Betoniranje temeljnih traka u iskop

Betoniranje u iskop ima smisla tamo gdje stranice rova same drže oblik. To su obično glinovita i ilovasta tla, vezani šljunkovi i pijesci s primjesom gline ili raspadnuta stijena. U takvom tlu bager iskopa rov kašikom širine buduće trake, a beton se u njega lijeva bez oplate.

Zašto se oplata ne radi uvijek? Oplata u rovu znači širi iskop, postavljanje i skidanje dasaka, a zatim zasipanje i nabijanje prostora oko trake. Kod vezanog tla to ništa ne poboljšava, samo produži posao. Beton izliven direktno u zemlju uz to dobro naliježe na okolno tlo.

Oplata je potrebna ako se stranice iskopa osipaju, recimo u suhom pijesku, ili ako je gornji dio trake iznad terena. Često se radi kombinacija: donji dio trake lijeva se u zemlju, a zadnjih nekoliko desetina centimetara se šaluje, da gornja ivica bude ravna i na tačnoj visini.

Dimenzije trake, dakle širinu, dubinu i eventualnu armaturu, određuje statičar u projektu, prema opterećenju i nosivosti tla. Dubina temeljenja mora ići ispod dubine smrzavanja. U većem dijelu Bosne i Hercegovine to je približno 0,8 do 1,0 m ispod terena, a u planinskim i hladnijim krajevima i više. Tačnu vrijednost za vašu lokaciju daje projektant.

Samo betoniranje kod porodične kuće obično traje jedan dan. Ali o tome da li će uspjeti odlučuje se u danima prije. Kada mikser s betonom stoji na gradilištu, više nema vremena da se išta dopunjava.

Iskop i temeljna spojnica

Rovovi moraju imati dimenzije po projektu, a dno na visini koju je odredio projekat ili geodeta. Dno treba biti ravno, bez rastresite zemlje, blata i vode koja stoji. Dno rova na koje beton naliježe zove se temeljna spojnica. Ako se na njoj pojavi nešto drugo od onoga što je projekat predvidio, recimo nasip, meka glina ili izvorska voda, treba da je pogleda statičar ili geomehaničar. U praksi se često desi da se na dijelu parcele mora kopati dublje dok se ne dođe do nosivog sloja.

Temeljni uzemljivač

U temeljne trake polaže se uzemljivač, najčešće pocinčana čelična traka s izvodima iznad terena. Na nju se kasnije spaja elektroinstalacija i gromobran. Polaganje i spajanje određuje i provjerava ovlašteni električar. Traka mora biti sa svih strana obavijena betonom, a prije betoniranja dobro ju je fotografisati.

Prodori za instalacije

Kanalizacija, vodovodni priključak, električni priključak i eventualno cijevi za toplotnu pumpu moraju negdje proći kroz temelj ili ispod njega. Na tim mjestima se prije betoniranja postavljaju zaštitne cijevi, odnosno cijevi većeg prečnika kroz koje se kasnije provuče cijev ili kabl. Položaj prodora treba uskladiti s projektom vodovoda, kanalizacije i elektroinstalacija, pa je dobro da vodoinstalater i električar vide plan prije betoniranja. Naknadno bušenje ili štemanje kroz svjež temelj je skupo i slabi ga.

Armatura, ako je projekat predviđa

Kod jednostavnih objekata na dobrom tlu traka je često od nearmiranog betona. Na lošijem tlu, pri većem opterećenju ili na kosom terenu statičar propisuje armaturne koševe. Oni moraju stajati na distancerima, ne direktno na zemlji, da ih beton obavije sa svih strana.

Pristup i narudžba

Mikser je teško vozilo. Treba mu tvrd pristup što bliže iskopu i prostor za okretanje. Ako ne može prići dovoljno blizu, naručuje se pumpa za beton. Količina betona računa se iz dimenzija iskopa, uz rezervu, jer je stvarni rov gotovo uvijek nešto širi nego na crtežu.

Klasa i konzistencija betona

Klasu betona određuje projekat. Za temeljne trake porodičnih kuća obično se predviđa beton klase C16/20 ili C20/25, a u zahtjevnijim uslovima i viša. Ako u tlu ima agresivne podzemne vode, statičar propisuje i razred izloženosti prema BAS EN 206, što utiče na sastav betona. Kada naručujete u betonari, navedite klasu, razred izloženosti, najveće zrno agregata i konzistenciju.

Konzistencija pokazuje koliko lako beton teče. Za iskope se obično naručuje mekša konzistencija, recimo S3, a kod pumpanja ili guste armature češće S4. Važno je da beton ima traženu tečljivost već iz betonare. Dolijevanje vode na gradilištu, da bi se lakše lijevao, smanjuje mu čvrstoću.

Nearmirana ili armirana traka

Nearmirani beton dobro podnosi pritisak, ali loše podnosi zatezanje. Ako tlo nije svuda jednako nosivo, traka se može malo saviti i nearmirani beton pukne. Armatura preuzima te sile zatezanja. Zato odluka pripada statičaru, a ne izvođaču ni komšiji koji je "uvijek tako radio".

Kako beton stiže u iskop

• Direktno iz žlijeba miksera: najjednostavnije i najbrže, ako mikser žlijebom dohvati sve rovove.
• Pumpom za beton: kada je iskop daleko od prilaza, iza kuće ili na kosini. Krak pumpe dosegne i udaljena mjesta, a beton se ugrađuje ravnomjerno.
• Građevinskim kolicima ili damperom: kod malih količina, recimo kod traka za ogradu. Sporije je i traži više ljudi.

Ravne i stepenaste trake

Na ravnoj parceli trake imaju dno na jednoj visini. Na kosom terenu dno se stepenasto spušta. Visinu i dužinu stepenica određuje projekat. Betonira se od najniže tačke prema gore, uz pažnju da se beton na stepenicama ne pomiješa sa zemljom.

Postupak je na većini objekata sličan. Iskusna ekipa ga ima uhodanog, ali svaki korak ima svoj razlog.

1. Provjeriti iskop: dimenzije, visinu dna, čistoću dna, vodu koja stoji i osutu zemlju.
2. Preuzeti temeljnu spojnicu i upisati je u građevinski dnevnik, ako se vodi.
3. Provjeriti položaj uzemljivača, zaštitnih cijevi i armature, pa sve fotografisati.
4. Označiti gornju ivicu trake, recimo kočićima s niveliranom visinom ili letvama, da bude jasno dokle se betonira.
5. Preuzeti otpremnicu prvog miksera i provjeriti klasu betona, konzistenciju i vrijeme proizvodnje.
6. Ugrađivati beton postepeno u slojevima, obično visine do 0,3 do 0,5 m, i ne puštati ga da pada s velike visine na jedno mjesto.
7. Zbiti svaki sloj pervibratorom, dok iz betona ne prestanu izlaziti mjehurići zraka.
8. Nastaviti bez prekida, da se novi sloj spoji s još svježim prethodnim i da ne nastane neželjeni radni spoj.
9. Poravnati gornju površinu na visinu oznaka, povući je letvom i doravnati gladilicom.
10. Ako se na traku direktno zida ili postavljaju blokovi za izgubljenu oplatu, utisnuti u svjež beton spojne šipke prema projektu.
11. Pokriti beton i njegovati ga u skladu s vremenom.

Najvažniji je kontinuitet. Ako se betoniranje prekine na nekoliko sati, donji sloj počne vezati i novi se s njim ne spoji kako treba. Ako se prekid ne može izbjeći, recimo kod jako dugih traka, radni spoj se postavlja tamo gdje to statičar dozvoli, a ne slučajno, tamo gdje je ponestalo betona.

Cijena po kubnom metru u praksi zavisi od uslova na gradilištu. Dobro je znati koji su to uslovi, da biste razumjeli ponude i mogli pripremiti gradilište.

Olakšava

• Dobar pristup za mikser sve do iskopa, bez potrebe za pumpom.
• Vezano tlo koje drži stranice rova ravnim.
• Suh iskop bez podzemne vode.
• Veća neprekinuta količina betona ugrađena odjednom, bez pauza.
• Trake od nearmiranog betona ili s jednostavnom armaturom.
• Umjereno vrijeme, bez mraza i bez velike vrućine.

Otežava

• Uzak ili nestabilan pristup, zbog kojeg treba pumpa ili ručni transport.
• Rastresito tlo, kada gornji dio treba šalovati ili stranice rova stalno čistiti.
• Voda u iskopu, koju treba ispumpavati prije i tokom betoniranja.
• Kosi teren i stepenasto dno traka.
• Gusta armatura, koja usporava ugradnju i vibriranje.
• Male količine raspoređene na više mjesta, recimo posebno trake za ogradu i za dogradnju.
• Betoniranje zimi, kada treba beton s dodacima, pokrivanje i duže njegovanje.

Imajte na umu i to da se obračunava stvarno ugrađen beton. Ako bager iskopa širi rov ili se stranice osipaju, potrošnja raste u odnosu na proračun iz crteža.

Temeljne trake su sredina lanca radova koji se nastavljaju jedan na drugi. Ko taj lanac dobro uskladi, uštedi na popravkama i čekanju.

• Geodeta iskolči objekat prije iskopa i može provjeriti visinu dna i gornje ivice traka.
• Zemljani radovi trebaju biti završeni malo prije betoniranja. Iskop koji danima stoji na kiši ili mrazu gubi kvalitet dna.
• Statičar ili geomehaničar procjenjuje temeljnu spojnicu ako se razlikuje od pretpostavki iz projekta.
• Električar rješava temeljni uzemljivač i njegove izvode.
• Vodoinstalater određuje položaj i prečnik zaštitnih cijevi za kanalizaciju i vodu.
• Zidari poslije betoniranja zidaju temeljni zid, najčešće od blokova za izgubljenu oplatu, a zatim slijedi podložni beton.
• Izolater kasnije radi hidroizolaciju, čiji kvalitet zavisi i od ravnosti i čistoće površine temelja.

Kada na gradilištu postoji nadzorni inženjer ili šef gradilišta, preuzimanje temeljne spojnice i armature upisuje se u građevinski dnevnik. Kod gradnje u vlastitoj režiji isplati se imati barem fotografije s jasno vidljivim dimenzijama, recimo s metrom u kadru.

Greške u temeljima se teško popravljaju. Većina se pokaže tek nakon nekoliko godina, kada su zidovi omalterisani, a podovi gotovi.

• Betoniranje u vodu i blato. Beton se pomiješa sa zemljom, izgubi čvrstoću i traka na dnu ima slab sloj. Kasnije se to može pokazati kao neravnomjerno slijeganje i pukotine u zidovima.
• Osuta zemlja na dnu. Rastresita zemlja se pod opterećenjem sabije. Kuća se na jednom mjestu slegne više nego na drugom.
• Premala dubina temeljenja. Traku iznad dubine smrzavanja mraz u tlu može podizati. Tipičan znak su kose pukotine u uglovima zidova i oko otvora.
• Armatura položena na zemlju. Bez zaštitnog sloja betona čelik korodira i armatura gubi svrhu.
• Dolivena voda u beton. Beton se lakše lijeva, ali je slabiji i više se skuplja.
• Nezbijen beton. U traci ostaju šupljine i gnijezda agregata, naročito oko armature i uz stranice rova.
• Zaboravljeni prodori i uzemljivač. Naknadno kruno bušenje slabi temelj, a uzemljenje se mora rješavati zamjenskim načinom.
• Neravna gornja površina. Prvi red blokova se onda ravna debelim slojevima maltera i cijeli temeljni zid bude kriv.
• Izostalo njegovanje. Površina se na vrućini osuši, ispuca i ostane prašnjava i meka.

Samo betoniranje traka za uobičajenu porodičnu kuću ekipa obično završi za jedan radni dan, a kod manjih objekata i za nekoliko sati. Priprema armature, prodora i uzemljivača obično traje od jednog do nekoliko dana, zavisno od obima.

Beton počinje vezati nekoliko sati nakon miješanja, zavisno od temperature i sastava. Nakon dopreme treba ga ugraditi što prije. Mjerodavno je vrijeme navedeno na otpremnici i preporuka betonare.

Po trakama se oprezno može hodati obično već sutradan. Zidanje prvog reda blokova ljeti uglavnom počinje nakon nekoliko dana, a po hladnom vremenu kasnije. Beton dostiže projektovanu čvrstoću približno nakon 28 dana, ali to obično ne zadržava zidanje, ako šef gradilišta ili statičar potvrdi da se može nastaviti.

Kako njegovati beton

Zašto kvasiti beton kada je već izliven? Cementu treba voda da bi očvrsnuo. Ako se gornja površina prebrzo osuši, ostane slaba i ispuca. Ljeti se zato površina pokrije folijom ili geotekstilom i nekoliko dana kvasi, obično otprilike sedmicu. Kod betona u zemlji to je lakše, jer su bočne strane u vlažnom tlu.

Na temperaturama oko +5 °C i nižim beton treba zaštititi od mraza. Betonara isporučuje beton s dodacima za hladno vrijeme, a svježa površina se pokrije izolacionim prostirkama ili folijom s toplotnom izolacijom. U smrznut iskop ili na dno pod snijegom se ne betonira.

Sigurnost oko iskopa

Ne ulazite u dublje rovove nestabilnih stranica. Stranice se mogu urušiti i kada izgledaju čvrsto, naročito poslije kiše ili pored teškog vozila. Kod rada s pumpom pazite na električne vodove iznad parcele, a niko ne smije stajati ispod kraka pumpe. Ako se desi nezgoda, pozovite 112 ili hitnu pomoć na 124.

Provjera se isplati već tokom betoniranja, ne tek poslije. Većinu grešaka vidite isti dan, dok se još mogu popraviti. Pri preuzimanju tražite da vam pokažu dokumente i obiđite cijeli obim traka.

• otpremnice za svaki mikser s ispravnom klasom betona, konzistencijom i količinom,
• zbir isporučenog betona upoređen s proračunom i s fakturisanom količinom,
• zapis o preuzimanju temeljne spojnice i armature u građevinskom dnevniku, ako se vodi,
• fotografije iskopa, armature, uzemljivača i zaštitnih cijevi prije betoniranja,
• izvodi uzemljivača na mjestima prema projektu elektroinstalacija,
• zaštitne cijevi za instalacije na pravim mjestima, prohodne i nezačepljene betonom,
• gornja površina traka na projektovanoj visini, ravna, bez većih neravnina,
• širina i pravac traka prema crtežu, uglovi i ukrštanja bez suženja,
• površina bez gnijezda agregata, rupa i otkrivene armature,
• bez pukotina i bez rastresite, prašnjave površine nakon prvih dana,
• podatak o njegovanju betona, naročito po vrućini ili hladnom vremenu,
• informacija od kada se može zidati temeljni zid.