Standardno postavljanje pločica do 60 cm

Standardno postavljanje znači da keramičar lijepi pločice ljepilom na pripremljenu i ravnu podlogu, sa ujednačenim fugama, i na kraju fuguje površinu. Pri tome sječe pločice oko uglova, prekidača, cijevi i slivnika i pazi da površina bude ravna i da se fuge lijepo nastavljaju.

U standard obično ne spadaju veće izravnavanje krivih zidova, skidanje starih pločica, hidroizolacija, složeni uzorci, dijagonalno postavljanje, mozaik ni velike ploče. Ti poslovi se u predračunu najčešće vode kao posebne stavke. Zato prije dogovora sa majstorom razjasnite šta tačno ulazi u cijenu po kvadratu.

1. Provjera podloge. Majstor letvom provjerava da li je podloga ravna, čvrsta i suva. Prašina, masnoća i ostaci starog ljepila se uklanjaju.
2. Osnovni premaz. Premaz, koji se često zove i penetrant ili prajmer, ujednačava upijanje podloge i poboljšava prianjanje ljepila. Bez njega podloga koja jako upija brzo izvuče vodu iz ljepila, pa ono slabije drži.
3. Hidroizolacija na vlažnim mjestima. U tušu, oko kade i na podu kupatila nanosi se tečna hidroizolacija koja se razmazuje kao premaz. U uglove i oko prolaza cijevi stavljaju se trake i manžetne za zaptivanje.
4. Raspored pločica. Prije lijepljenja planira se odakle kreće prvi red, da na ivicama ne ostanu uske trake i da se fuge na zidu i podu poklapaju.
5. Lijepljenje. Ljepilo se nanosi nazubljenom gleterom, na manjim dijelovima površine. Kod većih pločica ljepilo se nanosi i na poleđinu pločice, da ispod nje ne ostanu šupljine.
6. Fugovanje. Kada se ljepilo stvrdne, obično nakon jednog dana prema uputstvu proizvođača, fuge se popune masom za fugovanje i površina se opere.
7. Silikon. Unutrašnji uglovi, spoj zida i poda, ivica kade i tuš kade ne popunjavaju se fugom, nego elastičnim sanitarnim silikonom.

Ljepila za pločice označavaju se prema standardu MEST EN 12004. Oznaka C1 znači obično cementno ljepilo, a C2 ljepilo sa pojačanim prianjanjem. Oznaka S1 govori da je ljepilo elastično, odnosno da podnosi male pokrete podloge. Za podno grijanje, gips-karton, staru pločicu kao podlogu ili za pločice 60×60 cm najčešće se uzima elastično ljepilo C2 S1.

Veličina zuba na gleteri zavisi od formata. Za manje zidne pločice dovoljan je manji zub, a za pločice oko 60 cm obično se koristi zub od otprilike 8 do 10 mm. Cilj je da ljepilo ispod pločice pokrije skoro cijelu površinu, naročito na podu i u tušu.

Širina fuge zavisi od pločice. Rektifikovane pločice imaju brušene ivice i dozvoljavaju uske fuge, oko 2 mm. Nerektifikovanim pločicama treba šira fuga. Fuga za kupatilo treba da bude otporna na vodu i buđ, a u tuš kabini se ponekad bira epoksidna.

Zaštitni premaz poslije postavljanja ne treba svakoj pločici. Glazirane pločice i obična granitna keramika ga uglavnom ne traže. Impregnacija ima smisla kod materijala koji upijaju, na primjer kod prirodnog kamena, ili samo za fuge.

Posao ide brže na velikoj, ravnoj površini bez prepreka, sa kvadratnim formatom i postavljanjem u pravom redu, fuga na fugu. Duže traje i više košta kada imate:

• krive ili neujednačene zidove koje prvo treba izravnati,
• mnogo sječenja oko kade, kupatilskog namještaja, cijevi i prekidača,
• malu prostoriju sa puno uglova, gdje se mnogo sječe, a malo lijepi,
• postavljanje sa pomjerenim redovima, riblju kost ili dijagonalu,
• lajsne, ugaone profile i sječenje ivica pod 45 stepeni umjesto lajsne,
• tvrd materijal koji se teško sječe i buši.

Kod pravougaonih pločica 30×60 cm ljudi često žele da redovi budu pomjereni za pola pločice. Mnoge pločice su, međutim, malo ugnute, pa pri pomaku na pola nastaju stepenici između susjednih pločica. Zato proizvođači obično preporučuju pomak od najviše trećine dužine.

• lijepljenje na „tačke“ ljepila, ispod pločice ostanu šupljine i ona vremenom može pući,
• nema hidroizolacije u tušu, voda kroz fuge prodire u zid,
• fuga u uglovima umjesto silikona, u uglu onda nastaju pukotine,
• nema dilatacionih fuga na većim površinama i ispod praga vrata,
• fugovanje prije nego što se ljepilo stvrdne,
• loš pad u tušu bez tuš kade, voda stoji umjesto da otiče.

Ako imate strpljenja i osnovni alat, manji pod bez tuša možete postaviti i sami. Pripremite nazubljenu gleteru, libelu, letvu, krstiće ili nivelacione klipsove, rezač pločica i gumenu gleteru za fugovanje.

1. Provjeriti ravnost podloge letvom od dva metra i izravnati neravnine.
2. Usisati podlogu i premazati je osnovnim premazom prema uputstvu proizvođača.
3. Rasporediti pločice na suvo i odrediti početak tako da na ivicama ne ostanu uske trake.
4. Zategnuti kanap ili povući liniju za prvi red.
5. Zamiješati ljepilo prema uputstvu i ostaviti ga kratko da odstoji.
6. Nanijeti ljepilo nazubljenom gleterom na površinu za jednu do dvije pločice.
7. Kod većih pločica nanijeti tanak sloj ljepila i na poleđinu pločice.
8. Položiti pločicu, malo je pomjeriti i pritisnuti, pa staviti krstiće ili klipsove.
9. Usput provjeravati ravninu libelom i čistiti ljepilo iz fuga.
10. Kada se ljepilo stvrdne, ukloniti klipsove i fugovati površinu.
11. Ostatke fuge oprati vlažnim sunđerom, a kad se osuši, prebrisati suvom krpom.
12. Spoj poda i zida popuniti silikonom.

Hidroizolaciju tuša i postavljanje pločica sa padom prema slivniku pametnije je prepustiti iskusnom keramičaru.

• površina je ravna, ispod letve od dva metra nema većih razmaka,
• susjedne pločice nemaju stepenike koji se osjete prstom,
• fuge su jednako široke, prave i potpuno popunjene,
• kada lagano kucnete po pločici, ne čuje se šupalj zvuk koji otkriva prazna mjesta ispod nje,
• ivice i rezovi oko cijevi i prekidača su čisti, bez okrnjenih dijelova,
• uglovi i spojevi sa kadom ili tuš kadom popunjeni su silikonom,
• u tušu voda otiče u slivnik i nigdje ne stoji,
• površina je oprana, bez sivog sloja od fuge.