnoj ravni i na pravoj visini,
• zatege, razupirači i kosnici postavljeni su dovoljno gusto,
• fuge su zaptivene, a oplata je dolje uz podlogu zatvorena,
• armatura ima distancere i nigdje ne dodiruje oplatu,
• sve zaštitne cijevi, prodori i uzemljenje su na mjestu prema projektu,
• unutrašnjost oplate je čista, a površine su premazane oplatnim uljem,
• poslije skidanja na površini nema gnijezda šljunka, vidljive armature ni ispupčenja,
• ivice i uglovi su cijeli, neodlomljeni,
• rupe od zatega su zatvorene, a okolina je očišćena od ostataka oplate.