Postavljanje mozaika

Postupak liči na obično pločanje, samo su zahtjevi za podlogu i fugovanje veći. Keramičar prvo provjeri ravnost zida. Sitni komadići prate svaku neravninu, pa se pri bočnom svjetlu vidi svaki talas. Zato se podloga često izravnava tankim slojem ljepila ili masom za izravnavanje.

U mokrim zonama, dakle u tuš kabini i oko kade, slijedi hidroizolacija. Najčešće je to tečna ili pastasta izolacija koja se nanosi u dva sloja. U uglove, oko slivnika i oko prodora cijevi ugrađuju se zaptivne trake i manžetne. Tek nakon toga lijepi se mozaik. Ljepilo se nanosi nazubljenom lopaticom sa sitnim zupcima, da se ne bi istiskivalo u fuge. Kvadrati se pritisnu i poravnaju tako da razmak između kvadrata bude isti kao fuge unutar kvadrata. U suprotnom se na zidu vidi mreža.

Kad se ljepilo stvrdne, slijedi fugovanje i pranje. Na kraju se uglovi i spojevi s drugim materijalom popune silikonom.

• keramički mozaik: uobičajen izbor za unutrašnje prostore, lako se sječe i postavlja, dobar za zidove kupatila i kuhinje,
• porculanski (gres) mozaik: tvrđi i manje upija vodu, pa odgovara i za pod tuš kabine i za spoljne površine, ako proizvođač navodi otpornost na mraz, što je važno naročito u planinskim krajevima,
• stakleni mozaik: otporan na vodu, koristi se u tuš kabinama i bazenima, ali je providan, pa se kroz njega vidi boja ljepila i svaka greška ispod,
• kameni mozaik: prirodnog izgleda, ali upija vodu i osjetljiv je na kiseline, pa ga treba impregnirati i prije i poslije fugovanja.

Za stakleni mozaik gotovo se uvijek koristi bijelo fleksibilno ljepilo koje proizvođač preporučuje za staklo. Sivo ljepilo bi kroz staklo izgledalo prljavo i ostavilo mrlje. Mozaik na papiru lijepi se tako da papir ostane spolja. Kad ljepilo djelimično stegne, papir se nakvasi i skine. Mozaik na mrežici lijepi se mrežicom u ljepilo.

Za fugu se bira između cementne i epoksidne mase. Cementna se lakše obrađuje i dovoljna je za obične zidove. Epoksidna bolje podnosi vodu, masnoću i buđ, pa se isplati u tuš kabini i iza kuhinjskih elemenata. Na primorju, gdje je vlaga u kupatilima često velika, to je posebno korisno. Rad s epoksidom je ipak teži, jer brzo stvrdnjava.

Postavljanje mozaika sporije je od postavljanja velikih pločica, jer na istoj površini ima mnogo više fuga i rezova. Na složenost posla, pa i na trošak, najviše utiču:

• stanje podloge: ravan, čvrst i suv zid štedi vrijeme, a stari malter koji otpada ili stare pločice treba posebno riješiti,
• veličina površine: mala tuš kabina s mnogo uglova, policom i nišom traži srazmjerno više rada od ravnog zida,
• šara: jednobojni kvadrati se brzo postavljaju, a prelazi boja, ornamenti ili slike traže plan i strpljenje,
• materijal: staklo i kamen se sporije sijeku, a staklo traži posebna kliješta ili mašinu za sječenje s vodom,
• detalji: pad poda prema slivniku, završne lajsne, ivice i izvodi za slavine.

Ako na zidu iznad kuhinjske radne ploče treba pomjeriti ili dodati utičnice, to je posao za ovlašćenog električara.

• lijepljenje na neravnu podlogu, pa površina vremenom izgleda talasasto,
• hidroizolacija u tuš kabini koja nedostaje ili je prekinuta, pa voda kroz fuge prodire u zid,
• previše ljepila, koje se istisne u fuge, kasnije se providi ili smeta fugovanju,
• sivo ljepilo ispod staklenog mozaika,
• nejednaki razmaci između kvadrata, od kojih nastaje vidljiva mreža,
• neimpregniran kamen koji upije obojenu fugu, pa na njemu ostanu mrlje,
• kasno pranje fug mase, nakon čega se tanak film sa stakla vrlo teško skida,
• tvrda fuga u uglovima umjesto silikona, gdje kasnije nastaju pukotine.

Manju suvu površinu, na primjer zid između radne ploče i visećih elemenata, može da uradi i spretan laik. Tuš kabinu s hidroizolacijom i padom poda bolje je prepustiti keramičaru. Prije rada isključite osigurač strujnog kola na kojem su utičnice u zidu, a same utičnice neka skine i vrati električar.

1. Očistiti masnoću i prašinu, letvom provjeriti ravnost zida.
2. Neravnine izravnati masom za izravnavanje i ostaviti da se osuši prema uputstvu proizvođača.
3. Nanijeti prajmer koji odgovara izabranom ljepilu.
4. Rasporediti mozaik na suvo na stolu i isplanirati raspored tako da rezovi padnu na manje vidljiva mjesta.
5. Obilježiti vodoravnu liniju od koje počinje lijepljenje.
6. Nanijeti ljepilo nazubljenom lopaticom sa sitnim zupcima na površinu za otprilike dva do tri kvadrata.
7. Pritisnuti kvadrat, lagano ga potapkati gumenom lopaticom i provjeriti razmake prema susjednim kvadratima.
8. Ljepilo istisnuto u fuge očistiti dok je još svježe.
9. Ostaviti ljepilo da se stvrdne prema podacima na pakovanju, obično najmanje jedan dan.
10. Fugovati gumenom lopaticom ukoso u odnosu na fuge i, kad masa malo stegne, oprati vlažnim sunđerom.
11. Kad se osuši, suvom krpom skinuti tanak film, a spoj s radnom pločom popuniti silikonom.

• površina je pri bočnom svjetlu ravna, bez komadića koji vire,
• fuge su jednako široke unutar kvadrata i između njih, bez vidljive mreže,
• fuge su pune, bez rupica i ulegnutih mjesta,
• na staklu i kamenu nije ostao film ni mrlje od fug mase,
• ispod staklenog mozaika ne providi se ljepilo ni prazna mjesta,
• pri kuckanju se ne čuju šuplja mjesta,
• uglovi i spojevi s kadom, tuš kadom ili radnom pločom popunjeni su silikonom,
• u tuš kabini voda otiče prema slivniku i nigdje ne stoji,
• kameni mozaik je impregniran i dobili ste informaciju o odgovarajućim sredstvima za čišćenje.