Fugovanje pločica

Zašto se pločice ne slažu tijesno jedna uz drugu? Nijedna pločica nema potpuno tačnu mjeru, a podloga se pri promjenama temperature i vlage malo pomjera. Fuga izravnava te razlike i uz to ima još nekoliko zadataka:

• sprječava da voda i prljavština prodru ispod pločica do ljepila i podloge,
• zatvara površinu, pa se u razmacima ne zadržava prljavština i buđ se teže hvata,
• pomaže da se opterećenje rasporedi i štiti ivice pločica od krunjenja,
• zaokružuje izgled: boja fuge može površinu vizuelno ujednačiti ili, naprotiv, istaći format pločica.

Važno je znati da obična cementna fuga nije hidroizolacija. U tušu i oko kade ispod pločica mora postojati vodonepropusni sloj. Fuga samo smanjuje količinu vode koja do njega stiže.

Prema standardu MEST EN 13888 fug mase se dijele na cementne i reaktivne (epoksidne). Na pakovanju obično piše klasa, pa po njoj možete birati.

Cementna fug masa

Koristi se u velikoj većini stanova i kuća. Za suhe i obično opterećene površine dovoljna je osnovna masa, a za kupatilo, kuhinju i podove isplati se masa sa povećanom otpornošću na vodu i habanje (klasa CG2). Lako se radi sa njom, a po potrebi se kasnije može izgrebati i obnoviti.

Elastična cementna masa

Odgovara svuda gdje se podloga više pomjera: na podnom grijanju, na terasama i balkonima, kod pločica velikog formata ili na gips-kartonu. Zahvaljujući dodacima bolje podnosi temperaturne razlike i sitne pokrete, pa ne puca. U primorju, gdje su terase i balkoni izloženi jakom suncu i nagloj promjeni temperature, ovo je čest izbor.

Epoksidna masa

Gotovo ne upija vodu, otporna je na hemikalije i lako se čisti. Bira se za tuševe bez tuš kade, za zid u kuhinji iza radne ploče, za prostore sa visokim zahtjevima za higijenu i za mozaik. Rad sa njom je ipak zahtjevniji: masa brzo vezuje, čisti se drugačije, a ostaci koji se osuše na pločicama skidaju se veoma teško.

Silikon u uglovima i spojevima

Ugao između zida i poda, unutrašnji uglovi obloge, okolina kade, tuš kade i lavaboa ne pune se cementom, nego elastičnim sanitarnim silikonom. Na tim mjestima se materijali pomjeraju jedan u odnosu na drugi, pa bi tvrda fuga prije ili kasnije pukla.

1. Čekanje na ljepilo: fuguje se tek kada se ljepilo stvrdne, kod uobičajenih ljepila obično poslije jednog dana, a tačno vrijeme navodi proizvođač.
2. Čišćenje fuga: iz razmaka se uklone istisnuto ljepilo, krstići i prašina, kako bi fuga bila jednako duboka cijelom dužinom.
3. Kvašenje: kod cementne mase upijajuće pločice i ivice fuga se lagano nakvase, da ne bi izvlačile vodu iz mase.
4. Miješanje: masa se miješa sa tačnom količinom vode prema uputstvu. Dodavanje vode „od oka“ pravi razlike u boji.
5. Utiskivanje: gumenom gleterkom masa se utiskuje u fuge kosim potezima poprijeko preko fuga, dok se potpuno ne popune.
6. Prvo pranje: kada masa postane mat i više se ne razmazuje pod prstom, površina se pere vlažnim, dobro iscijeđenim sunđerom kružnim ili kosim pokretima.
7. Uklanjanje skrame: kada se osuši, na pločicama ostaje tanak sivi sloj, koji se briše suhom krpom.
8. Silikon i zaštita: u uglove i spojeve nanosi se silikon, a cementne fuge se poslije potpunog sušenja mogu impregnirati.

Zahtjevnost fugovanja razlikuje se više nego što biste očekivali, a od nje zavise i vrijeme i cijena rada. Posao najviše produžavaju:

• mozaik i mali formati, gdje na jednom kvadratnom metru ima mnogo metara fuga,
• strukturisane i mat pločice, sa kojih se ostaci mase teže peru,
• upijajuće pločice i prirodni kamen, koje ponekad treba prethodno zaštititi da se ne bi obojile,
• kontrastna boja, na primjer tamna fuga na svijetloj pločici, gdje se vidi svaka nepreciznost,
• epoksidna masa, koja traži brz i precizan rad na malim površinama,
• obnova starih fuga, kada staru masu prvo treba izgrebati, a da se ivice pločica ne oštete.

Nasuprot tome, veliki formati sa uskim pravim fugama i glatke sjajne pločice fuguju se prilično brzo.

• fugovanje prerano, dok ljepilo nije očvrslo i pločice se još mogu pomjeriti,
• ostaci ljepila u fugama, zbog kojih je sloj mase mjestimično pretanak i puca,
• previše vode pri miješanju ili pranju, što daje svjetlije mrlje i meke fuge,
• pranje uzduž fuga, koje izvlači masu i pravi neravne žljebove,
• tvrda masa u uglovima i uz kadu umjesto silikona,
• korišćenje više pakovanja sa različitim brojem serije, a da se prethodno ne izmiješaju zajedno.

Fugovanje pločica u kupatilu ili zida iznad kuhinjske radne ploče možete uraditi i sami ako imate strpljenja. Počnite sa cementnom masom i na neupadljivom mjestu provjerite koliko brzo masa postaje mat.

1. Provjeriti na pakovanju ljepila da je prošlo vrijeme potrebno prije fugovanja.
2. Očistiti fuge od ljepila, krstića i prašine.
3. Pokriti kadu, tuš kadu i slavine.
4. Umiješati manju količinu mase tačno prema uputstvu i ostaviti je kratko da odstoji.
5. Utiskivati masu gumenom gleterkom koso preko fuga, na površini od otprilike jednog do dva kvadratna metra.
6. Sačekati da masa postane mat i oprati površinu iscijeđenim sunđerom kružnim pokretima.
7. Izravnati fuge sunđerom ili zaobljenim alatom, da budu jednako duboke.
8. Kada se osuši, obrisati sivu skramu suhom krpom.
9. Nanijeti silikon u uglove i spojeve.
10. Ne koristiti tuš i ne opterećivati pod prije nego što to dozvoli proizvođač.

• fuge su pune cijelom dužinom, bez rupa, mjehurića i izmrvljenih mjesta,
• dubina i širina su svuda približno iste,
• boja je ujednačena, bez svijetlih i tamnih mrlja,
• na pločicama nije ostala skrama ni osušeni ostaci mase,
• uglovi i okolina sanitarija popunjeni su silikonom, a ne cementom,
• fuge se ne mrve kada se kucne po njima ni kada se hoda po podu,
• dobili ste informaciju kada se prostor smije koristiti i da li se preporučuje impregnacija.