Pregradni zid od gips-kartona Habito/Diamant (povećana čvrstoća)

Obje ploče spadaju u gips-karton povećane tvrdoće. U poređenju sa običnom pločom teže su, imaju otporniju površinu i čvršće jezgro. Razlika je uglavnom u tome za šta je koja ploča namijenjena.

• Diamant je univerzalna tvrda ploča. Dobra je tamo gdje želite bolju zvučnu izolaciju i otporniji zid, recimo u spavaćoj sobi, dječjoj sobi ili kancelariji.
• Habito je još čvršća i pravljena je prije svega za kačenje. Prema proizvođaču, lakši i srednje teški predmeti mogu da se okače direktno u ploču, bez traženja profila. Tačnu nosivost po jednoj tački provjerite u tehničkom listu proizvođača.

Ako znate da će na zidu stajati kuhinjski elementi, biblioteka ili teža tehnika, razmislite o pločama Habito. Za tiši i otporniji zid bez većeg opterećenja obično je dovoljan Diamant.

Tvrda ploča sama po sebi ne pravi čudo. Rezultat zavisi od cijelog sastava, dakle od svih slojeva zajedno.

• Metalna konstrukcija od obodnih UW profila i uspravnih CW profila. Uspravni profili obično idu na razmaku od oko 62,5 cm, a kod većeg opterećenja ili pločica postavljaju se gušće.
• Akustična zaptivna traka ispod svih profila koji dodiruju pod, plafon i zidove. Ona smanjuje prenos vibracija na okolne konstrukcije.
• Mineralna vuna u šupljini. Upija zvuk koji bi se inače u praznoj šupljini odbijao kao u bubnju.
• Obloga u jednom ili dva sloja sa svake strane. Dva sloja primjetno poboljšavaju i zvučnu izolaciju i čvrstoću, a spojevi drugog sloja pomjeraju se u odnosu na prvi.

Zašto baš težina pomaže protiv buke? Teža ploča se od zvuka manje zatrese, pa na drugu stranu prenese manje energije. Zato tvrda ploča u dva sloja sa izolacijom razgovor ili televizor prigušuje osjetno bolje nego lagani pregradni zid.

1. Izmjeriti položaj zida, označiti ga na podu i laserom ili viskom prenijeti na plafon.
2. Zalijepiti zaptivnu traku na UW profile i pričvrstiti ih za pod i plafon, zatim postaviti krajnje CW profile uz zidove.
3. Ubaciti CW profile na propisanom razmaku, a kod vrata postaviti ojačane profile za štok.
4. Pripremiti razvod struje ili vode u šupljini i na mjestima budućih teških predmeta dodati ojačanje, ako ga sistem za to opterećenje traži.
5. Obložiti jednu stranu, ubaciti mineralnu vunu bez razmaka i bez sabijanja, pa obložiti drugu stranu.
6. Kod dvostruke obloge postaviti drugi sloj sa pomjerenim spojevima.
7. Postaviti ugaone lajsne, ispuniti spojeve i glave šrafova prema sistemu proizvođača, a obod zaptiti trajno elastičnim kitom.
8. Kad se osuši, prebrusiti, premazati podlogom i pripremiti površinu za molerske radove.

Ako kroz zid prolazi vertikala ili instalacije kojima će kasnije trebati pristup, na vrijeme se planiraju i revizijska vratanca.

Tvrde ploče su teže od običnog gips-kartona, teže se sijeku i traže šrafove namijenjene baš toj vrsti ploče. Običan šraf često neće da uđe do kraja ili pukne. Zato rad traje duže, a sa pločom moraju da rade dvojica.

Posao je zahtjevniji kada ima:

• veću visinu prostorije i neravan plafon ili pod,
• dvostruku oblogu i veće zahtjeve za zvučnu izolaciju,
• otvore za vrata, uglove, kosine i spojeve sa prozorima,
• mnogo instalacija, utičnica i ojačanja u zidu,
• otežan pristup, na primjer nošenje ploča uz stepenice.

Posao, s druge strane, olakšava ravna, suva i spremna prostorija, jasan plan instalacija i unaprijed dogovorena mjesta gdje će se kačiti namještaj.

Električne instalacije u zidu treba da poveže kvalifikovani električar. To nije posao za probu.

• Nema zaptivne trake ili je zid kruto vezan za plafon i zidove, pa zvuk prolazi kroz te spojeve.
• Šupljina bez mineralne vune ili vuna sa rupama, čime se gubi veliki dio zvučne izolacije.
• Previše rijetki profili, pa zid popušta pod rukom, a spojevi pucaju.
• Premalo šrafova, glave koje nisu upuštene ili obični šrafovi umjesto onih za tvrde ploče.
• Utičnice sa obje strane zida tačno jedna naspram druge, što napravi „rupu" za zvuk.
• Kruta veza sa plafonom koji može da se ugiba. U tom slučaju radi se klizni spoj.
• Užurbano gletovanje bez dovoljno sušenja, posle čega se pojave sitne pukotine.

Spretan majstor amater može sam da uradi jednostavan zid bez vrata u prostoriji niže visine. Računajte na teže ploče i više prašine pri sječenju. Instalacije struje prepustite električaru.

1. Provjeriti kod proizvođača sistemski sastav i propisane šrafove za izabranu ploču.
2. Označiti položaj zida na podu, zidu i plafonu.
3. Zalijepiti zaptivnu traku i pričvrstiti UW i krajnje CW profile.
4. Postaviti uspravne profile na razmaku prema uputstvu proizvođača i provjeriti ih libelom.
5. Obložiti prvu stranu, ploče sjeći testerom ili skalpelom sa rezervnim sječivima i pri sječenju nositi masku za prašinu.
6. Ubaciti mineralnu vunu po cijeloj površini i bez razmaka.
7. Obložiti drugu stranu, a kod dva sloja pomjeriti spojeve.
8. Ispuniti spojeve i glave šrafova, obod zaptiti elastičnim kitom i ostaviti da se dobro osuši.
9. Prebrusiti, premazati podlogom i okrečiti.

• zid je uspravan i ravan i ne popušta kad ga pritisnete,
• duž oboda je neprekidan elastični kit, bez pukotina,
• glave šrafova su upuštene i prekrivene masom,
• spojevi su glatki, bez pukotina, mjehurića i traka koje vire,
• uglove štite ugaone lajsne, a ivice su prave,
• vrata u zidu se slobodno otvaraju, a štok je čvrst,
• imate nacrtane ili fotografisane instalacije i mjesta ojačanja u zidu,
• utičnice i prekidače je povezao električar i nisu postavljeni jedni naspram drugih sa obje strane.