Gipsani malter i gletovanje

Dobar gipsani malter počinje od podloge. Gips vjerno prati ono što je ispod njega, pa svaku grešku u zidu kasnije vidite i na gotovoj površini.

1. Provjeriti podlogu: mora biti čvrsta, suva, bez prašine, masnoće i ostataka starih premaza. Na betonu treba ukloniti ostatke ulja od oplate.
2. Izmjeriti ravnost zidova, obično laserom, i odrediti debljinu budućeg sloja.
3. Zaštititi prozore, podove, utičnice i prekidače. Postaviti ugaone i malterske lajsne gdje su potrebne.
4. Premazati podlogu penetracijom. Na glatki beton nanosi se kontaktni premaz (betonkontakt), da bi malter dobro prianjao.
5. Nanijeti malter mašinski ili ručno, u kontinuitetu po cijeloj površini, bez dugih pauza.
6. Povući malter aluminijumskom letvom u ravan i popuniti udubljenja.
7. Kada gips počne da se stvrdnjava, površinu navlažiti i ispeglati gletericom od nerđajućeg čelika.
8. Ostaviti malter da se osuši uz umjereno i ujednačeno provjetravanje.
9. Prema traženom kvalitetu nanijeti tanak sloj gleta, a kod zahtjevnijih zidova i dva.

Uobičajen gipsani malter ima debljinu od otprilike 10 do 15 mm, dok se glet nanosi u tankom sloju od oko milimetar. Tačne vrijednosti navodi proizvođač u tehničkom listu.

Mašinski malter se miješa i prska mašinom za malterisanje. Mješavina je stalno iste gustine i posao ide brzo, pa se ovaj način koristi za velike površine u novogradnji i za cijele stanove. Prednost je i manji rizik od takozvanih hladnih spojeva, odnosno vidljivih mjesta gdje se novi malter nastavlja na onaj koji se već stvrdnuo.

Ručni malter se miješa u manjim količinama i nanosi gletericom. Pogodan je za popravke, male i uske prostorije, špalete prozora i mjesta do kojih mašina ne može da dođe. Sporiji je, ali majstor ima bolju kontrolu nad detaljima.

Za gletovanje se uglavnom koriste dvije grupe materijala:

• gipsani gletovi, koji se prirodno slažu sa gipsanim malterom,
• polimerni završni gletovi, kada se traži vrlo glatka površina, na primjer ispod sjajnijih boja ili kod bočnog svjetla iz velikih prozora.

Mašinski gipsani malter se često ispegla toliko dobro da poseban glet nije neophodan. Ako će zid biti bočno osvijetljen ili želite skoro potpuno glatku površinu, dodatno gletovanje se isplati. Štok malter je još jedna mogućnost, ali on daje fino zrnastu, mat površinu, a ne glatku.

Gipsani malter je za suve unutrašnje prostore: dnevne sobe, spavaće i dječje sobe, hodnike, kancelarije. Gips može kratko da upije vlagu iz vazduha i kasnije je otpusti, pa je boravak u prostoriji prijatan.

Drugu tehnologiju izaberite ako:

• se radi o spoljnom zidu ili negrijanom prostoru, gdje se gips ne koristi,
• je prostorija stalno vlažna, na primjer tuš kabina, vešeraj ili podrum,
• zid vuče vlagu odozdo ili je zaslanjen, što se često viđa u starim kamenim kućama, posebno na primorju,
• zid mora da izdrži jača mehanička opterećenja, na primjer u garaži ili radionici.

U takvim slučajevima koristi se krečno-cementni ili sanacioni malter, odnosno gips-karton ploče. U kućnom kupatilu proizvođači gipsani malter često dozvoljavaju van mjesta koja su direktno izložena vodi, ali tuš zona traži hidroizolaciju ili drugi malter. Uvijek to provjerite u tehničkom listu konkretnog proizvoda.

Koliko je posao zahtjevan, a time i koliki je obim radova, zavisi uglavnom od sljedećeg:

• stanje podloge: novi ravan zid je jednostavan, a stare zidove sa trošnim malterom prvo treba ostrugati ili oboriti malter,
• neravnine: što je zid krivlji, to je sloj deblji i treba više materijala,
• razuđenost prostorije: niše, kosi plafoni, špalete i mnogo uglova znače više ručnog rada,
• broj slojeva gleta i tražena glatkoća,
• izbor mašinske ili ručne tehnologije,
• pristup gradilištu: viši sprat bez lifta, nedostatak vode ili struje na licu mjesta.

Kod starijih kuća malterisanju se često dodaju rušenje starog maltera i izravnavanje zidova, pa obim posla treba procijeniti tek na licu mjesta.

U praksi se često dešava da zid prije krečenja izgleda dobro, a greške se pojave tek ispod boje. Najčešći uzroci:

• malterisanje na vlažan ili još nedovoljno suv zid,
• izostavljena penetracija, pa mjesta različite upijenosti suše neujednačeno i stvaraju mrlje,
• malterisanje sa prekidima, koje ostavlja hladne spojeve,
• rad na preniskoj temperaturi, a proizvođači obično ne preporučuju rad ispod 5 °C,
• ubrzavanje sušenja grijalicama ili promajom, što dovodi do pukotina,
• malterisanje u vrijeme kada se u kući liju estrisi i vazduh je pun vlage,
• gletovanje preko maltera koji još nije suv.

Za sušenje se često orijentaciono navodi jedan dan po milimetru debljine, uz dobro provjetravanje i sobnu temperaturu. Na primorju, gdje je vlažnost vazduha ljeti visoka, sušenje obično traje duže. Prije krečenja dajte zidovima vremena i uvijek nanesite penetraciju ispod boje.

Malterisanje cijelih površina prepustite majstoru, ali ručno gletovanje manjeg zida možete uraditi i sami. Za plafone i rad na visini bolje je pozvati stručnjaka.

1. Ukloniti sa zida dijelove koji otpadaju, prašinu i masnoću.
2. Popraviti veće rupe i pukotine masom za popravke i ostaviti da se osuši.
3. Premazati zid penetracijom prema uputstvu proizvođača gleta.
4. Razmutiti glet sa vodom tačno prema uputstvu, samo onoliko koliko možete da obradite.
5. Nanijeti tanak sloj gletericom od nerđajućeg čelika, kosim potezima.
6. Kada se površina malo stegne, ispeglati je novim potezom.
7. Nakon sušenja pregledati zid uz bočno svjetlo i neravnine lagano izbrusiti.
8. Po potrebi nanijeti drugi sloj i ponovo ostaviti da se osuši.

Kod preuzimanja posla pogledajte zid uz bočno svjetlo, na primjer sa lampom prislonjenom uz zid, i provjerite:

• ravnost dugom letvom, bez izraženih udubljenja i ispupčenja,
• prave i oštre uglove i ivice oko prozora i vrata,
• površinu bez pukotina, pora, ogrebotina i tragova gleterice,
• ujednačenu boju, bez tamnijih vlažnih mrlja,
• čiste spojeve uz plafon, pod i štokove,
• zaštićene i neoštećene utičnice, prozore i podove,
• informaciju od majstora kada se može krečiti i koju penetraciju koristiti.