Postavljanje granitne keramike (gres) preko 60 cm

Kod malih pločica fuga može sakriti sitnu neravninu podloge. Velika pločica se ne prilagođava, ona leži kao ploča. Ako je ispod nje mala izbočina ili udubljenje, ostaće šupljina ili će ivica stršiti u odnosu na susjednu pločicu. Zato kod ovog posla najviše odlučuju podloga i tehnika lijepljenja.

Na sajtu se nalaze tri srodne stavke:

• gres preko 60 cm je opšti naziv za pločice kojima je bar jedna strana duža od 60 cm, na primjer 60 × 120, 80 × 80 ili 120 × 120 cm,
• postavljanje 60 × 120 cm je vrlo čest veliki format, mogu ga postaviti dvojica sa vakuum hvataljkama i lako se raspoređuje u običnom kupatilu,
• ploče velikih dimenzija (na primjer 120 × 260 cm) su posebna kategorija, traže ramove za prenos, veću ekipu i gotovo savršeno ravnu podlogu.

Bitna je i debljina. Običan gres obično ima oko 9 do 10 mm, tanke ploče od oko 6 mm su lakše, ali lakše pucaju pri rukovanju. Debele vanjske ploče od oko 20 mm, koje se često viđaju na terasama uz more, obično se postavljaju na podmetače ili u šljunak, a to je drugačiji postupak od lijepljenja u unutrašnjosti. Važna je i površina: sjajni (polirani) gres pokazuje svaku visinsku razliku na ivicama, dok je mat i strukturisani gres manje zahtjevan i sigurniji za pod u kupatilu ili na terasi jer manje kliže.

1. Izmjeriti prostoriju i napraviti plan postavljanja: smjer pločica, osu fuga i raspored sječenih komada, tako da uz zidove ne ostanu uske trake.
2. Provjeriti ravnost i čvrstinu podloge dugačkom letvom, neravnine izravnati masom za izravnavanje ili samonivelirajućom masom.
3. Očistiti podlogu od prašine i nanijeti prajmer, a u kupatilu i tušu uraditi hidroizolaciju, uključujući trake u uglovima i oko slivnika.
4. Umiješati fleksibilno ljepilo mješalicom na sporim obrtajima i nanijeti ga nazubljenom gleterkom na podlogu i na poleđinu pločice (dvostruko nanošenje).
5. Pločicu prenijeti vakuum hvataljkama, položiti, pritisnuti i poravnati sistemom za nivelaciju sa klinovima ili spojnicama.
6. Povremeno podići neku pločicu i provjeriti da li ljepilo pokriva cijelu poleđinu.
7. Sačekati da ljepilo očvrsne prema uputstvu proizvođača, ukloniti spojnice sistema za nivelaciju i fugovati.
8. Dilatacione fuge po obodu i u uglovima popuniti trajno elastičnom masom, a površinu očistiti.

Na zidu se prvi red često oslanja na pomoćnu letvu, da teška pločica ne sklizne dok ljepilo ne stegne.

Podloga mora biti čvrsta, suva i ravna. Proizvođači velikih formata obično traže odstupanje ravnosti do otprilike 2 mm na letvi od dva metra, neki i strože. Estrih mora biti dovoljno zreo. Kod anhidritnog estriha se dodatno mjeri preostala vlaga i površina se brusi.

Ljepilo je fleksibilno cementno, najčešće klase C2TE S1 ili S2 prema standardu MEST EN 12004. Oznaka S znači da spoj podnosi sitne pokrete podloge i promjene temperature. Za velike formate se obično koristi gleterka sa zubom od oko 10 do 12 mm. Cilj je skoro potpuno pokrivena poleđina, bez šupljina.

Fuge treba da budu bar onoliko široke koliko preporučuje proizvođač pločica. Kod rektifikovanih pločica (sa brušenim ivicama) to je obično od 2 mm naviše. Potpuno spojene pločice bez fuge nisu dobra ideja, površini treba prostor za sitne pokrete. Pored običnih fuga potrebne su dilatacije po obodu prostorije, na prelazima između prostorija i na velikim površinama.

Šta je sa podnim grijanjem? Gres dobro radi sa njim jer dobro provodi toplotu. Prije postavljanja treba uraditi probu pritiska instalacije i postepeno zagrijavanje estriha, a poslije postavljanja grijanje se uključuje postepeno.

Koliko će posao trajati, pa time i koliko će koštati, zavisi uglavnom od ovoga:

• stanje podloge: ravan nov estrih štedi mnogo vremena, a stari krivi malteri i podovi prvo moraju da se izravnaju,
• veličina i težina pločica: 60 × 120 cm postavljaju dvojica, a ploče velikih dimenzija traže više ljudi i ramove,
• razuđenost prostora: niše, tuš sa padom, prozorski špaletni i mnogo sječenja oko cijevi produžavaju posao,
• kombinacija zida i poda: ako fuge na zidu i podu treba da se poklapaju, planiranje je zahtjevnije,
• raspored: kod postavljanja na preklop pomak je obično najviše trećina dužine, jer su velike pločice blago savijene, a kod spajanja šare, recimo imitacije mermera, pločice treba sortirati,
• logistika: usko stepenište ili mali lift u zgradi otežavaju unošenje velikih kutija.

U stambenoj zgradi je dobro unaprijed dogovoriti sa upravnikom zgrade ili etažnim vlasnicima termine bučnih radova i unošenje materijala.

• lijepljenje na neizravnatu podlogu u nadi da će ljepilo to popraviti,
• ljepilo naneseno samo na podlogu ili u tačkama, pa ispod pločice ostanu šupljine koje šuplje zvuče kad se kucne i pucaju pod opterećenjem,
• jeftino nefleksibilno ljepilo koje ne podnosi pokrete podloge ni podno grijanje,
• rad bez sistema za nivelaciju, pa ivice susjednih pločica stoje na različitim visinama,
• zaboravljene dilatacije po obodu i na velikim površinama,
• hodanje po podu ili fugovanje prije nego što ljepilo očvrsne,
• neoprezno rukovanje, pri kojem se odlomi ugao ili pločica pukne prije postavljanja.

Kad materijal stigne, kutije je dobro držati uspravno ili na ravnoj podlozi i provjeriti da li su sve pločice iz iste proizvodne serije.

• prijeći letvom preko površine i provjeriti ravnost u više pravaca,
• prstom ili noktom prijeći preko spojeva, ivice susjednih pločica ne bi smjele primjetno da strše,
• lagano kucnuti po pločicama, naročito u uglovima i na sredini, i poslušati da li se čuje šupalj zvuk,
• provjeriti da li su fuge prave, jednake širine i potpuno popunjene,
• pogledati sječene komade uz zidove, štokove i oko cijevi,
• provjeriti da po obodu i u uglovima postoje elastične dilatacione fuge,
• u tušu provjeriti pad prema slivniku i spoj sa hidroizolacijom,
• kod podnog grijanja tražiti informaciju kada i kako ga postepeno uključivati,
• preuzeti rezervne pločice iz iste serije za eventualnu popravku.