Montaža keramičkog stropa

Radi se o polumontažnom stropu. Dio konstrukcije stiže na gradilište gotov iz fabrike, a ostatak se napravi na licu mjesta betoniranjem. Rezultat je jedinstvena armiranobetonska ploča s keramičkim donjim licem.

Glavni dijelovi sistema

• Keramičko-betonske gredice (fert gredice) u donjem dijelu imaju keramičku papuču u koju je zabetonirana čelična prostorna armatura. Armatura viri iznad gredice i nakon betoniranja je povezuje s pločom. Proizvode se u različitim dužinama, prema rasponu prostorije.
• Stropne ispune su šuplji keramički blokovi koji se slažu između gredica. Dolaze u različitim visinama. Visinu bira statičar prema rasponu i opterećenju.
• Tlačna ploča je sloj betona iznad ispuna, obično debeo otprilike 4 do 6 cm. U nju se polaže armaturna mreža (Q mreža). Beton popuni i prostor između ispuna iznad gredica i tako nastaju rebra.
• Horizontalni serklaž je armiranobetonski pojas po obodu stropa na nosivim zidovima. Povezuje strop sa zidovima i ukrućuje cijelu kuću. U Bosni i Hercegovini, gdje je potresna opasnost stvarna, serklaži su jedan od ključnih dijelova konstrukcije.
• Montažni podupirači su privremeni stupci s gredama ili letvama koji drže strop dok beton ne dobije čvrstoću.

Zašto baš keramika

Donje lice stropa je od istog materijala kao zidovi od opeke, pa malter na stropu drži slično kao na zidovima. Strop je lakši od pune betonske ploče iste debljine, što olakšava dimenzioniranje zidova i temelja. Šuplje ispune usto malo poboljšavaju zvučnu izolaciju od buke iz susjedne prostorije. Buku koraka ipak mora riješiti plivajući pod.

Keramički strop dobro odgovara jednostavnim tlocrtima porodičnih kuća s uobičajenim rasponima. Gredice su dovoljno lagane da ih dvojica ljudi prenesu i polože ručno. Na gradilištu je dovoljna mješalica ili mikser s pumpom za betoniranje.

Poređenje s drugim vrstama stropova

• Monolitna armiranobetonska ploča izlazi na kraj sa složenim oblicima, većim rasponima, konzolama i balkonima. Ali traži oplatu po cijeloj površini, više armature i više betona. Strop je teži i zahtijeva više rada.
• Prednapregnuti stropni paneli polože se brzo, često za jedan dan, i po njima se odmah može hodati. Trebaju vam dizalica, dobar prilaz parceli i precizno ozidani zidovi. Za nepravilne tlocrte manje su prikladni.
• Filigranske ploče su tanke montažne ploče s armaturom, na koje se dobetonira ostatak debljine. Imaju glatko betonsko donje lice i također se montiraju dizalicom.
• Drveni gredni strop je lagan i brz. Ima smisla kod drvenih kuća ili iznad posljednje prostorije ispod krova, ali slabije prigušuje buku i nema krutost betonske ploče.

Gdje keramički strop ima granice

Za velike otvorene prostore bez oslonca statičar ga često neće preporučiti, ili će predvidjeti više ispune i gušći raspored gredica. Isturene balkone i konzole ne možete riješiti samim fert stropom. U praksi se oni izvode kao monolitni dio i spoje s ostatkom stropa. Kod adaptacije stare kuće, kada se drveni strop mijenja keramičkim, treba provjeriti može li stari zid nositi novu, težu konstrukciju. Bez procjene statičara u to ne ulazite.

Strop je nosiva konstrukcija. Ne montira se odoka, nego prema projektu. Većina problema nastane već prije prve položene gredice.

Projekat i plan polaganja

Uz strop ide plan polaganja gredica. On određuje tip i dužine gredica, njihov položaj, visinu ispuna, mjesta udvojenih gredica i izmjena, armaturu serklaža i klasu betona. Plan izrađuje statičar ili tehnička služba proizvođača na osnovu projekta kuće. Bez njega proizvođač obično ni ne zna koje gredice da isporuči.

Dobro je da u planu budu ucrtani i otvori za stepenice, dimnjak i ventilaciju, kao i položaj pregradnih zidova na spratu. Ako se raspored prostorija mijenja nakon što su gredice naručene, plan treba ponovo provjeriti sa statičarem. Ne mijenjajte raspored na gradilištu bez toga.

Spremnost gradilišta

• Nosivi zidovi moraju biti završeni na projektovanoj visini i u vodoravnom položaju. Ako se visina zidova razlikuje, gredice će leći neravno i strop će biti kriv.
• Podloga ispod stropa (temeljna ploča ili niži strop) mora nositi podupirače. Na mekom nasipu bez podmetača stupci tonu.
• Materijal treba biti na gradilištu i složen tako da se ne ošteti. Gredice se skladište na podmetačima u vodoravnom položaju, a ne naslonjene na zid.
• Potrebno je dovoljno podupirača i nosivih greda. Njihov broj proizlazi iz raspona i preporuka proizvođača.
• Električar i vodoinstalater trebaju unaprijed znati gdje će biti rasvjeta, prodori kanalizacije, ventilacija i dimnjak.

Sigurnost

Montaža se izvodi na visini i iznad slobodnog prostora. Rubovi stropa moraju biti osigurani od pada, a otvori za stepenice pokriveni ili ograđeni. Električne instalacije na gradilištu, posebno gradilišni priključak, prepustite ovlaštenom električaru. Ovo nije posao za laike. Riječ je o nosivoj konstrukciji, pa uputstvo za samostalni rad ovdje namjerno izostaje. Ako gradite u vlastitoj režiji, možete pomagati kao radna snaga, ali postupak i kontrolu trebaju voditi iskusni ljudi i nadzorni inženjer.

Izravnanje i priprema ležišta

Na vrh zida, na mjestima gdje leže gredice, nanese se sloj maltera koji izravna sitne neravnine. Gredica mora ležati cijelom površinom, a ne samo na rubu bloka. Dužinu oslanjanja propisuju proizvođač i statičar, obično je to otprilike 12 do 15 cm sa svake strane.

Postavljanje podupirača

Prije polaganja ili odmah nakon polaganja gredica ispod njih se postave podupirači. Okomito na gredice idu nosive grede ili gredice oplate koje stoje na stupcima. Razmak određuje proizvođač, obično je oko 1,5 do 1,8 m. Kod dužih raspona podupirači se u sredini blago nadvise, da bi se strop nakon opterećenja izravnao. To nadvišenje i njegovu veličinu daje projekat, a ne procjena ekipe.

Polaganje gredica

Gredice se polažu na osnom razmaku koji odgovara širini ispuna. Prve dvije se polože, između njih se na oba kraja stavi po jedna ispuna kao šablon i prema tome se namjeste ostale. Ispod pregradnih zidova koji stoje okomito na gredice ne treba ništa mijenjati. Ispod pregrada paralelnih s gredicama projekat često predviđa udvojene gredice. Kod otvora za stepenice, dimnjak ili šaht radi se izmjena: gredice se prekinu, a opterećenje se prenese na susjedne, ojačane gredice ili na monolitnu gredu.

Slaganje ispuna

Ispune se slažu između gredica na suho, bez maltera, tijesno jedna uz drugu. Krajnje ispune uz serklaž se zatvaraju, da beton ne uđe u šupljine. Oštećene ispune s napuklim donjim zidom ne idu u strop, jer bi kasnije mogle otpadati zajedno s malterom. Po ispunama se ne hoda direktno. Radnici postavljaju daske ili talpe koje opterećenje prenose na gredice.

Oplata i armatura serklaža

Vanjska strana serklaža se po obodu zaoplati, ili se koriste serklažni blokovi, odnosno keramički elementi iza kojih se stavi termoizolacija. Ona sprečava toplotni most na mjestu serklaža. U serklaž se postavi armatura prema projektu, obično četiri uzdužne šipke povezane uzengijama. Na ispune se položi armaturna mreža na distancerima, da završi unutar betona, a ne na njegovom dnu.

Instalacije i prodori

Sada je posljednja prilika za elektrokutije za rasvjetu, koje se ugrađuju u ispune, cijevi za kablove u tlačnoj ploči te ispune ili cijevi za prodore. Šta se zaboravi, kasnije se buši u gotov strop. Bušenje rebara s armaturom uvijek je rizik.

Kontrola prije betoniranja

Prije betoniranja armaturu i oslanjanje treba pregledati nadzorni inženjer ili statičar. Pregled je dobro i zapisati, s datumom. Nakon betoniranja više se ništa ne može ispraviti.

Betoniranje

Ispune se neposredno prije betoniranja dobro nakvase vodom. Suha keramika bi izvukla vodu iz betona i beton u rebrima ne bi pravilno očvrsnuo. Beton klase prema projektu ugrađuje se ravnomjerno, a ne na jednu gomilu. Zbija se pervibratorom, posebno u rebrima i serklažu, gdje lako ostanu zračne šupljine. Površina se poravna letvom.

Njega betona

Prvi dani nakon betoniranja odlučuju o kvalitetu. Površina se drži vlažnom polijevanjem ili pokrivanjem folijom, obično najmanje sedmicu dana, a po vrućini i vjetru i duže. Ljeti, posebno u Hercegovini, beton se ne smije ostaviti na suncu bez zaštite. Pri temperaturama ispod otprilike 5 °C ne betonira se bez zimskih mjera.

Zahtjevnost i obim rada mogu se jako razlikovati od kuće do kuće, iako je površina stropa ista.

Olakšava

• Jednostavan pravougaoni tlocrt s jednakim rasponima i jednim tipom gredica.
• Precizno ozidani, vodoravni zidovi bez naknadnog izravnavanja.
• Dobar prilaz parceli za mikser i pumpu za beton.
• Materijal isporučen na vrijeme i složen blizu objekta.
• Gotov plan polaganja i jasan raspored instalacija.

Otežava

• Razveden tlocrt, kosi zidovi i različite dužine gredica.
• Mnogo prodora, izmjena i udvojenih gredica.
• Visok sprat, gdje trebaju duži podupirači i skela.
• Kombinacija s monolitnim dijelovima, na primjer balkonom ili podvlakom.
• Uska ili strma parcela, gdje se beton mora teško dopremati.
• Adaptacija, kod koje se strop ugrađuje u stare zidove, često s neravnim vrhom zida i potrebom rušenja.
• Nepovoljno vrijeme, vrućina ili hladnoća, koje traže dodatnu njegu betona.

Kada poredite ponude, provjerite šta stavka po m² obuhvata. Negdje je to samo polaganje gredica i ispuna, a negdje i podupirači, serklaž, armatura i betoniranje. Razlika u obimu posla obično je veća nego što izgleda na prvi pogled.

Strop je tačka na kojoj se susreće mnogo struka. Što se bolje dogovore unaprijed, to se kasnije manje štema po gotovoj konstrukciji.

• Zidar mora ozidati zidove tačno do visine koju daje projekat. Visina stropa utiče na stepenice, svijetlu visinu prostorija i visinu prozora na spratu.
• Statičar priprema plan polaganja i pregleda armaturu prije betoniranja.
• Električar ugrađuje kutije za rasvjetu i cijevi prije betoniranja.
• Vodoinstalater i instalater grijanja označe prodore za kanalizaciju, vodu i grijanje, da se ne moraju kasnije bušiti.
• Dimnjačar ili isporučilac dimnjaka odredi veličinu otvora i razmake od zapaljivih materijala.
• Betonara isporučuje beton tražene klase i konzistencije u dogovoreno vrijeme. Ekipa za betoniranje mora biti spremna prije nego stigne mikser.
• Poslije stropa slijedi zidanje sljedećeg sprata ili izrada krovišta, kasnije estrih i malterisanje stropa. Malter ide direktno na keramiku, pa ravan strop štedi posao majstoru za malter i moleru.

U praksi se stalno ponavljaju iste greške. Većina nastane zbog žurbe ili zbog pokušaja da se uštedi na podupiračima.

• Premalo podupirača ili preveliki razmaci. Gredice se pod težinom svježeg betona ugnu i strop ostane trajno ugnut. To se vidi kao neravan strop i pukotine u malteru.
• Kratko ili neravno oslanjanje na zid. Gredica se može zakrenuti ili odlomiti rub zida. Kasnije se javljaju pukotine u uglu između zida i stropa.
• Suhe ispune pri betoniranju. Beton u rebrima izgubi vodu, slabo očvrsne i ima manju čvrstoću. Na površini nastaju sitne pukotine.
• Armaturna mreža na dnu betona. Bez distancera mreža padne na ispune i ne radi ništa. Površina stropa kasnije može ispucati.
• Nezbijen beton. U rebrima i serklažu ostanu gnijezda i šupljine. Konstrukcija je slabija, a armatura može korodirati.
• Nezatvorene krajnje ispune. Beton uđe u šupljine, strop je bespotrebno teži, a betona nema tamo gdje treba.
• Prerano uklanjanje podupirača ili prerano opterećenje. Palete blokova na mladom stropu ili skidanje stupaca nakon par dana vode do progiba i pukotina.
• Zaboravljeni prodori. Naknadno bušenje može presjeći armaturu u rebru. Za veći otvor potrebna je procjena statičara.
• Pregrada paralelna s gredicama bez ojačanja. Gredica pod težinom pregrade postepeno popusti i u pregradi se pojavi pukotina.

Samo polaganje gredica i ispuna ide brzo. Kod obične porodične kuće iskusna ekipa montira jedan sprat obično za jedan do dva dana. Oplata i armatura serklaža, mreža i instalacije traju još dan ili dva. Betoniranje jednog sprata obično se završi za jedan dan.

Najduže traje čekanje. Beton dostiže projektovanu čvrstoću otprilike nakon 28 dana. Tada se podupirači obično uklanjaju, ako statičar ili proizvođač ne odrede drugačije. Neki postupci dopuštaju postepeno popuštanje i ranije, ali samo prema uputstvima iz projekta. Po hladnom vremenu beton sporije očvršćava, pa se rok produžava. Po stropu se može oprezno hodati već nakon nekoliko dana. Težak materijal ne slažite na njega dok nisu ispunjeni uslovi iz statičkog proračuna.

Ako želite nastaviti sa zidanjem sljedećeg sprata, pitajte statičara od kada je to moguće i moraju li podupirači ostati na mjestu. Zidanje na poduprtom stropu je uobičajeno, ali mora biti dogovoreno.

Kod preuzimanja se fokusirajte na stvari koje se kasnije teško popravljaju. Dio pregleda radi se prije betoniranja, a dio nakon uklanjanja podupirača. Dobro je da pri preuzimanju bude prisutan nadzorni inženjer.

• tip, dužine i položaj gredica odgovaraju planu polaganja,
• oslanjanje gredica na zid ima propisanu dužinu i gredice leže na malternom ležištu,
• udvojene gredice i izmjene su tamo gdje ih predviđa projekat,
• ispune su cijele, tijesno složene, a krajnje ispune zatvorene,
• armatura serklaža i armaturna mreža postavljene su prema projektu i na distancerima,
• pregled armature prije betoniranja je obavljen i zapisan,
• kutije za rasvjetu i prodori su na dogovorenim mjestima,
• otpremnica betona potvrđuje propisanu klasu,
• površina tlačne ploče je ravna, bez većih pukotina i gnijezda,
• donje lice stropa nakon uklanjanja podupirača je ravno i bez vidljivog progiba,
• na spoju stropa i zidova nema pukotina,
• podupirači su uklonjeni tek u roku prema projektu ili uputstvu statičara.