Gipsana pregrada sa jednostrukom oblogom

Kostur je kod obje varijante isti. U pod i plafon se ankerišu vodeći profili UW, a u njih se postave uspravni profili CW. Šupljinu između profila obično ispuni mineralna vuna. Razlika je samo u broju slojeva ploča.

• Jednostruka obloga znači jednu ploču sa svake strane, najčešće debljine 12,5 mm. Sa profilom širine 75 mm zid ima oko 100 mm. Lakši je i brže se gradi. Odgovara za obično dijeljenje prostorija, garderobere, paravane ili zid u radnoj sobi, ako na njega nećete kačiti teške stvari.
• Dvostruka obloga ima po dvije ploče sa svake strane, sa spojevima pomjerenim jedan u odnosu na drugi. Sa istim profilom zid ima oko 125 mm. Krući je, bolje podnosi udarce, bolje prigušuje buku i čvršće drži okačene predmete. Vrijedi ga izabrati između spavaće i dnevne sobe, kod dječje sobe ili tamo gdje će visiti kuhinjski elementi i televizor.

Zašto dva sloja bolje prigušuju zvuk? Teža obloga se teže zatrese od zvuka, a pomjereni spojevi ne prave pukotinu kroz cijeli zid. Ipak, rezultat uvijek zavisi i od toga koliko su pažljivo zaptivene veze sa plafonom, podom i bočnim zidovima.

Na vrstu ploča treba misliti u svakom slučaju. U kupatilo i kuhinju idu impregnirane ploče (zelene), a tamo gdje se traži otpornost na požar, protivpožarne ploče. Ploče koje se prodaju za ovu namjenu obično nose oznaku standarda MEST EN 520.

1. Obilježavanje. Laserom ili libelom se na podu, plafonu i bočnim zidovima označi osa pregrade i položaj vrata.
2. Vodeći profili. Na profile UW se zalijepi zaptivna traka koja odvaja zid od plafona i poda i smanjuje prenos zvuka. Profili se pričvrste tiplovima koji odgovaraju podlozi. Isto se pričvrste i krajnji profili CW uz bočne zidove.
3. Uspravni profili. Profili CW se ubace u UW na razmaku obično od 600 do 625 mm, prema širini ploča, tako da spoj ploča uvijek padne na profil. Kod vrata se koriste jači profili UA, a iznad otvora se pravi nadvratnik.
4. Instalacije i ojačanja. Prije zatvaranja se provuku kablovi i postave ojačanja na mjestima gdje će visiti ormarići ili televizor.
5. Prva strana i izolacija. Obloži se jedna strana, a zatim se u šupljinu stavi mineralna vuna tako da ispuni prostor bez rupa i da nije sabijena.
6. Druga strana. Obloži se i druga strana. Šrafovi se stavljaju na razmaku koji preporučuje proizvođač, kod jednostruke obloge obično oko 25 cm, a glave se blago upuste ispod površine kartona.
7. Gletovanje i brušenje. Spojevi se popune masom, u njih se utisne traka za armiranje, slijede još jedan ili dva sloja i brušenje. Na spoljne uglove se postave ugaone lajsne.

Koliko će posao biti zahtjevan, pa time i skuplji ili jeftiniji, najviše zavisi od toga šta se sve dešava u zidu:

• visina zida: viši zidovi traže šire ili udvojene profile i više rada oko ploča,
• broj otvora: svaka vrata, revizioni otvor ili prolaz instalacija znače ojačanje i precizno sječenje,
• oblik prostora: kosine u potkrovlju, niše i neravni plafoni znače mnogo krojenja,
• vrsta ploča i izolacije: impregnirane i protivpožarne ploče su teže i sporije se sijeku,
• traženi kvalitet površine: zid za običan molerski premaz traži manje rada nego zid uz prozor sa bočnim svjetlom ili pod sjajnu boju,
• pristup: prazna prostorija i lak dolazak sa materijalom ubrzavaju posao, a namješten stan na višem spratu bez lifta ga usporava.

Jednostavnu pregradu u uobičajenoj visini sobe može da napravi i spretan kućni majstor. Struju u zidu, međutim, mora da uradi ovlašćeni električar.

1. Obilježiti osu pregrade laserom na podu, plafonu i bočnim zidovima.
2. Zalijepiti zaptivnu traku na profile UW i krajnje profile CW.
3. Pričvrstiti profile UW u pod i plafon tiplovima koji odgovaraju podlozi.
4. Postaviti profile CW na razmaku prema širini ploča i libelom provjeriti da su uspravni.
5. Ojačati otvor za vrata i mjesta za buduće okačene predmete.
6. Pozvati električara da provuče kablove i postavi kutije.
7. Obložiti prvu stranu pločama, spojeve postavljati na profil i međusobno ih pomjerati.
8. Staviti mineralnu vunu u šupljinu bez rupa i bez sabijanja.
9. Obložiti drugu stranu i glave šrafova blago upustiti ispod kartona.
10. Izgletovati spojeve sa trakom, ostaviti da se osuše, nanijeti sljedeće slojeve i prebrusiti.
11. Premazati površinu podlogom prije krečenja ili tapeta.

• Slabo pričvršćeni profili. Zid tada vibrira i puca na spojevima.
• Nema zaptivne trake. Zvuk i vibracije prelaze preko plafona i poda, čak i kada u zidu ima izolacije.
• Rupe u izolaciji. Sabijena ili loše isječena vuna slabije prigušuje buku.
• Spojevi koji ne padaju na profil. Ivica ploče bez oslonca se ugiba i kasnije puca.
• Užurbano gletovanje. Bez trake ili bez sušenja slojeva se poslije krečenja pojave pukotine i fleke.
• Zaboravljena ojačanja. Kuhinjski elementi okačeni samo na gips-karton su nepotreban rizik. Ojačanja se rade prije zatvaranja zida, ne poslije.

• zid je uspravan i pri provjeri dugom letvom nema izraženih talasa,
• kada ga pritisnete rukom, ne pomjera se i ne škripi,
• veza sa plafonom, podom i bočnim zidovima je zaptivena, bez vidljivih pukotina,
• spojevi i šrafovi se poslije podloge ne vide ni pri bočnom svjetlu,
• štok vrata je čvrst, a vrata se zatvaraju bez struganja,
• imate skicu ili fotografije mjesta gdje su ojačanja i kuda idu kablovi.