Oblaganje cijepanim kamenom (ograde, sokla)

Ovako se najčešće oblažu betonske ograde, stubovi kapija, baštenski zidići i sokla kuće, odnosno donji dio fasade odmah iznad terena. Sokla je najviše opterećena: kiša prska po njoj, na sjeveru zimi uz nju stoji snijeg, a uz trotoar je nagrizaju soli za posipanje. Na primorju tome se dodaje vlaga i so iz vazduha. Malter se na takvom mjestu poslije nekoliko godina ljušti i prlja, a kamen to opterećenje podnosi mnogo bolje.

Jednu stvar treba reći otvoreno: kamen sam po sebi ne štiti zid od vlage. Sokla mora imati ispravnu hidroizolaciju, a voda mora oticati od nje. Obloga je zaštitni i vidljivi sloj, ne zamjena za izolaciju.

U prodaji ćete naći dvije osnovne vrste:

• Prirodni cijepani kamen, na primjer krečnjak, pješčar, andezit, travertin ili škriljac. Svaki komad je drugačiji, boje su žive, a površina lijepo stari. Teži je i komadi nemaju istu debljinu, pa je postavljanje zahtjevnije.
• Vještački kamen, odnosno betonski odlivak sa pigmentom. Lakši je, komadi su iste debljine i lakše se postavljaju. Izgled se ponavlja, ali se kvalitetni proizvodi teško razlikuju od prirodnog kamena.

Za soklu i ogradu birajte kamen koji proizvođač ili prodavac izričito označava kao otporan na mraz i namijenjen za spoljnu upotrebu. Meke i upijajuće vrste, recimo neki krečnjaci, mogu se uz tlo vremenom raslojavati i otpadati zbog mraza i soli. Na termoizolovanu soklu sa stiroporom obično se bira lakši kamen, a uvijek treba provjeriti kolika je težina obloge dozvoljena prema uputstvu proizvođača fasadne izolacije.

Majstor prvo pregleda podlogu. Mora biti čvrsta, suva, kompaktna i bez prašine, starih premaza i mahovine. Novi beton treba da dovoljno sazri, obično oko četiri nedjelje. Odvojeni malter se obija, a neravnine se izravnavaju.

Kod sokle se rješava donja ivica. Obloga ne treba da ulazi u zemlju bez hidroizolacije. Obično se završava malo iznad terena, a uz kuću se napravi okapni pojas od šljunka, da voda ne prska po zidu.

Slijedi lijepljenje. Koristi se elastično ljepilo otporno na mraz, za spoljnu upotrebu, obično klase C2 prema MEST EN 12004, za kamen po mogućstvu sa oznakom S1. Lijepi se obostrano: ljepilo se nanosi i na zid i na poleđinu kamena, da ispod ne ostanu šupljine. Upravo se u šupljinama skuplja voda, koja zimi zamrzne i odvoji kamen. Postavlja se odozdo naviše, a komadi se miješaju iz više pakovanja, da ne nastanu mrlje druge boje.

Obloga se radi ili sa fugom, koja se poslije sušenja ljepila popuni masom za fugovanje namijenjenom kamenu, ili „na suvo", sa minimalnim razmakom. Na kraju se, zavisno od vrste kamena, nanosi impregnacija koja smanjuje upijanje vode i pojavu bijelih mrlja. Kod ograde je važna i kapa ili pokrivna ploča na vrhu, inače voda ulazi odozgo iza obloge.

• Ravna, čvrsta površina bez prozora i ispusta ide brzo, a svaki ugao, stub, otvor ili stepenik znači mnogo sječenja.
• Ugaoni komadi: ako za izabrani kamen postoje gotovi ugaonici, uglovi su brzi i uredni. U suprotnom se komadi moraju zakositi i slagati ručno.
• Prirodni kamen različite debljine traži više ljepila i strpljenja od vještačkog kamena iste debljine.
• Stanje podloge: obijanje starog maltera, izravnavanje ili rješavanje vlažne sokle dodaju posao prije nego što se postavi prvi kamen.
• Pristup i vrijeme: gusta živica, leja tik uz zid ili rad po velikoj vrućini ili hladnoći sve usporavaju.

• lijepljenje samo na nekoliko gomilica ljepila, ispod kamena ostanu šupljine i obloga poslije par zima otpada,
• obično ljepilo za unutrašnje prostore umjesto elastičnog, otpornog na mraz,
• lijepljenje na prašnjavu, mokru ili smrznutu podlogu, ili na jakom suncu, kada ljepilo stvori koru prije nego što se kamen postavi,
• ograda bez kape, pa voda ulazi u gornju fugu i iza obloge,
• sokla obložena sve do zemlje, bez hidroizolacije i bez odvoda vode,
• kamen nije miješan iz više pakovanja, pa se na zidu vide trake druge boje.

Ljepilo se obično ugrađuje otprilike na temperaturama od +5 do +25 °C, a tačne uslove proizvođač navodi na pakovanju.

Nisku betonsku ogradu ili baštenski zidić možete obložiti i sami, ako imate malo strpljenja i ugaonu brusilicu sa dijamantskom pločom. Dok sječete kamen, nosite naočare, respirator i štitnike za uši.

1. Očistiti ogradu od prašine, mahovine i labavih komada, po potrebi je oprati i ostaviti da se osuši.
2. Rasporediti kamenje po zemlji pored ograde i izmiješati komade iz više pakovanja.
3. Zategnuti kanap ili povući horizontalnu liniju za prvi red.
4. Zamiješati elastično ljepilo otporno na mraz prema uputstvu, samo onoliko koliko se može ugraditi u vremenu navedenom na pakovanju.
5. Nanijeti ljepilo nazubljenom gletaricom i na ogradu i na poleđinu kamena.
6. Pritisnuti kamen uz lagano pomjeranje, da ljepilo ispuni cijelu poleđinu, i ukloniti istisnuto ljepilo.
7. Početi od ugaonih komada, pa nastaviti po površini odozdo naviše.
8. Isjeći komade na ivicama i kod stubova brusilicom.
9. Kada se ljepilo osuši, popuniti fuge masom za kamen, ako ste izabrali oblogu sa fugom.
10. Postaviti na vrh ograde kapu sa prepustom i okapnicom.
11. Kada se sve potpuno osuši, nanijeti impregnaciju prema uputstvu proizvođača.

Soklu kuće sa fasadnom izolacijom ili sa problemom vlage radije prepustite keramičaru sa iskustvom u spoljnim radovima, jer se greška tu vidi na cijelom zidu.

• kamen ne zvuči šuplje kada se lagano kucne,
• nijedan komad se ne pomjera niti ima napukle ivice,
• boje i oblici su ravnomjerno izmiješani, bez upadljivih mrlja,
• fuge su pune, bez pukotina i bez ostataka ljepila na licu kamena,
• uglovi su uredni, a ugaoni komadi se lijepo nastavljaju na površinu,
• ograda ima kapu sa prepustom i voda otiče mimo obloge,
• donja ivica sokle završava iznad terena i voda otiče od kuće,
• od majstora ste dobili naziv upotrijebljenog ljepila, mase za fugovanje i impregnacije.