Izrada oplate za temelje i zidove

U cjenovniku se oplata po pravilu mjeri u kvadratnim metrima površine koja je u direktnom dodiru s betonom. Kod zida se zato obično računaju obje strane. Zid dug deset metara i visok jedan metar tako znači približno dvadeset kvadratnih metara oplate, a ne deset. Kod temeljne trake računaju se bočne strane ako se oplatom zatvaraju, a kod ploče samo njen obodni rub.

Prije nego što potpišete ugovor, provjerite šta tačno ulazi u stavku. Najčešće su to ovi dijelovi:

• montaža oplate zajedno s podupiranjem, razupiračima i zatezanjem,
• skidanje oplate, odnosno demontaža nakon što se beton stvrdne,
• čišćenje i odvoz materijala za oplatu,
• materijal: vlastite daske izvođača, iznajmljena sistemska oplata ili materijal koji obezbjeđujete vi.

U praksi se često dešava da jedna firma skidanje oplate obračunava posebno, a druga ga ima uključenog u cijenu stavke. Ponude tada izgledaju potpuno različito, iako se radi o istom poslu. Ne zaboravite ni prodore, uglove i zubove. Ponuda bi trebala jasno navesti da li su uključeni.

Klasična drvena oplata

Radi se od jelovih ili smrčevih dasaka, obično debljine oko 24 mm, ili od vodootporne šperploče, povezanih gredicama, letvama i kočićima. Pravi se direktno na licu mjesta prema obliku objekta. Prednost je prilagodljivost: može se napraviti luk, kosi zid, nepravilan tlocrt i mala količina posla, za koju se ne isplati dovoziti sistem. Mana je što traži više rada i materijala, a površina betona je lošija, s otiscima dasaka i fugama između njih. Kod temelja koji će završiti ispod zemlje to ne smeta.

Sistemska okvirna oplata

Čine je čelični ili aluminijski okviri s ugrađenom oplatnom pločom, koji se spajaju bravama i stežu zateznim šipkama. Na gradilištima se često vide sistemi proizvođača kao što su Peri ili Doka, ali postoje i mnogi drugi. Montaža je brza, zidovi su ravni, a površina čista. Ovakva oplata podnosi i veći pritisak betona. Isplati se kod ravnih podrumskih zidova, dužih potpornih zidova i svuda gdje se zid neće malterisati. Uglavnom se iznajmljuje, zato je presudno dobro planiranje. Svaki dan viška na gradilištu se plaća.

Oplata od nosača i velikih ploča

Ovo je međurješenje: drveni nosači, često tipa H20, i troslojne ili filmovane ploče. Koristi se kod viših zidova i tamo gdje okviri ne odgovaraju mjerama. Kod porodičnih kuća susreće se rjeđe.

Izgubljena oplata

I u Bosni i Hercegovini se često koriste šuplji betonski blokovi koji se slažu na suho, armiraju i pune betonom. U zidu ostaju trajno. Za podrume se koriste i blokovi od stiropora ili od drvobetona, koji odmah daju i toplotnu izolaciju. Ništa se ne skida, a posao može obaviti i manja ekipa. Takav zid se u cjenovniku obično vodi kao posebna stavka, a ne kao oplata u kvadratnim metrima. Kod čvršćeg tla temeljne trake se često betoniraju direktno u iskop, bez oplate. Za to tlo mora biti kompaktno, a stranice iskopa ravne.

Kako se odlučiti

Kod temeljnih traka u kompaktnom tlu oplata često uopšte nije potrebna. Oplatom se zatvara dio iznad terena ili mjesta gdje se zemlja osipa. Za podrumske zidove koji moraju biti vodonepropusni prednost se daje monolitnom zidu u sistemskoj oplati, po potrebi s brtvenim trakama u radnim spojnicama. Za podzid ograde i niske zidiće dovoljni su drvo ili blokovi. Konačnu odluku ipak donosi projekat koji određuje statičar.

Ekipa koja dođe na nespremno gradilište gubi vrijeme, a čekanje se obično vidi na računu. Prije početka trebalo bi da bude spremno sljedeće:

• projekat sa statikom, odnosno dimenzije temelja i zidova, armatura, klasa betona i položaj prodora,
• iskolčenje koje radi geodeta, naročito uz granicu parcele i kod prvih temelja, gdje greška pomjera cijelu kuću,
• gotov iskop odgovarajuće dubine, s dnom bez raskvašene zemlje i vode,
• podložni beton ispod temeljne ploče ili zidova, ako ga projekat predviđa, da oplata ima ravan oslonac,
• pristup za kombi s materijalom, a kasnije i za automješalicu i pumpu za beton,
• zaštitne cijevi i prodori koje postavljaju vodoinstalater i električar, dakle kanalizacija, voda, električni priključak i uzemljenje.

Ako stanujete u stambenoj zgradi i betonira se, recimo, zid podruma ili garaža na zajedničkom zemljištu, dogovorite se unaprijed s upraviteljem zgrade i etažnim vlasnicima. Tako se izbjegnu nesporazumi oko pristupa, buke i zauzimanja prostora.

Oplata temelja

Prvo se prema iskolčenju zategnu konopci na nanosnim skelama, a s njih se viskom prenese ivica temelja. Kod drvene oplate u zemlju se zabijaju kočići i na njih se zakucavaju daske. S unutrašnje strane se ubaci razupirač tačne dužine koji određuje širinu trake. Odozgo se obje strane povežu poprečnim letvama da ih beton ne razmakne. Gornja ivica oplate se poravna nivelirom ili laserom, jer se upravo po njoj beton kasnije izvlači u ravan. Kod temeljne ploče pravi se obodni okvir koji se spolja podupire kosim podupiračima.

Oplata zidova

Kod zidova je postupak sličan, samo je sve više, a sile su veće. Najprije se postavi jedna strana oplate, poravna se i učvrsti kosim podupiračima u podlogu. Zatim dolazi armatura. Radi je ista ekipa ili armirači. Na armaturu se postave distanceri koji osiguravaju propisani zaštitni sloj betona. Tek nakon toga se zatvara druga strana oplate. Obje strane se stegnu zateznim šipkama s maticama. Šipke prolaze kroz plastične distantne cijevi, kako bi se nakon betoniranja mogle izvući. Rupe koje ostanu kasnije se zatvaraju čepovima ili kitom.

Provjera prije betoniranja

Prije dolaska betona provjerava se vertikalnost viskom ili libelom, ravnost konopcem po dužini, mjere, visina gornje ivice, čvrstoća spojeva i zaptivenost fuga. Površine koje dolaze u dodir s betonom premazuju se sredstvom za odvajanje oplate, da se beton ne zalijepi. Unutrašnjost oplate očisti se od piljevine, zemlje i komadića žice. Kod drvenih dasaka po toplom vremenu oplata se obično malo pokvasi, da ne upije vodu iz betona.

Betoniranje i skidanje oplate

Beton se ugrađuje u slojevima i zbija pervibratorom. Majstor za oplatu bi tokom betoniranja trebao biti uz zid i pratiti da li negdje popušta spoj ili curi cementno mlijeko. Bočna oplata temelja i zidova se, zavisno od temperature, obično skida približno nakon jednog do tri dana. Po hladnom vremenu čeka se duže. Nakon skidanja oplate beton se njeguje: kvasi se ili pokriva folijom, da se ne bi presušio prebrzo.

Količina rada, pa time i konačan iznos, može se kod iste površine znatno razlikovati. Posao olakšava:

• jednostavan pravougaoni tlocrt s dugim ravnim dionicama,
• mjere koje se ponavljaju, pa se ista oplata može koristiti više puta zaredom,
• ravan podložni beton od kojeg se lako gradi,
• dobar pristup i mjesto za odlaganje materijala odmah uz zid.

Posao otežava:

• lukovi, kosi zidovi, mnogo uglova, zubova i niša,
• mnogo prodora i otvora koje treba posebno zatvoriti oplatom,
• visoki zidovi za koje su potrebne skele ili radne platforme s ogradom,
• uzak iskop u kojem se majstor jedva okrene i parcela na kosini,
• vidni beton koji se neće malterisati i traži precizne fuge i kvalitetne ploče,
• rad zimi ili u blatu, kada oplatu treba štititi, a beton duže njegovati.

Dublji iskopi moraju biti osigurani od obrušavanja, bilo podgrađivanjem, bilo sigurnim nagibom kosina. To je pitanje sigurnosti, a ne samo udobnosti, i spada u pripremu gradilišta. U neosiguranom dubokom iskopu niko ne bi trebao raditi.

Oplata je u sredini lanca i na nju se nadovezuje gotovo sve. Prije nje dolaze geodeta, zemljani radovi i podložni beton. Tokom izrade oplate smjenjuju se armirači s armaturom te vodoinstalater i električar, koji postavljaju zaštitne cijevi i trakasti uzemljivač. Uzemljenje treba postaviti i provjeriti kvalifikovani električar. Poslije oplate slijede betoniranje, skidanje oplate, zatim hidroizolacija, termoizolacija podruma i zatrpavanje.

Zašto je to važno? Zaboravljenu cijev za kanalizaciju nakon betoniranja treba naknadno bušiti krunom za beton. Kod vodonepropusnog zida svaki naknadni otvor je i rizik od prodora vode. Zato se isplati da vodoinstalater i električar sami pregledaju zid prije nego što se zatvori druga strana oplate.

Oplatu temelja za uobičajenu porodičnu kuću iskusna ekipa obično završi za jedan do nekoliko dana, zavisno od obima i razuđenosti. Podrumski zidovi u sistemskoj oplati obično se rade po dionicama. Jedna dionica se zatvori oplatom, izbetonira, a kad se beton stvrdne, oplata se seli na sljedeću. Beton već nakon nekoliko dana podnosi skidanje oplate, ali svoju projektovanu čvrstoću po pravilu dostiže približno nakon 28 dana. Do tada ga ne opterećujte zatrpavanjem ni drugim konstrukcijama više nego što statičar dozvoljava.

• Slabo zatezanje ili podupiranje. Beton pritiska oplatu jače nego što izgleda, naročito kod brzog betoniranja i tečnog betona. Posljedica je ispupčen zid ili, u gorem slučaju, pukla oplata i beton u iskopu.
• Nezaptivene fuge. Kroz procjepe curi cementno mlijeko, a u zidu ostaju gnijezda šljunka, odnosno porozna mjesta s golim agregatom. Ta mjesta su slabija i propuštaju vodu.
• Bez distancera. Armatura leži direktno na oplati i nakon skidanja se vidi na površini. Vremenom korodira, a beton oko nje otpada.
• Oplata izvan vertikale ili ose. Mala greška na temeljima prenosi se u zidove i krov. Zidar onda malterom i ljepilom ispravlja ono što je moglo biti ravno.
• Zaboravljeni prodori. Naknadno bušenje oštećuje armaturu, a kod podruma ugrožava vodonepropusnost.
• Loša gornja ivica. Ako oplata nije u vodoravnoj ravni, neće biti ni beton. Prvi red zida tada se mora izravnavati debelim slojem maltera.
• Prerano skidanje oplate. Ivice se odlome, površina se otkine zajedno s daskom, a na mrazu beton može ostati trajno slabiji.
• Bez sredstva za odvajanje. Beton se zalijepi za daske, pri skidanju se kida površina, a oplata se uništi.

Oplatu nosivih temelja i zidova kuće prepustite stručnoj firmi koja radi po projektu statičara. Nizak temelj ispod ograde, baštenski zidić ili podzid do visine od približno pola metra možete napraviti i sami, ako imate osnovni alat i pomoćnika. Ne radite u dubokim iskopima koji nisu osigurani od obrušavanja. Dubinu temelja odredite prema dubini smrzavanja na vašem području, koju navodi projekat ili proizvođač ograde, jer se u nizinama i u višim krajevima znatno razlikuje.

1. Iskolčiti osu temelja konopcem na kočićima i provjeriti prave uglove, na primjer mjerenjem dijagonala.
2. Iskopati kanal do dubine koju za tu vrstu ograde preporučuje proizvođač ili projekat i poravnati dno.
3. Pripremiti daske ili vodootpornu šperploču i premazati ih sa strane betona sredstvom za odvajanje oplate.
4. Zabiti kočiće s vanjske strane oplate, obično na približno svakih 60 do 80 cm, i na njih zakucati daske.
5. Ubaciti između dasaka razupirače tačne dužine prema širini temelja i odozgo povezati obje strane poprečnim letvama.
6. Provjeriti libelom i zategnutim konopcem vertikalnost, ravnost i vodoravnost gornje ivice.
7. Zaptiti veće fuge i oplatu pri dnu zasuti zemljom, da beton ne curi ispod dasaka.
8. Postaviti armaturu prema uputstvu proizvođača ograde ili projektu i podmetnuti distancere.
9. Ugraditi ankere za stubove ili zaštitne cijevi za kabl do kapije, ako će biti potrebni.
10. Betonirati u slojevima, svaki sloj probadati šipkom ili zbiti vibratorom i lagano kuckati čekićem po daskama.
11. Izvući površinu letvom po gornjoj ivici oplate i beton nekoliko dana kvasiti ili pokriti folijom.
12. Pažljivo skinuti oplatu nakon nekoliko dana, zavisno od temperature, očistiti daske i složiti ih za ponovnu upotrebu.

Oplatu preuzimajte dva puta: prije betoniranja, dok se još sve može popraviti, i nakon skidanja, kada vidite rezultat. Prvu kontrolu obavite zajedno sa šefom gradilišta ili nadzornim inženjerom, a kod većeg objekta i sa statičarem, koji pregleda armaturu.

• mjere i položaj oplate odgovaraju projektu i iskolčenju,
• stranice oplate su vertikalne i ravne cijelom dužinom,
• gornja ivica je u vodoravnoj ravni i na pravoj visini,
• zatezne šipke, razupirači i podupirači postavljeni su dovoljno gusto,
• fuge su zaptivene, a oplata je pri dnu zatvorena uz podlogu,
• armatura ima distancere i nigdje ne dodiruje oplatu,
• sve zaštitne cijevi, prodori i uzemljenje su na mjestu prema projektu,
• unutrašnjost oplate je čista, a površine su premazane sredstvom za odvajanje,
• nakon skidanja oplate na površini nema gnijezda šljunka, vidljive armature ni ispupčenja,
• ivice i uglovi su cijeli, bez odlomljenih dijelova,
• rupe od zateznih šipki su zatvorene, a okolina je očišćena od ostataka oplate.