Ravan spušteni plafon od gips-kartona

Postupak je kod većine sistema sličan. Razlike su u detaljima koje propisuje proizvođač sistema, i njih se treba držati.

1. Određivanje visine. Laserom se na svim zidovima označi vodoravna linija na kojoj će biti novi plafon. Istovremeno se provjeri gdje je postojeći plafon najniži, jer to određuje koliko će se prostorija sniziti.
2. Obodni UD profili. Pričvršćuju se po obodu, na zidove. Ispod profila se obično lijepi zaptivna traka koja ublažava prenos zvuka i izravnava sitne neravnine zida.
3. Vješaljke. U postojeći plafon se ankerišu vješaljke: direktne kod malog spuštanja, a podesive kod većeg. Tiple se biraju prema podlozi, jer se u beton koriste jedne, a u šuplje blokove ili drvo druge.
4. Nosivi CD profili. Uvlače se u obodne profile i kače na vješaljke. Njihov razmak je prema proizvođaču obično oko 40 do 50 cm. U ovoj fazi se cijela ravan podešava što preciznije, jer se kasnije to više ne može ispraviti.
5. Instalacije i izolacija. Prije zatvaranja se razvuku kablovi, postave kutije za svjetiljke i, po potrebi, cijevi. Ako se ubacuje mineralna vuna zbog zvuka ili toplote, postavlja se sada.
6. Parna brana, samo kad je potrebna. Ima smisla ispod negrijanog potkrovlja ili ispod krova, gdje bi se vlažan vazduh iz stana kondenzovao u izolaciji. Između dva grijana sprata se obično ne stavlja. Ako se radi, spojevi se zalijepe tako da ne propuštaju vazduh i povežu se sa zidovima.
7. Ploče. Postavljaju se poprijeko na CD profile i pričvršćuju samoureznim vijcima. Razmak vijaka na plafonu je prema proizvođaču otprilike 15 do 17 cm. Čeoni spojevi susjednih ploča se smjenjuju, da ne nastane jedan dugačak spoj preko cijelog plafona.
8. Gletovanje i brušenje. Spojevi se ojačaju trakom i gletuju u više slojeva, kao i glave vijaka. Kad se osuši, površina se prebrusi, premaže podlogom i moler je može farbati.

Za običan ravan spušteni plafon najčešće se koristi ploča debljine oko 12,5 mm. Vrsta ploče se bira prema prostoriji:

• standardne ploče za suve prostorije, kao što su dnevna soba, spavaća soba ili hodnik,
• impregnirane ploče, često zelene boje, za kupatilo, kuhinju i WC, uvijek uz ventilaciju koja dobro radi,
• protivpožarne ploče, često crvene ili roze, tamo gdje se traži otpornost na požar, na primjer ispod drvene konstrukcije potkrovlja ili u tehničkoj prostoriji,
• akustične ploče sa perforacijom tamo gdje želite da prigušite odjek u prostoriji.

Pazite na razliku između odjeka i buke od komšija. Perforirana ploča poboljšava akustiku unutar prostorije, ali protiv koraka iz stana iznad vas više pomažu elastične vješaljke, mineralna vuna i eventualno dupli sloj ploča. Ako vam je buka glavni razlog, recite to gipsaru unaprijed.

Ravan plafon u praznoj, pravougaonoj prostoriji sa betonskom tavanicom je najjednostavniji slučaj. Posao i vrijeme rada, s druge strane, povećavaju:

• visoka prostorija u kojoj treba skela umjesto merdevina,
• stari drveni plafon ili plafon sa gredama, u koji se vješaljke teže ankerišu,
• mnogo otvora za ugradne lampe, ventilacione rešetke ili revizione otvore,
• izolacija, parna brana ili drugi sloj ploča,
• namještena prostorija koju treba isprazniti i pokriti,
• skidanje stare obloge ili maltera koji otpada, prije montaže,
• zahtjevnija kvalitet površine, na primjer kad svjetlo pada sa strane ili kad se farba sjajnom bojom.

Pomaže kad unaprijed znate gdje će biti svjetla, kuda ide ventilacija i za koliko smije da se spusti plafon. Naknadne izmjene, kad je plafon već zatvoren, uvijek traže više posla.

Spušteni plafon je idealno mjesto za nove instalacije, ali električne radove smije da radi samo kvalifikovani električar. On treba da bude na gradilištu prije nego što se ploče počnu postavljati, a po završetku da vam preda zapisnik o ispitivanju nove instalacije. Kablovi iznad plafona se vode tako da se ne mogu probušiti vijkom.

Teži luster nikad ne kačite samo u gips-karton ploču. Ankeriše se u postojeći plafon ili u ojačanje koje je unaprijed pripremljeno u konstrukciji. Lagane ugradne lampe su u redu, ako se uzme u obzir koliko se zagrijavaju i koliko prostora imaju iznad sebe.

• Prerijetka nosiva konstrukcija. Veliki razmaci vješaljki ili profila vremenom dovode do ugibanja i pucanja spojeva.
• Pogrešni ankeri. Tipla koja drži u betonu ne mora da drži u šupljoj cigli ili u starom drvenom plafonu.
• Obična ploča u vlažnoj prostoriji. U kupatilu bez impregnirane ploče i bez ventilacije prijeti buđ i deformacija.
• Nema dilatacije. Kod većih površina i iznad dilatacionih spojnica zgrade treba, prema uputstvu proizvođača, napraviti dilatacioni spoj, inače prijete pukotine.
• Zaboravljene instalacije. Naknadno sječenje otvora slabi ploče i kvari izgled.
• Površno gletovanje. Spojevi bez trake ili loše prebrušeni vide se nakon farbanja, naročito kad svjetlo iz prozora pada ukoso.
• Rad u hladnom ili vlažnom objektu. Ploče treba da odleže neko vrijeme u prostoriji prije montaže, a gletuje se obično na temperaturi iznad 10 °C, ne odmah nakon mokrog malterisanja ili izlivanja estriha.

Kad preuzimate posao, uzmite baterijsku lampu ili lampu i osvijetlite plafon sa strane, tako se vide i sitne neravnine. Provjerite da li:

• je plafon ravan i na istoj visini, bez vidljivog ugiba na sredini,
• se spojevi ploča i glave vijaka ne vide pod kosim svjetlom,
• je spoj sa zidovima čist i bez pukotina,
• su otvori za svjetla i rešetke na dogovorenim mjestima i imaju ravne ivice,
• su u vlažnim prostorijama korišćene impregnirane ploče,
• postoje revizioni otvori tamo gdje treba pristup ventilima, spojevima cijevi ili ventilaciji,
• vam je električar predao zapisnik o ispitivanju nove instalacije,
• imate podatke o korišćenom sistemu i vrsti ploča, za slučaj popravki.