Gips-kartonski pregradni zid Habito/Diamant (povećana čvrstoća)

Obje ploče spadaju u takozvane ploče povećane čvrstoće. Svaka se ipak bolje uklapa u malo drugačiju namjenu.

• Habito je namijenjena prije svega opterećenju. Prema podacima proizvođača, jedan pravilno uvrnut vijak direktno u ploči drži otprilike do 20 kg, i to bez tipla. Dobro se uklapa u kuhinju, dnevnu sobu, garderober i radnu sobu,
• Diamant se bira najviše zbog tvrde površine i bolje zvučne izolacije između prostorija. Pogodna je tamo gdje zid trpi udarce i gdje vam je važan mir, na primjer između spavaće i dnevne sobe ili u kancelariji.

Zašto nije dovoljna obična ploča? Na običan gips-karton teški element možete okačiti samo preko tiplova za šupljine ili na ojačanje ugrađeno u konstrukciju. Kod tvrde ploče opterećenje se raspoređuje u jezgro, pa imate više slobode gdje ćete šta okačiti. Za vrlo teške stvari, kao što su viseća WC šolja, lavabo ili masivna biblioteka, i dalje se planira montažni ram ili ojačana konstrukcija.

Postupak je sličan kao kod klasičnog gips-kartonskog zida. Tvrđe ploče ipak ne opraštaju nepreciznost i traže druge vijke i alat.

1. Izmjeriti mjesto zida, označiti njegov položaj na podu, plafonu i zidovima i ucrtati gdje će biti vrata, instalacije i okačeni predmeti.
2. Postaviti obodne profile na pod i plafon, ispod njih zalijepiti zaptivnu traku zbog zvuka i pričvrstiti ih u čvrstu podlogu.
3. Ubaciti vertikalne profile na razmaku koji propisuje proizvođač, obično oko 60 cm, i provjeriti da li su vertikalni i u istoj ravni.
4. Kod vrata upotrijebiti ojačane profile, po potrebi sa drvenim umetkom, kako štok ne bi popuštao pri zatvaranju.
5. Pripremiti instalacije. Električnu instalaciju u zidu smije povezati i predati samo stručni električar.
6. Obložiti jednu stranu, ubaciti mineralnu vunu i obložiti drugu stranu. Ploče se pričvršćuju samourezujućim vijcima namijenjenim za tvrde ploče, na razmaku prema uputstvu proizvođača, sa spojevima pomjerenim u odnosu na drugu stranu.
7. Ispuniti spojeve masom uz armirnu traku, postaviti ugaone lajsne, prebrusiti i pripremiti površinu za podlogu i krečenje ili za pločice.

Dva zida iste površine mogu se dosta razlikovati po tome koliko je posao zahtjevan. Najviše utiču ove stvari:

• visina prostorije, jer su kod visokih zidova potrebni jači profili i rad sa skele,
• broj vrata, uglova, niša i spojeva sa kosim ili krivim zidovima,
• broj slojeva ploča sa svake strane i zahtjevi za zvučnu izolaciju,
• količina instalacija, kutija i prodora koje treba ostaviti u zidu,
• tražena završna obrada, na primjer zid pod bočnim svjetlom ili sa sjajnom bojom traži pažljivije gletovanje,
• pristup objektu, unošenje teških ploča na viši sprat i rad u stanu u kojem se živi.

Računajte i na to da su ploče povećane čvrstoće teže i da se teže sijeku. Zato montaža obično traje duže nego kod običnog gips-kartona.

Skuplja ploča sama po sebi ne garantuje čvrst zid. U praksi se često pokaže da problem nije u materijalu, već u detaljima montaže.

• obični vijci u tvrdoj ploči: ne žele da uđu, cijepaju karton ili ostanu da vire. Treba koristiti vijke namijenjene baš tom tipu ploče,
• preveliki razmak vijaka ili profila: zid se tada pod opterećenjem ugiba i puca na spojevima,
• neprecizna konstrukcija: krive profile ploča neće ispraviti, razlika se vidi pri gletovanju i kod okačenih elemenata,
• miješanje djelova iz različitih sistema: proizvođač daje podatke za svoj sastav, a kad se djelovi miješaju, ti podaci više ne važe,
• nedostatak ojačanja kod vrata: štok se s vremenom olabavi i oko njega se pojave pukotine,
• preopterećenje jedne tačke: i Habito ima svoje granice. Težak predmet treba okačiti na više vijaka ili na šinu koja raspoređuje opterećenje.

Pri preuzimanju tražite da vam pokažu koje su ploče i vijci upotrijebljeni, a zid pregledajte pod bočnim svjetlom.

• zid je vertikalan i ravan, letva prislonjena u različitim pravcima ne pokazuje veće razmake,
• na pločama se vidi oznaka tipa ili imate otpremnicu,
• spojevi i uglovi su ispunjeni bez pukotina, mjehurića i vidljivih traka,
• glave vijaka su utopljene tik ispod površine i nijesu probile karton,
• vrata se lako zatvaraju i štok se ne pomjera kada se vrata zalupe,
• spoj sa plafonom i zidovima je elastično zaptiven, bez fuga,
• kutije i izvodi su na dogovorenim mjestima, a električar vam je predao izvještaj o ispitivanju ako je rađena nova instalacija,
• imate zabilježeno gdje prolaze instalacije i gdje su profili, kako ništa ne biste oštetili pri bušenju.