Predzid od gips-kartona

Predzid i pregradni zid se često miješaju. Pregradni zid stoji slobodno u prostoru i dijeli prostoriju. Predzid prati postojeći zid i služi prije svega za tehničko i vizuelno sređivanje. Ako ne želite da mijenjate raspored, a trebate ravan zid spreman za krečenje, tapete ili pločice, to je pravi izbor.

Varijanta bez izolacije ima smisla naročito u ovim situacijama:

• stari, neravni malter koji bi se inače teško i dugo ravnao,
• skrivanje instalacija kada ne želite ili ne smijete da štemujete zid,
• brzo sređivanje stana u kojem živite, bez mokrih radova i čekanja da se nešto osuši,
• hodnici, kancelarije i prostorije bez posebnih zahtjeva za zvuk ili toplotu.

Kada je bolje izabrati nešto drugo? Ako vam smeta buka od komšija, prazna šupljina pomaže vrlo malo, a zid ponekad čak zvuči „šuplje“. Tada je bolji predzid sa mineralnom vunom. Kod spoljnih zidova budite oprezni sa izolacijom iznutra. Bez proračuna stručnjaka i pravilno postavljene parne brane može doći do kondenzacije vlage iza ploče.

Mjerenje i priprema

Gipsar prvo provjeri postojeći zid laserom ili dugom letvom i pronađe mjesto gdje najviše štrči. Od tog mjesta se određuje položaj nove ravni. Na podu i plafonu obilježi linije za obodne profile i odmah isplanira kuda idu instalacije i gdje će biti utičnice, prekidači i teži predmeti koji će visiti na zidu.

Noseća konstrukcija

U pod i plafon se ankerišu horizontalni UW profili, ispod kojih se zalijepi zaptivna traka. U njih se ubacuju vertikalni CW profili, obično na razmaku od oko 62,5 cm, kako bi spojevi ploča padali na profil. Ako idu pločice ili veće opterećenje, razmak se smanjuje prema uputstvu proizvođača sistema. Kod viših zidova CW profili se preko držača pričvršćuju i za postojeći zid, da se konstrukcija ne bi ugibala.

Oblaganje i gletovanje

Ploče se šrafe na profile, obično sa šrafovima na razmaku od oko 25 cm. Uz pod se ostavi mali razmak, da ploča ne bi vukla vlagu i da može da „radi“. Zatim se spojevi kituju sa bandaž trakom, glave šrafova se zagletuju i sve se izbrusi. Zavisno od toga kakvu površinu želite, radi se jedan ili više slojeva. Ispod sjajnih boja i tamo gdje svjetlo pada sa strane isplati se kvalitetnija površina, gletovana preko cijelog zida.

• CW i UW profili u širini prema potrebi; za predzidove se obično koriste uži profili, a širi samo za više zidove ili deblje instalacije,
• standardne ploče za suve prostorije, impregnirane ploče za kupatilo i kuhinju, a za pločice u tušu još i hidroizolacioni premaz,
• jednostruka ili dvostruka obloga: dva sloja ploča su čvršća i bolje podnose police ili viseće elemente,
• ankerisana ili samostojeća konstrukcija: ankerisana je tanja, a samostojeća se koristi tamo gdje postojeći zid nije dovoljno čvrst za ankerisanje,
• pribor za spajanje i kitovanje iz istog sistema, da bi profili, šrafovi, trake i kit odgovarali jedni drugima.

Najbrže ide ravan, pun zid u pravougaonoj prostoriji sa uobičajenom visinom plafona i bez otvora. Posao, a time i cijenu, podižu:

• prozori, vrata i niše, gdje treba obraditi špalete i uglove,
• mnogo utičnica, prekidača i prodora za cijevi,
• visoki plafoni i mekana ili trošna podloga koja otežava ankerisanje,
• ojačanja za teške predmete, na primjer kuhinjske elemente, televizor ili viseću WC šolju,
• zahtjevnija završna obrada, sa više gletovanja i brušenja,
• rad u stanu u kojem se živi, kada treba pokrivati, čistiti i pomjerati namještaj.

U praksi se često dešava da problem ne nastane pri montaži, nego već pri planiranju. Ako se zaboravi na utičnicu ili ojačanje, gotov zid mora da se otvara. Česte greške su i:

• profili postavljeni bez provjere ravni, pa se na zidu vide talasi,
• prerijetko postavljeni profili ili šrafovi, pa se ploča ugiba, a spojevi pucaju,
• spojevi ploča u obliku krsta umjesto spojeva pomjerenih na preklop,
• spojevi bez bandaž trake, pa se pukotine pojave poslije krečenja,
• obična ploča u kupatilu ili ploča spuštena direktno na pod,
• ventili i revizioni otvori ostali iza zida bez pristupa.

Vješt kućni majstor može sam da napravi predzid ako ima laser ili libelu, šrafilicu sa podešavanjem dubine i strpljenja za gletovanje. Električne instalacije ipak mora da uradi i provjeri kvalifikovani električar.

1. Provjeriti postojeći zid, naći mjesto koje najviše štrči i odrediti novu ravan.
2. Obilježiti linije profila na podu i plafonu.
3. Zalijepiti zaptivnu traku na UW profile i ankerisati ih tiplovima koji odgovaraju podlozi.
4. Ubaciti vertikalne CW profile na propisanom razmaku i poravnati ih u ravan.
5. Kod viših zidova pričvrstiti CW profile držačima za postojeći zid.
6. Postaviti ojačanja za teške predmete i prepustiti električaru da uradi instalacije.
7. Fotografisati položaj instalacija prije zatvaranja.
8. Prišrafiti ploče sa malim razmakom od poda i spojeve pomjeriti na preklop.
9. Iskitovati spojeve sa bandaž trakom, zagletovati šrafove i poslije sušenja izbrusiti.
10. Premazati površinu podlogom prije krečenja ili pločica.

Pri preuzimanju pogledajte zid i sa baterijskom lampom prislonjenom sa strane. Koso svjetlo otkriva neravnine koje se pri običnom osvjetljenju ne vide.

• zid je ravan, a duga letva naliježe bez većih razmaka,
• ploča se ne ugiba i ne škripi kada se pritisne,
• spojevi i glave šrafova se ne vide i ne osjete pod rukom,
• uglovi i spojevi sa plafonom i susjednim zidovima su čisti i bez pukotina,
• ploče ne stoje direktno na podu,
• u kupatilu su ugrađene impregnirane ploče i hidroizolacija tamo gdje će biti vode,
• kutije za utičnice i prekidače su čvrste i na mjestu prema planu,
• imate fotografije ili skicu instalacija i ojačanja iza zida,
• revizioni otvori su dostupni.