Betoniranje stepenica s oplatom

Monolitno stepenište između spratova

Radi se o armiranobetonskoj ploči sa stepenicima koja se betonira direktno na gradilištu u oplati. Ploča se oslanja na međuspratne konstrukcije, podeste ili nosive zidove. To je nosiva konstrukcija, pa o debljini ploče, armaturi i načinu oslanjanja odlučuje statičar u projektu. Debljina ploče kraka obično je približno 12 do 18 cm, zavisno od raspona i opterećenja. Armatura se ne određuje odokativno niti po principu „tako se to uvijek radilo“.

Vanjske stepenice na terenu

Ulazne stepenice ispred kuće ili stepenici u bašti leže na nabijenoj podlozi ili na temeljnim trakama. Ne vise u zraku, pa su statički jednostavnije. Napolju beton, međutim, mora izdržati mraz, vodu i so kojom se zimi posipa prilaz. Zato su ključni pravilna klasa betona, pad gazišta i odvajanje stepenica od fasade kuće.

Stepenice na zidićima ili na kosoj ploči

Kod viših vanjskih stepenica često se ozidaju bočni zidići ili se izbetonira kosa ploča, a stepenici se na nju dobetoniraju. Ispod stepenica tako ostaje šupalj prostor, štedi se beton i stepenice ne opterećuju podlogu cijelom masom. Taj prostor se ponekad iskoristi kao ostava za alat ili drva.

Većina problema sa stepenicama ne nastaje pri betoniranju, nego pri pripremi. Prije nego što firma dođe, trebali biste imati razjašnjeno sljedeće:

• Projekat i statika: kod unutrašnjeg stepeništa crtež s brojem stepenika, visinom i širinom gazišta, položajem podesta i armaturom prema statičaru.
• Visine gotovih podova: ovo je najčešći izvor grešaka. Stepenice se mjere od gotovog poda dolje do gotovog poda gore. Treba znati slojeve poda na oba kraja (estrih, izolacija, pločice ili parket) i debljinu buduće obloge stepenika.
• Završna obrada: da li će na stepenice ići kamen, granit, keramika, drvo ili ostaje vidljivi beton. Od toga zavisi koliko niže se betonira.
• Ankerisanje ograde i instalacije: da li se ograda kači sa strane ili odozgo i da li u stepenicama treba rasvjeta. Zaštitne cijevi za kablove postavljaju se prije betoniranja.
• Prilaz za beton: može li automješalica do kuće, treba li pumpa ili će se beton nositi kantama i kolicima.
• Voda i struja na gradilištu za mješalicu, pervibrator i njegu betona.

Proračun i iscrtavanje stepenika

Prvo se ukupna visina između gotovih podova podijeli tako da svi stepenici budu jednaki. U porodičnim kućama visina stepenika obično je oko 15 do 18 cm. Širina gazišta izračuna se po poznatom pravilu: dvostruka visina plus širina gazišta treba dati približno 60 do 65 cm, što odgovara dužini prosječnog koraka. Profil stepenica se zatim iscrta direktno na zid ili na bočnu stranicu oplate. Iskusan majstor svaki stepenik još jednom premjeri od gotovih visina, a ne samo od grube konstrukcije.

Oplata

Kod stepeništa između spratova prvo se postavlja kosa donja oplata, odnosno donja strana kraka. Podupire se podupiračima i gredama koje moraju bez ugiba nositi težinu svježeg betona. Zatim se postavljaju bočne stranice sa zupčastim profilom i čelne daske stepenika. Čela se obično blago zakose na donjoj ivici, kako bi se beton ispod njih mogao zagladiti i kako bi zrak mogao izaći. Oplata mora biti zaptivena, inače kroz fuge curi cementno mlijeko, a na površini ostaju gnijezda šljunka. Prije betoniranja oplata se premaže sredstvom za odvajanje, najčešće oplatnim uljem.

Armatura

U oplatu se postavlja armatura prema statičaru: glavne šipke duž kraka, podione šipke poprečno i kod većih stepenica i armatura samih stepenika. Armatura mora stajati na distancerima, kako bi je beton obavio sa svih strana. Zaštitni sloj betona iznosi unutra približno 2 do 3 cm, napolju više. Spoj s međuspratnom pločom ili podestom rješava se ankerovanim šipkama. Ako se taj spoj izostavi, krak nije pravilno oslonjen.

Betoniranje

Betonira se odozdo prema gore, stepenik po stepenik. Beton se zbija pervibratorom ili, kod manjih stepenica, kuckanjem po oplati i probadanjem. Previše rijedak beton dobro teče, ali ističe ispod čela i gubi čvrstoću. Previše gust beton ne popuni uglove. Horizontalne površine gazišta povuku se letvom i zaglade gleterom. Napolju se na gazištima ostavlja blagi pad prema naprijed, da na njima ne bi stajala voda.

Njega betona i skidanje oplate

Svjež beton treba zaštititi od sunca, vjetra i mraza i držati ga vlažnim. Obično se polijeva ili prekriva folijom približno 5 do 7 dana. Ljeti, kad sunce u podne udara po gradilištu, ovo je posebno važno. Čela stepenika i bočne stranice mogu se skinuti ranije, često nakon jednog do tri dana. Donja oplata i podupirači ispod samonosivog kraka ostaju duže, uglavnom dvije do četiri sedmice, zavisno od temperature i uputa statičara. Punu čvrstoću beton dostiže približno nakon 28 dana.

Koliko to traje

Oplata i armatura ravnog kraka u porodičnoj kući obično traju jedan do tri dana. Kod zavojitih stepenica ili stepenica s podestom duže. Samo betoniranje je pitanje sati. Najduže traje čekanje: oprezno se po stepenicama može hodati uglavnom nakon nekoliko dana, a opterećivati ih materijalom i skidati podupirače tek kasnije. Pločice ili kamen postavljaju se tek kad beton dovoljno odstoji i osuši se, prema zahtjevima proizvođača ljepila.

Vrste oplate

• Oplata od rezane građe (daske): jeftin materijal, može se prilagoditi svakom obliku, ali je površina betona hrapavija i s tragovima dasaka. Dobro rješenje kad na stepenice ide obloga.
• Blažujka (filmirana šperploča): glatka površina i oštre ivice. Bira se kad beton ostaje vidljiv ili kad želite uštedjeti posao s izravnavanjem.
• Sistemska oplata i metalni podupirači: brže i čvršće podupiranje, naročito kod većih visina i dužih krakova.
• Izgubljena oplata: kod vanjskih stepenica bočne strane se ponekad ozidaju od oplatnih blokova ili ivičnjaka, koji ostaju dio stepenica.

Beton

Kod nosivog stepeništa klasa betona određuje se projektom, a u porodičnim kućama se često koristi klasa C25/30. Vanjske stepenice trebaju beton otporan na mraz i soli za odmrzavanje, što se u narudžbi iz betonare rješava razredom izloženosti prema BAS EN 206. Pri narudžbi je dovoljno reći da se radi o vanjskim stepenicama izloženim mrazu i soli, a betonara će predložiti odgovarajući beton. Beton iz automješalice ima ujednačen kvalitet. Miješanje u mješalici na gradilištu isplati se kod malih vanjskih stepenica, ali treba držati omjer sastojaka i ne dodavati vodu odokativno.

Armatura

Nosivo stepenište armira se šipkama od betonskog čelika prema planu armature. Kod stepenica na terenu često je dovoljna armaturna mreža (Q mreža) ili nekoliko šipki protiv pukotina, ali presudno je rješenje za konkretnu situaciju. Bez armature se rade samo vrlo mali stepenici na čvrstoj podlozi.

Zahtjevnost, a time i cijena betoniranja stepenica, može se znatno razlikovati. Posao olakšava:

• ravan krak bez podesta i s jednostavnim oslanjanjem,
• dobar prilaz za automješalicu ili pumpu,
• tačno zadane visine podova i gotov crtež,
• stepenice koje će se kasnije obložiti, pa površina ne mora biti savršena.

Posao, s druge strane, otežava:

• zavojito, zakrivljeno ili lomljeno stepenište s klinastim stepenicima, gdje je svaki stepenik drugačiji,
• velika visina podupiranja i tijesan prostor u gruboj gradnji,
• ručno nošenje betona kroz kuću ili po skeli,
• vidljivi beton, kod kojeg oplata mora biti savršeno čista i zaptivena, a ivice precizne,
• betoniranje po hladnoći ili velikoj vrućini, kad beton treba dodatno štititi,
• naknadne stepenice uz postojeću kuću, kad treba bušiti ankere u staru konstrukciju i rješavati spoj, što je kod kuća građenih u fazama čest slučaj.

Stepenice su raskrsnica više zanata. Ako se stvari ne dogovore na vrijeme, poslije se često štemaju gotovi stepenici.

• Zidari i međuspratne ploče: spoj kraka s pločom i podestom treba pripremiti već pri betoniranju ploče, na primjer ostavljenom armaturom koja viri.
• Zvučna izolacija: ako stepenište treba biti tiho, odvaja se od zida i ploča elastičnom podlogom ili prekidom. Odluka se donosi prije betoniranja, kasnije to više nije moguće.
• Električar: zaštitne cijevi za rasvjetu stepenika ili prekidače ugrađuju se u oplatu. Same električne instalacije i priključke smije raditi samo kvalifikovani električar.
• Bravar ili stolar: ankeri ili zaštitne cijevi za ogradu se ubetoniraju, ili se bar odredi gdje se zbog armature ne smije bušiti.
• Keramičar, kamenorezac, parketar: trebaju znati tačnu visinu stepenika i ravnost. Kod drvenih gazišta stolar obično mjeri tek gotov beton.
• Izolateri: vanjske stepenice uz kuću odvajaju se od fasadne izolacije i hidroizolacije sokla tako da voda ne otiče prema zidu.

• Nejednaki stepenici: najčešće prvi ili posljednji, jer se pri proračunu zaboravilo na slojeve poda. Ljudi se na takvom stepeniku spotiču, a naknadna popravka je mukotrpna.
• Ugnuta oplata: slabi podupirači se pod betonom ugnu, donja strana kraka je valovita, a gazišta se iskose.
• Armatura bez zaštitnog sloja: armatura koja leži na oplati kasnije hrđa, beton se ljušti, a na donjoj strani se pojave hrđave pruge.
• Slabo zbijen beton: gnijezda šljunka na ivicama i čelima stepenika, koja treba sanirati.
• Prerano skinuti podupirači: pukotine u kraku ili njegov ugib. Takvu grešku treba da procijeni statičar.
• Bez pada napolju: na gazištima stoji voda, zimi od nje nastaje led, a mraz postepeno razara beton.
• Vanjske stepenice čvrsto spojene s kućom: kad se tlo slegne ili pomjeri, stepenice se odvajaju od fasade, a voda prodire prema soklu.
• Loša njega betona: beton na suncu brzo isuši, površina se praši i pojave se sitne pukotine poput dlake.

Nosivo stepenište između spratova nije posao za laika. To je statička konstrukcija i radi je firma prema projektu. Dva do četiri stepenika u bašti ili do terase, na čvrstoj podlozi i bez ikakvog dodatnog opterećenja, ipak možete napraviti sami. Postupak je otprilike ovakav:

1. Izmjeriti ukupnu visinsku razliku i podijeliti je na jednake stepenike, a širinu gazišta izračunati po pravilu dužine koraka.
2. Iskopati zemlju do dubine smrzavanja, koja zavisi od kraja i u planinskim područjima je veća, ili barem ukloniti humus i pripremiti tamponski sloj šljunka koji se nabija u slojevima.
3. Postaviti bočne stranice od dasaka ili šperploče s iscrtanim profilom stepenika i dobro ih podbočiti kočićima.
4. Postaviti čelne daske stepenika, provjeriti njihovu visinu i ostaviti na gazištima blagi pad prema naprijed.
5. Premazati oplatu oplatnim uljem i postaviti armaturnu mrežu na distancere.
6. Odvojiti stepenice od fasade kuće dilatacionom trakom.
7. Zamiješati ili naručiti beton otporan na mraz, pri miješanju držati omjer sastojaka i ne dodavati nepotrebno vodu.
8. Betonirati od najnižeg stepenika, beton probadati i kuckati po oplati da izađe zrak.
9. Površinu gazišta povući letvom, zagladiti gleterom i zaobliti ivice kašikom za ivice.
10. Prekriti beton folijom i nekoliko dana ga polijevati, štititi ga od mraza i direktnog sunca.
11. Bočne stranice i čela skinuti uglavnom nakon dva do tri dana, a stepenice opterećivati tek nakon nekoliko sedmica.

Pri betoniranju nosite rukavice i zaštitne naočale, jer cementno mlijeko nadražuje kožu i oči.

Pri preuzimanju uzmite metar, libelu i kod unutrašnjeg stepeništa crtež. Prođite svaki stepenik pojedinačno, ne oslanjajte se samo na opšti utisak. Provjerite:

• jednaku visinu svih stepenika kad se uračuna budući pod i obloga,
• jednaku širinu gazišta i njihovu horizontalnost, napolju blagi pad prema naprijed,
• ravnu donju stranu kraka bez ugiba i bez vidljive armature,
• cijele ivice i čela bez gnijezda šljunka i većih rupa,
• da nema pukotina, naročito na spoju s pločom i podestom,
• ugrađene zaštitne cijevi, ankere ograde i dilatacije prema dogovoru,
• odvojenost vanjskih stepenica od fasade i sokla,
• informaciju od firme kada se smiju skinuti podupirači i kada se može postavljati obloga.