Zidne i podne ploče XXL formata 120×260 cm

Glavni razlog je izgled. Na zidu visokom oko 2,6 metra jedna ploča može ići od poda do plafona bez ijedne vodoravne fuge. Kad ploča ima šaru mermera ili betona, zid izgleda kao jedan komad kamena.

• Manje fuga: manje mjesta gdje se zadržavaju prljavština i kamenac, pa je čišćenje lakše.
• Mirna površina: prostorija djeluje veća i prozračnija, jer oko ne smeta mreža fuga.
• Široka primjena: zidovi i podovi, kupatila, kuhinje, dnevni prostori, ali i radne ploče ili obloga kuhinjskog ostrva.

Za spoljne površine uvijek provjerite da li proizvođač dozvoljava tu ploču napolju i pod kojim uslovima. Nije svaka velika ploča otporna na mraz, što je važno na sjeveru, recimo na Žabljaku ili u Pljevljima. Na primorju opet treba računati na jako sunce i so iz vazduha. Podloga napolju je u svakom slučaju zahtjevnija nego unutra.

Ovaj posao nije za samostalan rad bez iskustva. Jedna ploča, zavisno od debljine, može težiti i nekoliko desetina kilograma, a ako se pogrešno podigne, lako pukne. Keramičar radi otprilike ovako:

1. Provjera i priprema podloge. Zid i pod moraju biti ravni, čvrsti, suvi i čisti. Ravnost se mjeri dugačkom letvom, ne samo libelom. Neravnine se poravnaju gletom ili samonivelirajućom masom, a zatim se nanosi prajmer (penetracija) prema vrsti podloge.
2. Hidroizolacija. U tušu i oko kade ispod obloge ide hidroizolacioni premaz, sa trakama u uglovima i manžetnama oko cijevi.
3. Plan postavljanja. Prije prvog reza crta se gdje će biti fuge i kako će izaći oko vrata, prozora, niša i prekidača. Kod ploče ove veličine nema onog „poravnaćemo nekako na kraju“.
4. Prenošenje i sječenje. Ploče se nose na montažnom ramu sa vakuumskim hvataljkama. Ravni rezovi se rade na dugačkoj šinskoj rezalici, a otvori za slavine i utičnice dijamantskim krunama, po mogućnosti uz vodu.
5. Lijepljenje. Koristi se fleksibilno cementno ljepilo za velike formate (prema MEST EN 12004 obično klasa C2 sa oznakom deformabilnosti S1 ili S2). Ljepilo se nanosi i na podlogu i na poleđinu ploče, takozvano dvostrano lijepljenje, da ispod ploče ne ostanu šupljine.
6. Poravnavanje. Ploča se nakon prislanjanja dobro pritisne i iskucka, da ljepilo svuda nalegne. Nivelacioni sistem sa spojnicama i klinovima drži susjedne ivice u istoj ravni.
7. Fugovanje i elastično zaptivanje. Kad se ljepilo stvrdne, fuge se popunjavaju masom za fugovanje. Uglovi, spoj poda i zida i ivica kade ne zaptivaju se fugom, nego elastičnim silikonom.
8. Čišćenje. Ostaci ljepila i fug mase skidaju se još u toku rada. Kasnije teško silaze, a pri skidanju se površina lako ošteti.

Za isti kvadratni metar posao može biti mnogo lakši ili mnogo teži. Najviše utiče sljedeće:

• Stanje podloge: ravan, nov zid je jedna priča, a stari zidovi u zgradi iz sedamdesetih ili kamena kuća u starom gradu sasvim druga. Što više poravnavanja, to duži posao.
• Unošenje u stan: ploča duga 260 cm možda neće stati u lift niti proći kroz uzano stepenište sa zaokretom. U stambenoj zgradi je dobro unaprijed dogovoriti sa upravnikom zgrade termin i način unošenja, da se ne oštete zajednički prostori etažnih vlasnika.
• Broj otvora i izreza: svaka utičnica, izvod vode, ugaoni prozor ili niša znači precizan rez i rizik da ploča pukne.
• Oblik prostorije: veliki ravan zid ide brzo, a malo kupatilo sa puno uglova i kosina ide sporo.
• Nastavljanje šare: ako mermerna šara treba da teče sa ploče na ploču bez prekida, i postavljanje i sječenje traju duže.
• Podno grijanje: estrih prije postavljanja mora biti suv i zagrijan po protokolu, inače prijete pukotine.

Ako zbog obloge treba pomjeriti utičnice ili prekidače, to radi kvalifikovani električar, ne keramičar.

U praksi se ponavlja nekoliko problema koji se poslije par godina pokažu kao napukla ploča ili šupalj zvuk kad se kucne.

• Ljepilo samo na podlozi: kod ovako velike površine ispod ploče ostanu mjehurići vazduha. Na podu ploča onda pod opterećenjem pukne.
• Potcijenjena ravnost: mali talas na zidu se kod obične pločice izgubi, a kod ploče duge 260 cm napravi vidljiv stepenik na ivicama.
• Nedostaju dilatacije: velike površine i spojevi sa drugim materijalima traže elastičnu dilatacionu fugu. Bez nje se napon prenosi na ploče.
• Preuska fuga: proizvođači obično preporučuju minimalnu širinu fuge, često oko 2 mm. Ploče postavljene „na tupo“ izgledaju efektno, ali nemaju prostora da rade.
• Pogrešno podizanje: ploča koja se nosi položena bez rama savije se i pukne prije nego što stigne na zid.
• Prebrzo fugovanje: fuguje se tek kad se ljepilo stvrdne prema uputstvu proizvođača, ne odmah poslije postavljanja.

Velike ploče se proizvode u različitim debljinama. Tanje su lakše i odgovaraju prije svega za zidove ili oblaganje namještaja, a deblje se češće preporučuju za podove. Pri izboru vrijedi gledati:

• da li proizvođač dozvoljava ploču za pod, za zid ili za spoljnu upotrebu,
• protivkliznost površine, ako je riječ o podu u kupatilu,
• da se na sjajnim površinama vidi svaka neravnina i ogrebotina,
• rezervu za sječenje i eventualni lom, kod ovog formata radije nešto veću nego kod običnih pločica,
• da li su sve ploče iz iste serije (šarže), da ne bude razlike u nijansi.

Gotovu oblogu pogledajte i na dnevnom svjetlu i uz bočno svjetlo lampe, koje otkriva neravnine. Pri primopredaji je korisno proći ovu listu:

• ivice susjednih ploča su u istoj ravni, bez stepenika koji se osjete pod prstima,
• ploče ne zvuče šuplje kad se kucne, naročito na podu i u uglovima,
• fuge su iste širine i popunjene cijelom dužinom,
• uglovi, spoj sa tuš kadom i okolina kade zaptiveni su elastičnim silikonom,
• dilatacione fuge su tamo gdje je dogovoreno i nijesu popunjene tvrdom fug masom,
• izrezi za slavine, utičnice i izvode su čisti, bez okrnjenih ivica,
• površina je očišćena od ostataka ljepila i fug mase,
• nema vidljivih pukotina ni ogrebotina,
• dobili ste podatke o korišćenom ljepilu i fug masi, kao i kada se površina smije opteretiti i kada se smije uključiti podno grijanje.