Rezanje vodenim mlazom: otvor u pločici

Za obične prave rezove vodeni mlaz ne treba, njih keramičar uradi na licu mjesta. Prednost dolazi do izražaja kada je u pitanju oblik, preciznost ili skup materijal. Tipične situacije su:

• okrugli i ovalni otvori za cijevi, baterije, tuš šipke ili odvode, koje je dijamantskom krunom teško uraditi precizno,
• otvori blizu ivice pločice, gdje bi uski dio materijala uz ivicu lako pukao pri ručnom rezanju,
• pločice velikog formata i tanki gres, koji ne podnose dobro udarce i vibracije,
• prirodni kamen i skupi dekori, kod kojih ne smijete rizikovati da upropastite komad,
• dekorativni oblici, intarzije i šare složene od više materijala.

Zašto je ovaj način blaži prema materijalu? Vodeni mlaz reže hladno i ne pritiska pločicu kao disk. U materijalu nastaje manje napetosti i ivica se manje krza. Rizik oštećenja ipak nije nula, naročito kod vrlo tankih ili već malo oštećenih komada.

Postupak je u većini radionica sličan:

1. Mjerenje na gradilištu: keramičar ili vodoinstalater tačno izmjeri položaj otvora u odnosu na ivice pločice i fuge.
2. Crtež: od mjera nastaje skica ili datoteka po kojoj mašina reže. Kod složenih oblika ponekad se donese šablon u prirodnoj veličini.
3. Pričvršćivanje: pločica se postavi na rešetku mašine, licem kako radionica traži, i učvrsti se da se ne pomjeri tokom rezanja.
4. Rezanje: tanki mlaz vode sa abrazivom prolazi kroz materijal po programiranoj putanji. Kod otvora u sredini komada mlaz prvo „probije” materijal, pa onda ide po obodu.
5. Kontrola i čišćenje: komad se ispere, provjere se mjere i ivice, a oštri rubovi se po potrebi blago obrade.

Vodeni mlaz obično reže pod pravim uglom u odnosu na površinu. Kosi rezovi, na primjer za spoj na uglu sa takozvanom jolly ivicom, uglavnom se rade drugom tehnikom, najčešće na posebnim mašinama sa dijamantskim diskom koji se može nagnuti. Neke radionice imaju i mašine sa glavom koja se naginje, ali je dobro unaprijed pitati šta tačno mogu da urade.

Koliko je posao zahtjevan, a time i koliko će koštati po komadu, zavisi od više stvari:

• debljina i tvrdoća materijala, jer se debeli gres ili kamen reže sporije od tanke zidne pločice,
• dužina i složenost oboda, odnosno koliko metara reza i koliko lukova i uglova treba isjeći,
• broj otvora u jednom komadu i njihova udaljenost od ivice,
• veličina pločice, jer se veliki formati teže prenose i učvršćuju,
• kvalitet podloga, jer neprecizna ili nejasna skica znači dodatni posao i rizik od greške,
• broj komada odjednom, jer je jedno podešavanje mašine za više istih otvora isplativije.

U ukupan plan uračunajte i prevoz pločica do radionice i nazad, kao i vrijeme dok narudžba ne dođe na red. Keramičar bi to trebalo da ima u rasporedu radova, da ne bi čekao sa započetim zidom.

U praksi se rijetko pokvari sam rez, mnogo češće problem nastaje u mjerama i podacima koji se predaju radionici. Ponavljaju se ove situacije:

• mjere se uzimaju od zida, a ne od ivice pločice, pa otvor ne odgovara fugama,
• zaboravi se širina fuge, pa je otvor pomjeren za nekoliko milimetara,
• cijevi još nijesu na konačnom mjestu, a vodoinstalater ih poslije rezanja pomjeri,
• nedostaje podatak koja je strana lice, pa se otvor isiječe u ogledalu,
• ne naruči se rezervni komad, iako se kod skupog materijala zamjena teško nalazi.

Kod otvora za električne instalacije, na primjer za utičnice ili prekidače, kutije i priključke postavlja stručni električar. Pločica se samo prilagođava njihovom položaju.

Mašinu za rezanje vodenim mlazom kod kuće nemate, ali tačne mjere i skicu možete pripremiti sami. Tako štedite vrijeme i živce kada komad stigne iz radionice i treba da legne na milimetar.

1. Sačekati da vodoinstalater postavi cijevi i odvode na konačan položaj.
2. Rasporediti pločice na zidu ili podu i odrediti u koji komad pada otvor.
3. Izmjeriti položaj centra svakog otvora od dvije ivice pločice, a ne od zida, i dodati širinu fuge.
4. Izmjeriti prečnik ili obod otvora i dodati mali zazor prema preporuci keramičara, da bi se komad mogao navući.
5. Nacrtati jednostavnu skicu sa mjerama ili pripremiti papirni šablon u prirodnoj veličini.
6. Na poleđini pločice olovkom označiti lice, smjer postavljanja i broj komada.
7. Dodati bar jedan rezervni komad iz iste serije.
8. Prije predaje radionici još jednom uporediti skicu sa stanjem na gradilištu.

Kada komadi stignu iz radionice, pregledajte ih prije lijepljenja. Grešku je tada mnogo lakše riješiti nego na gotovom zidu.

• mjere i položaj otvora odgovaraju skici,
• ivice otvora su čiste, bez okrnjenja i pukotina,
• lice pločice nije izgrebano ni zaprljano abrazivom,
• uski dijelovi uz ivicu nijesu napukli,
• komad se može na suvo prisloniti na mjesto i odgovara i cijevima i fugama,
• nakon postavljanja oko prodora ostaje prostor za zaptivanje ili rozetnu,
• broj komada i rezervi odgovara narudžbi.