Dvoslojna gips-karton pregrada: postupak, materijali i provjera

Osnova je ista kao kod svake gips-karton pregrade: obodni UW profili pričvršćeni za pod i plafon, vertikalni CW profili postavljeni između njih, mineralna vuna u šupljini i obloga sa obje strane. Kod dvoslojne verzije se na svaku stranu šarafe dvije ploče, po pravilu debljine 12,5 mm. Sa profilom CW 75 ukupna debljina zida iznosi otprilike 125 mm, a sa CW 100 otprilike 150 mm.

Zašto baš dva sloja? Masa i krutost zida direktno utiču na to koliko dobro zid izoluje zvuk, kako podnosi udarce i koliko može da nosi. Drugi sloj pritom pokriva spojeve prvog. Zid je zato kompaktniji i manje sklon pucanju na spojevima.

Dvoslojnu pregradu izaberite naročito kada:

• odvajate spavaću ili dječju sobu od dnevnog boravka i stalo vam je do tišine,
• ćete na zid kačiti kuhinjske elemente, viseće ormariće, televizor ili teže police,
• je zid u kupatilu i na njega ide pločica,
• je zid viši, na primjer u potkrovlju sa zabatom ili u prostoriji sa plafonom višim od uobičajenog,
• projekat traži određenu otpornost na požar, na primjer kod odvajanja garaže ili tehničke prostorije,
• u hodniku postoji rizik da neko udari u zid kolicima, biciklom ili namještajem.

U NUMIQ cjenovniku postoji i posebna stavka za jednoslojnu gips-karton pregradu. Oba rješenja su uobičajena i ispravna, ali svako odgovara drugom mjestu. Ukratko:

• Obloga: jednoslojna ima po jednu ploču sa svake strane, dvoslojna po dvije. Po kvadratnom metru zida to znači duplo više ploča i šarafa, plus fugovanje prvog sloja.
• Debljina: sa istim profilom dvoslojna je otprilike 25 mm deblja. U uskom hodniku ili kod vrata to ponekad igra ulogu.
• Zvuk: uz mineralnu vunu obje prigušuju zvuk, ali dvoslojna osjetno bolje. Razlika se najviše čuje kod glasova i muzike.
• Čvrstoća: jednoslojna zvuči šuplje kad se kucne, a ploča se pri udarcu lakše probije. Dvoslojna djeluje kao zidani zid.
• Opterećenje: lakše predmete nose obje. Za teške ormariće se u jednoslojni zid gotovo uvijek ugrađuju nosivi ojačivači. Dvoslojna ima veću rezervu, ali se ojačanja i ovdje preporučuju za zaista teške stvari.
• Visina: prema tabelama proizvođača sistema, dvoslojna sa istim profilom dozvoljava viši zid.
• Vrijeme i težina: dvoslojna po pravilu traje osjetno duže, a materijal je teži. To se osjeti kad se nosi na više spratove bez lifta.

Jednoslojna pregrada ima smisla kod garderobera, pregrade u radnoj sobi, obloge u ostavi ili svuda gdje se od zida ne očekuje ni zvučna izolacija ni nosivost. Ako se dvoumite kod spavaće sobe ili kupatila, u praksi se pokazuje da je naknadno ojačanje zida mnogo zahtjevnije nego da ga odmah napravite dvoslojnim.

Gips-karton ne podnosi vlagu i neravnu podlogu. Prije montaže zato provjerite nekoliko stvari.

Stanje objekta

• mokri radovi, dakle malter i estrih, završeni su i suvi, inače ploče upijaju vlagu i kasnije pucaju spojevi,
• prozori su ugrađeni i objekat je zatvoren, a zimi zagrijan otprilike iznad 10 °C,
• pod i plafon su na mjestu pregrade čvrsti i približno ravni, a veće neravnine se izravnavaju unaprijed.

Na primorju je vazduh zimi često veoma vlažan, pa se u novim objektima vlaga dugo zadržava u zidovima. Tamo je posebno važno da prostor bude provjetren i suv prije nego što ploče stignu, a da ploče ne stoje danima na otvorenoj terasi ili u neprovjetrenoj prostoriji.

Odluke koje moraju pasti ranije

Kada se druga strana zatvori, u zid više nemate pristup. Zato unaprijed znajte:

• tačan položaj pregrade i vrata, uključujući svijetlu širinu i visinu otvora i vrstu štoka,
• gdje će biti utičnice, prekidači, rasvjeta i kablovi za internet,
• gdje idu kuhinjski elementi, televizor, lavabo, konzolna WC šolja ili bojler, da bi se pripremila ojačanja,
• da li pregrada stoji na nosivoj ploči ili na gotovom estrihu.

Posljednja tačka je važna za zvuk. Ako pregrada stoji na plivajućem podu koji prolazi ispod nje iz jedne sobe u drugu, zvuk se prenosi kroz pod i dupla obloga gubi dio efekta. Kad se traži veća tišina, pregrada se zato ankeriše u nosivu betonsku ploču, a estrih se na tom mjestu prekida.

Profili

Koriste se pocinčani UW i CW profili širine 50, 75 i 100 mm. Za uobičajene stambene pregrade najčešće se bira CW 75, koji daje dovoljnu šupljinu za vunu i instalacije. CW 50 odgovara tamo gdje se štedi svaki centimetar, a zid nije visok. CW 100 ili udvojeni profili koriste se kod visokih zidova ili debljih instalacija. Kod vrata se umjesto običnih CW profila ugrađuju debelozidni UA profili, koji nose vrata bez vibriranja.

Ploče

• Standardne ploče (tip A, sive sa bijelim kartonom): za suve prostorije, spavaću sobu, dnevni boravak, hodnik.
• Impregnirane ploče (tip H, zelene): za kupatila i kuhinje. Sama ploča ipak nije hidroizolacija. U tuš kabini i oko kade treba hidroizolacioni premaz sa trakama u uglovima.
• Protivpožarne ploče (tip F, roze ili crvene): tamo gdje zid mora izdržati vatru. Otpornost na požar važi samo za cio sistem prema proizvođaču, dakle za tačno određene profile, vunu, ploče i šarafe.
• Akustične i ojačane ploče: imaju veću gustinu, pa zid sa njima bolje prigušuje zvuk ili više nosi. Odgovaraju spavaćim sobama uz susjede, apartmanima za izdavanje ili kućnim studijima.

Slojevi se mogu i kombinovati, na primjer donji standardni, a gornji impregnirani. Bitno je da rezultat odgovara onome što od zida očekujete.

Izolacija i sitni materijal

U šupljinu ide mineralna vuna, staklena ili kamena, debljine približno jednake širini profila. Ispod obodnih profila lijepi se zaptivna traka, koja odvaja metal od objekta i sprječava prenos zvuka. Za donji sloj ploča obično se koriste šarafi dužine oko 25 mm, a za gornji oko 35 mm, da prođu kroz obje ploče i sigurno uhvate profil. Spojevi gornjeg sloja rade se masom za fugovanje i armirnom trakom, a spoljni uglovi ugaonim lajsnama.

1. Izmjeriti i ucrtati položaj pregrade na podu, zidu i plafonu, a laserom prenijeti liniju vertikalno gore.
2. Zalijepiti zaptivnu traku na UW profile i na krajnje CW profile uz zidove.
3. Pričvrstiti UW profile za pod i plafon tiplovima, po pravilu otprilike na svaki metar i sa najmanje tri tipla po profilu. Krajnje CW profile pričvrstiti za obodne zidove.
4. Postaviti UA profile za vrata, ankerisati ih u pod i plafon i iznad otvora napraviti nadvratnik.
5. Uvući CW profile u UW profile na razmaku od po pravilu 625 mm, otvorenom stranom u istom smjeru. Ispod betonske ploče ostaviti profile malo kraćim, da zid ne smeta ugibu ploče.
6. Pričvrstiti prvi sloj ploča na jednu stranu. Ploče postaviti oko 10 mm iznad poda, da ne vuku vlagu iz poda.
7. Ugraditi ojačanja za teške predmete: drvene grede ili čelične nosače između profila na potrebnoj visini.
8. Provući električne kablove kroz otvore u profilima i ugraditi dozne. Ovaj dio radi električar.
9. Ubaciti mineralnu vunu u cijelu šupljinu, bez razmaka.
10. Pričvrstiti prvi sloj na drugu stranu, a zatim drugi sloj na obje strane. Spojeve drugog sloja pomjeriti u odnosu na prvi najmanje za jedan razmak profila, a horizontalne spojeve bar za 400 mm.
11. Ispuniti spojeve prvog sloja masom bez trake, a drugi sloj fugovati sa armirnom trakom i prebrusiti.

Zašto se fuguje i donji sloj kad ga niko neće vidjeti? Nepopunjeni spojevi su mjesta kroz koja prolazi zvuk, a u požaru vatra. Proizvođači sistema propisuju fugovanje prvog sloja, a ko ga preskoči, gubi dio onoga zbog čega je i birao dvoslojnu pregradu.

Kvalitet površine

Obim fugovanja gornjeg sloja dogovara se po nivoima Q1 do Q4. Ispod pločica dovoljno je osnovno fugovanje, za običnu boju radi se Q2, kod sjajnih boja ili bočnog svjetla sa prozora Q3, a za najveće zahtjeve gletovanje cijele površine Q4. Dogovorite to unaprijed, inače se često dešava da majstor i vlasnik zamišljaju različit rezultat.

Zahtjevnost, a time i cijena dvoslojne pregrade mijenja se prema uslovima koje majstori zateknu na objektu.

• Jednostavno je: ravan zid jedne visine, bez vrata, sa ravnim podom i plafonom, u prizemlju ili uz lift, bez mnogo instalacija.
• Komplikuje: više otvora za vrata, kosi plafoni u potkrovlju i sječenje ploča koje uz to ide, visina iznad uobičajene kada treba skela, neravni stari plafoni, spoj sa drvenim gredama gdje treba računati na pomjeranje.
• Produžava posao: mnogo ojačanja, revizioni otvori, mnogo doznih kutija, uglovi, lukovi, zahtjev za Q3 ili Q4.
• Logistika: duplo više ploča znači duplo više nošenja. Na treći sprat bez lifta, ili niz uske stepenice kuće na padini, to je mnogo teškog rada.

Kod dvoslojne pregrade sve se to još umnožava, jer se svaki otvor za doznu, svaki špalet i svaki ugao rješava u četiri sloja umjesto u dva.

Gipsar dolazi usred radova i dobro je znati redosljed:

• Prije njega: zidari i malteri, estrih, po potrebi fasadna izolacija i ugradnja prozora.
• Tokom rada: električar, vodoinstalater i majstor za ventilaciju moraju postaviti instalacije kad se zatvori prva strana, a prije ubacivanja vune i zatvaranja druge. Dogovorite tačan termin, da majstori ne čekaju.
• Poslije njega: keramičar, moler, podopolagač i montaža vrata.

Za elektroinstalacije koristite dozne namijenjene gips-kartonu, dovoljne dubine za duplu oblogu. Utičnice sa dvije strane zida ne postavljajte tačno jednu naspram druge, nego ih pomjerite bar za jedno polje između profila, inače kroz njih prolazi zvuk. Elektroinstalacije mora raditi stručni električar, a prije zatvaranja zida pametno je fotografisati gdje prolaze kablovi.

U kupatilu se ojačanja za konzolnu WC šolju, lavabo i baterije pripremaju zajedno sa vodoinstalaterom. Hidroizolacioni premaz dolazi na red tek poslije fugovanja, a prije pločica.

• Spojevi slojeva jedan iznad drugog: ako se drugi sloj ne pomjeri, zid je na spojevima slabiji i vremenom na njima nastaju pukotine.
• Nedostaje zaptivna traka: zid po obodu „zvoni“, a zvuk prelazi u plafon i zidove. Naknadno se to ne može popraviti.
• Vuna sa razmacima: nemarno ubačena ili zgnječena vuna smanjuje prigušenje zvuka. To se najviše čuje kod glasova.
• Preduboko uvrnuti šarafi: šaraf koji probije karton ne drži ploču. Kasnije se pojave ispupčene glave ili ploča počne da se pomjera.
• Zid čvrsto ispod plafona: ako profil udari u plafon bez zazora, pri ugibu ploče zid se optereti i pukne ugao uz plafon.
• Ploče bez razmaka od poda: pri pranju poda ili poplavi ploča upije vodu.
• Nedostaje dilatacija: kod veoma dugih zidova i spojeva sa različitim konstrukcijama potrebne su dilatacione fuge prema proizvođaču, inače pukotina nastane na slučajnom mjestu.
• Montaža u vlažnom objektu: ploče se krive, a spojevi pucaju kad se prostor zagrije, često tek prve zime.
• Zaboravljena ojačanja: naknadno kačenje teških ormarića samo u ploče i tiplove završava čupanjem i oštećenjem zida.

Sama montaža konstrukcije i obloge kod dvoslojne pregrade po pravilu traje osjetno duže nego kod jednoslojne, jer se svaka strana šarafi dva puta. Računajte i na pauzu za instalacije između zatvaranja prve i druge strane. Masa na spojevima suši se prema uputstvu proizvođača, obično do sljedećeg dana, a po hladnijem i vlažnijem vremenu duže. Kod viših nivoa kvaliteta fuguje se u više navrata, pa treba računati na dodatne dane. Krečiti se može tek kad masa potpuno osuši i nanese se podloga, a pločice idu tek kad osuši hidroizolacioni premaz.

Ako ste vješti, imate dobru libelu ili laser i nekoga da vam pomogne, pregradu možete napraviti i sami. Ograničite se na suve prostorije i niže zidove bez zahtjeva za otpornost na požar. Elektroinstalacije prepustite električaru i ne dirajte nosive konstrukcije.

1. Izmjeriti položaj pregrade laserom na podu, plafonu i zidovima i provjeriti da tuda ne prolaze instalacije.
2. Zalijepiti zaptivnu traku na UW profile i pričvrstiti ih tiplovima za pod i plafon.
3. Uvući CW profile na razmaku od 625 mm, malo kraće od svijetle visine.
4. Pričvrstiti prvi sloj ploča na jednu stranu, sa razmakom od oko 10 mm od poda.
5. Ugraditi ojačanja za police i ormariće i pozvati električara za instalacije.
6. Ubaciti mineralnu vunu bez razmaka, obavezno u rukavicama.
7. Pričvrstiti prvi sloj na drugu stranu, a zatim drugi sloj sa pomjerenim spojevima.
8. Ispuniti spojeve prvog i drugog sloja, a na gornjem sloju koristiti armirnu traku.
9. Prebrusiti, nanijeti podlogu i ostaviti da osuši prije krečenja.

Ploče su teške, uz plafon ih uvijek držite u dvoje. Pri sječenju i brušenju nosite respirator i zaštitne naočare.

Prije zatvaranja druge strane tražite da vam pokažu vunu, ojačanja i instalacije i fotografišite ih. Poslije završetka provjerite:

• ravnost zida letvom od dva metra u različitim smjerovima, a odstupanja treba da odgovaraju dogovorenom kvalitetu i tolerancijama prema važećim MEST EN standardima,
• vertikalnost zida i špaleta vrata libelom,
• da li otvor za vrata ima dogovorenu širinu i visinu i da li profili vibriraju,
• da li su spojevi gornjeg sloja glatki, bez pukotina i bez vidljivih traka,
• da li su glave šarafa upuštene i prekrivene masom, bez probijenog kartona,
• da li su uglovi ravni i zaštićeni lajsnama,
• da li su dozne čvrste i na dogovorenim mjestima,
• da li zid pri kucanju zvuči šuplje, što bi ukazivalo na vunu ili sloj koji nedostaje,
• da li je ostavljen razmak uz pod i spojna fuga uz plafon,
• da li imate fotografije ojačanja, instalacija i vune prije zatvaranja zida.