Betoniranje temeljne ploče debljine 150 mm

Debljina ploče nije stvar ukusa. Određuju je opterećenje, nosivost tla i, kod stambenih objekata, statičar u projektu. U cjenovniku su tri uobičajene debljine. Razlikuju se prije svega po tome koliko ploča može nositi i koliko betona u nju ulazi.

Ploča debljine 100 mm

Pogodna je za lagane objekte i površine bez većeg tačkastog opterećenja: pod vrtne kućice, šupe, nadstrešnice za drva ili terase po kojoj se samo hoda. Često služi i kao podložni beton ispod drugih slojeva. Za jedan kvadratni metar uglavnom treba 0,1 m³ betona.

Ploča debljine 150 mm

Ovo je debljina koja se najviše koristi. Bira se za garaže za putničko vozilo, radionice, veće vrtne objekte, manje montažne drvene kuće i podove na kojima stoje teže stvari. Uz kvalitetnu armaturnu mrežu i dobro zbijenu podlogu bez problema podnosi uobičajeno opterećenje. Potrošnja betona je otprilike 0,15 m³ po m².

Ploča debljine 200 mm

Koristi se kod porodičnih kuća na temeljnoj ploči, ispod zidanih nosivih zidova, na slabijem tlu i ispod teške mehanizacije. Često ima dva sloja armature i ojačane rubove ispod nosivih zidova. Potrošnja je otprilike 0,2 m³ po m². Kod kuće debljinu, klasu betona i armaturu uvijek određuje statičar.

Ekipa koja dođe na nepripremljen iskop ili čeka, ili betonira na lošu podlogu. Ni jedno ni drugo nije dobro. Prije betoniranja trebalo bi da bude završeno sljedeće.

Podloga i zbijanje

Sa površine se ukloni humus, korijenje i meka zemlja, sve do zdravog tla. Zatim se nasipa tamponski sloj od drobljenog kamena, uglavnom frakcije 0/32 ili 0/63, debljine otprilike 150 do 300 mm, zavisno od tla. Zbija se vibro pločom u slojevima, a ne cijela debljina odjednom. Na glinovitom ili nasutom tlu pametno je ispod tampona postaviti geotekstil, da se kamen ne utiskuje u zemlju.

Zašto se toliko insistira na zbijanju? Beton je čvrst samo ako leži na podlozi koja se ne pomjera. Kad tampon s vremenom slegne, ploča izgubi oslonac i pukne. Takve pukotine pojave se tek nakon nekoliko mjeseci, kad su na ploči već pod ili zidovi.

Oplata i visina

Rubove ploče čini oplata od dasaka, gredica ili sistemskih elemenata. Kod ploča s termoizolacijom ponekad se koristi izgubljena oplata od XPS ploča. Oplata mora biti čvrsto ukotvljena, jer svjež beton na nju jako pritiska. Gornja ivica se nivelirom ili laserom postavi na tačnu visinu. Kod ploče od 150 mm obično se označi i nekoliko pomoćnih visinskih tačaka na sredini površine.

Armatura

Najčešće se koristi zavarena armaturna mreža, u praksi poznata kao Q mreža. Važno je da ne leži na tamponu. Postavlja se na plastične ili betonske distancere, kako bi je beton obavio sa svih strana. Zaštitni sloj betona je uglavnom 30 do 50 mm, prema projektu. Mreže se preklapaju najmanje za jedno oko, a kod stambenih objekata prema planu armature. Kod ploče od 200 mm s dva sloja gornju mrežu iznad donje drže čelični nosači, takozvani "stolići".

Prodori, uzemljivač i izolacije

Sve što treba da prolazi kroz ploču mora biti postavljeno unaprijed: kanalizacija, vodovodni priključak, zaštitne cijevi za struju i internet, eventualno izvod za toplotnu pumpu. Vodoinstalater i električar trebaju biti na gradilištu prije betona, ne poslije. Električar postavlja temeljni uzemljivač, obično pocinčanu traku, koja je dio uzemljenja cijelog objekta. Ove radove smije izvoditi samo kvalificirani električar.

Kod stambenih objekata treba unaprijed znati gdje idu hidroizolacija i termoizolacija. Nekad idu ispod ploče, nekad iznad nje. Ako mjerenje pokaže povišen rizik od radona, projekt predviđa i zaštitu od radona. Ispod ploče se obično stavlja PE folija, koja sprečava da cementno mlijeko iscuri u tampon.

Prilaz za mikser i pumpu

Mikser za beton je težak i treba mu čvrst prilaz. Ako ne može prići do same oplate, mora se naručiti pumpa za beton. Dogovorite unaprijed gdje će pumpa stati, da li joj smetaju električni vodovi i drveće i da li treba upozoriti komšije da će ulica neko vrijeme biti zatvorena.

Kad je površina pripremljena, sve ide brzo i jasnim redom. Ploča od 150 mm na nekoliko desetina kvadratnih metara obično se izbetonira za jedno prijepodne.

1. Provjera prije početka: ekipa provjerava visine oplate, armaturu na distancerima i prodore. Kod stambenih objekata to često još jednom pregleda i projektant ili statičar.
2. Vlaženje: po toplom vremenu podloga i oplata se lagano navlaže, da ne upijaju vodu iz svježeg betona.
3. Ugradnja betona: beton se ugrađuje ravnomjerno od jednog ugla, a ne na jednu gomilu koja se onda grabljama razvlači daleko.
4. Zbijanje: pervibratorom ili vibro letvom iz betona se istiskuje zrak. Tako se popune mjesta oko armature i uz oplatu.
5. Poravnavanje na visinu: letva ili vibro letva se povlači po oplati i visinskim tačkama dok površina ne bude ravna.
6. Obrada površine: zavisno od namjene, površina se ostavi hrapava, ručno zagladi gladilicom ili se nakon početnog vezivanja mašinski zaglađuje rotacionom gladilicom, popularno "helikopterom".
7. Njega: čim površina dozvoli, ploča se pokrije folijom ili se počne polijevati.

Kod mašinskog zaglađivanja čeka se da beton toliko očvrsne da se pri koraku utisne samo par milimetara. Ljeti je to nakon nekoliko sati, u proljeće i jesen znatno kasnije. Zato ekipa nekad ostane do večeri.

Klasa betona

Za manje ploče ispod vrtnih objekata obično se koristi beton C16/20 ili C20/25. Za garaže i stambene objekte tipičan je C20/25 do C25/30. Ako će ploča biti vani i izložena mrazu ili soli za posipanje, recimo na ulazu u garažu, beton mora imati i odgovarajući razred izloženosti prema BAS EN 206. Klasu određuje projekt. Ako projekta nemate, u betonari će vam pri narudžbi savjetovati kad im kažete za šta je ploča.

Konzistencija

Za ploče se naručuje beton konzistencije uglavnom S3 ili S4, koji se dobro razvlači i zbija. Na gradilištu mu se ne smije dodavati voda. Rjeđi beton se lakše ugrađuje, ali ima manju čvrstoću i više se skuplja. Ako treba tečniji beton, recimo zbog pumpe, naručuje se s dodatkom direktno iz betonare.

Armatura: jedna mreža, dvije mreže ili vlakna

Jedna Q mreža u donjoj trećini do polovine debljine dovoljna je kod većine ploča od 100 i 150 mm. Dvije mreže, gore i dolje, stavljaju se kod debljih i više opterećenih ploča, tipično kod 200 mm ispod kuće. Mikroarmirani beton s čeličnim ili polipropilenskim vlaknima smanjuje sitne pukotine od skupljanja i kod nekih industrijskih podova zamjenjuje mrežu. Kod temeljne ploče kuće o tome ipak može odlučiti samo statičar.

Površina prema onome što ide preko

Ako će se na ploči zidati i raditi estrih, dovoljna je ravna, hrapava površina. Ako ploča služi direktno kao pod garaže ili radionice, isplati se mašinsko zaglađivanje, eventualno s posipom koji povećava otpornost na habanje. Na vanjskoj terasi površina se često lagano izgrebe metlom, da ne bude klizava kad je mokra.

Iako se stavka u cjenovniku obračunava po kvadratnom metru, dvije ploče iste površine mogu biti vrlo različito zahtjevne. Posao olakšava:

• dobar prilaz, gdje mikser može doći do same oplate,
• jednostavan pravougaoni tlocrt bez istaka,
• završena i provjerena priprema: podloga, oplata, armatura i prodori,
• umjereno vrijeme, bez mraza, vrućine i kiše.

Posao otežava:

• potreba za pumpom, recimo kod dvorišta iza kuće ili na kosom terenu,
• razuđen oblik, ojačani rubovi i mnogo prodora oko kojih se beton zbija ručno,
• mala količina betona, kad mikser ne ide pun i betonara naplaćuje dodatak,
• zahtjevna obrada površine, posebno mašinsko zaglađivanje zbog kojeg ekipa mora čekati,
• rad zimi ili po vrućini, kad treba beton s dodacima, pokrivanje i duža njega.

Veća debljina povećava potrošnju betona i dijelom posao oko zbijanja. Kod ploče od 200 mm s dvije mreže i provjera i sama ugradnja traju duže. U ponudama se tampon, oplata i armatura često navode kao posebne stavke. Kad poredite ponude, zato provjerite šta tačno svaka obuhvata.

Priprema, dakle iskop, tampon, zbijanje, oplata i armatura, kod ploče za garažu ili manju kuću uglavnom traje nekoliko dana. Samo betoniranje obično zauzme pola dana do dan, zajedno s obradom površine.

Beton očvršćava postepeno. Nakon jednog do dva dana po ploči se može oprezno hodati. Oplata se obično skida nakon dva do tri dana. Sa zidanjem se uglavnom počinje nakon otprilike sedmicu dana, po hladnom vremenu kasnije. Projektovanu čvrstoću beton u pravilu postiže nakon 28 dana. Puno opterećenje, recimo automobilom u garaži, zato odgodite barem toliko.

Njega betona se često potcjenjuje, a upravo ona odlučuje o površini. Betonu za očvršćavanje treba voda. Kad je sunce i vjetar prebrzo isparavaju, površina ispuca i kasnije se praši. Zato ploču barem prvih sedam dana držite vlažnom: pokrivenu folijom, geotekstilom koji se polijeva ili premazanu sredstvom za njegu betona prema uputstvu proizvođača. Ljeti se ne polijeva hladnom vodom po najjačem suncu, nego ujutro i navečer.

Pri temperaturama ispod otprilike +5 °C betonira se samo uz posebne mjere: beton s dodatkom, izolaciono pokrivanje i nikako na smrznutu podlogu. Kad je vruće, iznad otprilike +30 °C, bolje je početi rano ujutro.

Većina grešaka se ne vidi odmah. Na dan betoniranja ploča izgleda lijepo, a problem izađe na vidjelo za godinu dana.

• Nezbijen tampon: ploča neravnomjerno slegne, nastanu pukotine kroz cijelu debljinu i popucaju pločice i obloge na njoj.
• Mreža položena na tampon: armatura nije u betonu nego ispod njega. Ne radi svoj posao i s vremenom korodira. Ploča se ponaša kao da nije armirana.
• Voda dodata u beton na gradilištu: manja čvrstoća, veće skupljanje, više pukotina i površina koja se praši.
• Slabo vibriranje: šupljine i gnijezda šljunka uz rubove i ispod armature, kroz koja kasnije prodire vlaga.
• Zaboravljen prodor: naknadno bušenje krunom ili štemanje, pri čemu se oštećuju armatura i izolacija.
• Neravna površina: kod zidanja preciznim blokovima mora se ravnati prvi red, a kod poda treba deblji estrih.
• Bez njege: mreža sitnih pukotina na površini, koje se pojave već prvih dana.
• Nedostaju fuge kod velikih vanjskih površina: na terasama i dvorištima beton pukne sam, tamo gdje hoće. Zato se dilatacione fuge obično režu jedan do dva dana nakon betoniranja.

Temeljnu ploču porodične kuće prepustite stručnjacima, to je nosiva konstrukcija prema statičkom proračunu. Malu ploču debljine 100 do 150 mm ispod vrtne kućice, šupe ili kanti za smeće možete napraviti i sami, ako imate pomoćnika i beton naručite iz betonare. Ručno miješanje veće količine je iscrpljujuće, a beton ispadne neujednačen.

1. Iskolčiti površinu kanapom i kočićima, dijagonale provjeriti metrom.
2. Iskopati humus otprilike do dubine ploče i tampona zajedno.
3. Nasuti tampon i zbiti ga iznajmljenom vibro pločom u slojevima.
4. Postaviti oplatu od dasaka, ukotviti je kočićima i libelom ili laserom poravnati na tačnu visinu.
5. Položiti PE foliju i na distancere postaviti armaturnu mrežu.
6. Izračunati zapreminu: površina puta debljina, uz to dodati otprilike 5 do 10 % rezerve.
7. Naručiti beton odgovarajuće klase i dogovoriti prilaz miksera.
8. Beton razastrti, izbockati ili zbiti vibratorom i poravnati letvom po oplati.
9. Površinu zagladiti gladilicom ili izgrebati metlom.
10. Ploču pokriti folijom i barem sedmicu dana držati vlažnom.

Pri radu sa svježim betonom koristite rukavice, gumene čizme i zaštitu za oči. Cementno mlijeko je lužnato i pri dužem kontaktu nagriza kožu.

Pregledajte ploču dan ili dva nakon betoniranja, pa još jednom prije nego što na nju uđu zidari ili podopolagači. Dokumente sačuvajte, trebat će vam ako nešto kasnije budete reklamirali.

• dimenzije i dijagonale odgovaraju projektu,
• visina gornje ivice odgovara visinskoj tački,
• ravnost provjerena letvom od dva metra, bez većih udubljenja,
• svi prodori su na svom mjestu i nisu zaliveni ni pomjereni,
• temeljni uzemljivač je izveden tamo gdje ga električar treba,
• rubovi nakon skidanja oplate bez gnijezda šljunka i odlomljenih ivica,
• površina bez pukotina u koje se može zakačiti nokat,
• otpremnice iz betonare s klasom i količinom betona su predate,
• fotografije armature i prodora prije betoniranja su dostupne,
• njega betona dogovorena i provedena.