Montaža keramičke tavanice

Riječ je o takozvanoj polumontažnoj tavanici. Dio konstrukcije stiže na gradilište gotov iz fabrike, a dio se dovršava na licu mjesta betoniranjem. Rezultat je povezana armiranobetonska ploča s keramičkom donjom površinom.

Glavni dijelovi sistema

• Keramobetonske gredice imaju keramičku papuču u donjem dijelu, u koju je ubetonirana čelična prostorna armatura. Ta armatura viri iznad gredice i nakon betoniranja je povezuje s pločom. Proizvode se u različitim dužinama, prema rasponu prostorije.
• Tavanične ispune su šuplji keramički blokovi koji se slažu između gredica. Postoje u više visina. Visinu bira statičar prema rasponu i opterećenju.
• Sloj betona iznad ispuna, takozvani nadbeton, obično je debeo približno 4 do 6 cm. U njega se polaže zavarena armaturna mreža. Beton popuni i prostor između ispuna iznad gredica i tako nastaju rebra.
• Obodni serklaž je armiranobetonski pojas po obodu tavanice na nosivim zidovima. Povezuje tavanicu sa zidovima i ukrućuje cijelu zgradu. U seizmički aktivnom području kakva je Crna Gora njegova uloga je posebno važna.
• Montažni podupirači su privremeni stubovi s gredama ili letvama koji drže tavanicu dok beton ne dobije čvrstoću.

Zašto baš keramika

Donja površina tavanice je od istog materijala kao zidovi od opeke, pa malter na plafonu drži slično kao na zidovima. Tavanica je lakša od pune betonske ploče iste debljine, što olakšava dimenzionisanje zidova i temelja. Šuplje ispune donekle poboljšavaju i zvučnu izolaciju prema buci iz susjedne prostorije, ali buku od koraka i dalje mora riješiti plivajući pod.

Keramička tavanica je dobar izbor za jednostavne osnove porodičnih kuća s uobičajenim rasponima. Gredice su dovoljno lake da ih dvojica ljudi prenesu i polože ručno. Na gradilištu je dovoljna mješalica ili auto-mješalica s pumpom za betoniranje.

Poređenje s drugim vrstama tavanica

• Monolitna armiranobetonska ploča izlazi na kraj sa složenim oblicima, većim rasponima, konzolama i balkonima. Traži, međutim, oplatu po cijeloj površini, više armature i više betona. Teža je i zahtijeva više rada.
• Prednapregnuti tavanični paneli polažu se brzo, često za jedan dan, i po njima se odmah može hodati. Potrebni su vam dizalica, dobar prilaz parceli i precizno ozidani zidovi. Za nepravilne osnove manje odgovaraju.
• Polumontažne ploče s glatkim podgledom (tanke prefabrikovane ploče s armaturom) dobijaju ostatak debljine betoniranjem na licu mjesta. Imaju gladak betonski plafon i takođe se montiraju dizalicom.
• Drvena tavanica od greda je laka i brza. Ima smisla kod drvenih kuća ili iznad posljednje prostorije pod krovom, ali slabije prigušuje buku i nema krutost betonske ploče.

Gdje keramička tavanica ima granice

Za velike otvorene prostore bez oslonca statičar je često neće preporučiti ili će predvidjeti više ispune i gušće gredice. Istureni balkoni i konzole ne rješavaju se ovom tavanicom direktno. U praksi se izvode kao monolitni dio i povezuju s ostatkom tavanice. Kod rekonstrukcije stare kuće, gdje se drvena tavanica mijenja keramičkom, treba provjeriti da li stari zidovi mogu nositi novu, težu konstrukciju. Pogotovo kod starijih kamenih kuća, kakvih ima mnogo na primorju i u starim gradskim jezgrima, bez procjene statičara u to ne ulazite.

Tavanica je nosiva konstrukcija. Ne montira se odoka, nego po projektu. Većina problema nastane još prije prve položene gredice.

Projekat i plan polaganja

Uz tavanicu ide crtež polaganja, takozvani plan slaganja. U njemu su vrsta i dužine gredica, njihov položaj, visina ispuna, mjesta udvojenih gredica i izmjena, armatura serklaža i klasa betona. Plan izrađuje statičar ili tehnička služba proizvođača na osnovu projekta zgrade. Bez njega proizvođač obično i ne zna koje gredice da isporuči.

Spremnost gradilišta

• Nosivi zidovi moraju biti završeni u projektovanoj visini i horizontalni. Ako se visine zidova razlikuju, gredice će leći neravno i tavanica će biti kriva.
• Podloga ispod tavanice (temeljna ploča ili niža tavanica) mora nositi podupirače. Na mekom nasipu bez podmetača stubovi tonu.
• Materijal treba da bude na gradilištu i složen tako da se ne ošteti. Gredice se skladište na podmetačima u horizontalnom položaju, ne naslonjene na zid.
• Potrebno je dovoljno podupirača i drvenih greda. Njihov broj proizlazi iz raspona i preporuka proizvođača.
• Električar i vodoinstalater treba unaprijed da znaju gdje će biti svjetiljke, prodori kanalizacije, ventilacija i dimnjak.

Bezbjednost

Montaža se odvija na visini i iznad slobodnog prostora. Ivice tavanice moraju biti obezbijeđene od pada, a otvori za stepenište pokriveni ili ograđeni. Električne instalacije na gradilištu, naročito priključak gradilišta, prepustite kvalifikovanom električaru. Ovo nije posao za laike. Radi se o nosivoj konstrukciji, pa uputstvo za majstore amatere ovdje namjerno izostaje. Kada gradite u sopstvenoj režiji, možete učestvovati kao pomoćna snaga, ali postupak i kontrolu treba da vode iskusni ljudi i stručni nadzor.

Izravnanje i priprema oslonca

Na vrh zida, na mjestima oslanjanja gredica, nanese se sloj maltera koji izravna sitne neravnine. Gredica mora ležati cijelom površinom, a ne samo na ivici opeke. Dužinu oslanjanja na zid propisuju proizvođač i statičar, obično je to približno 12 do 15 cm sa svake strane.

Postavljanje podupirača

Još prije slaganja ili odmah nakon polaganja gredica ispod njih se postave montažni podupirači. Upravno na gredice idu drvene grede ili nosači koji stoje na stubovima. Njihov razmak određuje proizvođač, obično je oko 1,5 do 1,8 m. Kod dužih raspona podupirači se u sredini blago izdignu, da bi se tavanica nakon opterećenja izravnala. To nadvišenje i njegovu veličinu daje projekat, ne procjena ekipe.

Polaganje gredica

Gredice se polažu na osovinskom razmaku koji odgovara širini ispuna. Prve dvije se polože, između njih se na oba kraja stavi po jedna ispuna kao šablon i prema njoj se namjesti položaj sljedećih. Ispod pregradnih zidova koji stoje upravno na gredice nije potrebno ništa mijenjati. Ispod pregradnih zidova paralelnih s gredicama projekat, međutim, često propisuje udvojene gredice. Kod otvora za stepenište, dimnjak ili šaht radi se izmjena: gredice se prekidaju, a opterećenje se prenosi na susjedne, ojačane gredice ili na monolitnu gredu.

Slaganje ispuna

Ispune se slažu između gredica nasuvo, bez maltera, tijesno jedna uz drugu. Krajnje ispune uz serklaž se zatvaraju, da beton ne bi ušao u šupljine. Oštećene ispune s napuklim donjim zidom ne idu u tavanicu, jer bi kasnije mogle otpadati zajedno s malterom. Po ispunama se ne hoda direktno. Radnici postavljaju daske ili talpe koje rasporede opterećenje na gredice.

Oplata i armatura serklaža

Po obodu se spoljna strana serklaža zaoplati ili se koriste keramički elementi za serklaž, iza kojih se postavi termoizolacija. Ona sprječava toplotni most na mjestu serklaža. U serklaž se polaže armatura prema projektu, obično četiri podužne šipke povezane uzengijama. Na ispune se postavi armaturna mreža na distancerima, da bi završila unutar betona, a ne na njegovom dnu.

Instalacije i prodori

Sada je posljednja prilika za instalacione kutije za svjetiljke koje se ugrađuju u ispune, zaštitne cijevi za kablove u nadbetonu i ispune ili cijevi za prodore. Šta se zaboravi, to se kasnije buši kroz gotovu tavanicu. Bušenje kroz rebra s armaturom uvijek je rizik.

Kontrola prije betoniranja

Prije betoniranja armaturu i oslanjanje treba da pregleda statičar ili nadzorni inženjer. Dobro je kontrolu zabilježiti i armaturu fotografisati. Nakon betoniranja ništa se više ne može popraviti.

Betoniranje

Ispune se neposredno prije betoniranja temeljno pokvase vodom. Suva keramika bi iz betona upila vodu i beton u rebrima ne bi pravilno očvrsnuo. Beton klase prema projektu (na primjer C25/30) ugrađuje se ravnomjerno, ne na jednu gomilu. Zbija se pervibratorom, naročito u rebrima i serklažu, gdje lako ostanu vazdušne šupljine. Površina se poravna letvom.

Njega betona

Prvi dani nakon betoniranja odlučuju o kvalitetu. Površina se drži vlažnom polivanjem ili pokrivanjem folijom, obično bar sedmicu dana, a po vrućini i vjetru i duže. Na primorju i u kotlinama ljeti beton se lako „spali“, pa je dobro betonirati rano ujutro. Pri temperaturama ispod približno 5 °C bez zimskih mjera se ne betonira, što je u planinskim krajevima važno i u kasnu jesen.

Zahtjevnost, a time i obim rada, može se među gradilištima znatno razlikovati, iako je površina tavanice ista.

Olakšava

• Jednostavna pravougaona osnova s jednakim rasponima i jednom vrstom gredica.
• Precizno ozidani, horizontalni zidovi bez potrebe za naknadnim ravnanjem.
• Dobar pristup parceli za auto-mješalicu i pumpu za beton.
• Materijal isporučen na vrijeme i složen blizu objekta.
• Gotov plan slaganja i jasan raspored instalacija.

Otežava

• Razuđena osnova, kosi zidovi i različite dužine gredica.
• Mnogo prodora, izmjena i udvojenih gredica.
• Visok sprat, gdje su potrebni duži podupirači i skela.
• Kombinacija s monolitnim dijelovima, na primjer balkonom ili gredom.
• Uska ili strma parcela, kakvih u Crnoj Gori ima mnogo, gdje se beton teško dovozi.
• Rekonstrukcija u kojoj se tavanica ugrađuje u stare zidove, često s neravnim vrhom i potrebom za rušenjem.
• Nepovoljno vrijeme, vrućina ili hladnoća, koje traže dodatnu njegu betona.

Kada poredite ponude, provjerite šta stavka po m² obuhvata. Negdje je to samo polaganje gredica i ispuna, negdje i podupirači, serklaž, armatura i betoniranje. Razlika u obimu rada obično je veća nego što izgleda na prvi pogled.

Tavanica je mjesto gdje se sreće mnogo struka. Što se bolje dogovore unaprijed, to se manje kasnije štemuje gotova konstrukcija.

• Zidar mora ozidati zidove tačno do visine koju određuje projekat. Visina tavanice utiče na stepenište, svijetlu visinu prostorija i visinu prozora na višem spratu.
• Statičar priprema plan slaganja i pregleda armaturu prije betoniranja.
• Električar postavlja kutije za svjetiljke i zaštitne cijevi prije betoniranja.
• Vodoinstalater i majstor za grijanje označavaju prodore za kanalizaciju, vodu i grijanje, da se ne bi kasnije bušili.
• Dimnjačar ili isporučilac dimnjaka određuje dimenzije otvora i odstojanja od zapaljivih materijala.
• Betonska baza isporučuje beton odgovarajuće klase i konzistencije u dogovoreno vrijeme. Ekipa za betoniranje mora biti spremna prije nego što stigne mikser.
• Poslije tavanice slijedi zidanje sljedećeg sprata ili izrada krova, kasnije podovi i malter na plafonu. Malter ide direktno na keramiku, pa ravna tavanica štedi posao moleru i malterisanju.

U praksi se stalno ponavljaju iste greške. Većina nastaje iz žurbe ili iz želje da se uštedi na podupiračima.

• Premalo podupirača ili preveliki razmaci. Gredice se pod težinom svježeg betona ugnu i tavanica ostane trajno ugnuta. To se vidi kao neravan plafon i pukotine u malteru.
• Kratko ili neravno oslanjanje na zid. Gredica se može zakrenuti ili odlomiti ivicu zida. Kasnije se javljaju pukotine u uglu između zida i plafona.
• Suve ispune pri betoniranju. Beton u rebrima izgubi vodu, loše očvrsne i ima manju čvrstoću. Na površini nastaju sitne pukotine.
• Armaturna mreža na dnu betona. Bez distancera mreža padne na ispune i nema nikakvo dejstvo. Površina tavanice tada može ispucati.
• Nezbijen beton. U rebrima i serklažu ostanu gnijezda i šupljine. Konstrukcija je slabija, a armatura može korodirati.
• Nezatvorene krajnje ispune. Beton uđe u šupljine, tavanica je bespotrebno teža, a betona nema tamo gdje treba da bude.
• Prerano uklanjanje podupirača ili prerano opterećenje. Paleta opeke na mladoj tavanici ili skidanje stubova nakon par dana vode u ugib i pukotine.
• Zaboravljeni prodori. Naknadno bušenje može prekinuti armaturu u rebru. Za veći otvor potrebna je procjena statičara.
• Pregradni zid paralelan s gredicama bez ojačanja. Gredica pod težinom zida postepeno popusti i u zidu se pojavi pukotina.

Samo polaganje gredica i ispuna ide brzo. Kod uobičajene porodične kuće iskusna ekipa montira jedan sprat obično za jedan do dva dana. Oplata i armatura serklaža, mreža i instalacije traju još dan ili dva. Betoniranje jednog sprata obično se završi za jedan dan.

Najduže traje čekanje. Beton postiže projektovanu čvrstoću približno nakon 28 dana. Podupirači se tada obično uklanjaju, osim ako statičar ili proizvođač ne odrede drugačije. Neki postupci dozvoljavaju postepeno popuštanje i ranije, ali samo prema uputstvima iz projekta. Po hladnom vremenu beton sporije očvršćava, pa se rok produžava. Po tavanici se može oprezno hodati već nakon nekoliko dana. Težak materijal, međutim, ne odlažite na nju dok ne budu ispunjeni uslovi iz statičkog proračuna.

Ako želite da nastavite sa zidanjem sljedećeg sprata, pitajte statičara od kada je to moguće i da li podupirači moraju ostati na mjestu. Zidanje na podupretoj tavanici je uobičajeno, ali mora biti dogovoreno.

Pri preuzimanju se usmjerite na stvari koje se kasnije teško popravljaju. Dio kontrola radi se još prije betoniranja, dio nakon uklanjanja podupirača. Preporučuje se da pri preuzimanju bude prisutan stručni nadzor.

• vrsta, dužine i položaj gredica odgovaraju planu slaganja,
• oslanjanje gredica na zid ima propisanu dužinu i gredice leže na sloju maltera,
• udvojene gredice i izmjene nalaze se tamo gdje ih određuje projekat,
• ispune su cijele, tijesno složene, a krajnje ispune zatvorene,
• armatura serklaža i mreža postavljene su prema projektu i na distancerima,
• kontrola armature prije betoniranja je zabilježena i fotografisana,
• kutije za svjetiljke i prodori nalaze se na dogovorenim mjestima,
• otpremnica za beton potvrđuje propisanu klasu,
• površina nadbetona je ravna, bez većih pukotina i gnijezda,
• plafon nakon uklanjanja podupirača je ravan i bez vidljivog ugiba,
• na spoju tavanice i zidova nema pukotina,
• podupirači su uklonjeni tek u roku prema projektu ili statičaru.