Postavljanje mrežice na zidane pregradne zidove

Nije svakom pregradnom zidu potrebna mrežica po cijeloj površini. Postoje ipak situacije kada je rizik od pukotina mnogo veći i tada se mrežica isplati:

• novogradnja: zidovi se još suše, a objekat se prvih godina blago širi i skuplja, pa pregradni zidovi „rade“ više nego u staroj kući,
• spoj različitih materijala: kada se sretnu opeka i gasbeton (siporeks) ili zid i betonski stub, serklaž ili nadvratnik, svaki materijal drugačije reaguje na promjenu temperature i vlage, pa na spoju često pukne,
• veće površine i tanki zidovi: dug i tanak pregradni zid lakše se ugiba i površina na njemu prije ispuca,
• adaptacija: stariji zid sa čvrstom, ali neravnom ili ispucalom površinom dobija mrežicom ujednačenu i povezanu podlogu,
• oko otvora: uglovi vrata i prolaza su mjesta gdje se pukotine najprije pojave, pa se tu mrežica stavlja i kada ostatak zida ostaje bez nje.

Kod zidova od preciznih blokova zidanih na tanku fugu, mrežica se često radi kao dio tankoslojnog gleta umjesto klasičnog maltera. Kod debljeg krečno-cementnog maltera mrežica ide u gornje slojeve ili se armiraju samo rizična mjesta.

Kvalitet rezultata počinje već pri zidanju. Ako je zid kriv ili mu fuge vire, ljepak s mrežicom to neće sakriti, samo će ga preslikati. Sam posao zatim ide ovako:

1. Priprema podloge: površina se očisti od prašine, ostataka maltera i masnoće. Veće neravnine i okrnjena mjesta se prethodno popune i poravnaju.
2. Penetracija: upijajuća podloga, najčešće gasbeton, premaže se penetracijom, da se ljepak ne bi presušio i da bi se dobro vezao.
3. Armiranje rizičnih mjesta: u uglove otvora koso se stave trake mrežice, a na spoj različitih materijala ide traka koja prelazi na obje strane.
4. Prvi sloj ljepka: na traku zida otprilike u širini mrežice nanese se ljepak, obično nazubljenom gletericom.
5. Utiskivanje mrežice: mrežica se postavlja odozgo nadolje i gletericom utiskuje u svjež ljepak od sredine ka ivicama, bez nabora i mjehurića vazduha. Susjedne trake se preklapaju otprilike 10 cm.
6. Drugi sloj: dok je prvi sloj još vlažan, nanese se novi tanak sloj koji potpuno pokrije mrežicu i poravna površinu.
7. Sazrijevanje: zid se suši zavisno od debljine sloja, temperature i vlage u prostoriji. Tek tada slijedi završni glet, malter ili krečenje, prema uputstvu proizvođača.

Važan detalj: mrežica ide u ljepak, a ne direktno na zid. Najbolje je da leži u gornjoj trećini sloja. Ako se zalijepi na goli zid, a ljepak nanese samo preko, armatura gotovo i ne radi.

Za unutrašnje pregradne zidove koristi se staklena mrežica otporna na alkalije. Cementni i krečni ljepkovi su alkalni i neobrađeno staklo bi u njima s vremenom gubilo čvrstinu. Za unutrašnje zidove obično se bira lakša mrežica nego za fasadnu izolaciju, ali presudna je preporuka proizvođača ljepka.

Ljepak treba da bude namijenjen za utiskivanje armaturne mrežice i pogodan za tu podlogu. U kupatilu i kuhinji, gdje će ići keramičke pločice, bira se materijal koji podnosi vlagu i na koji proizvođač ljepka za pločice dozvoljava lijepljenje. Dobro je držati se jednog sistema od penetracije do završnog sloja, da slojevi međusobno odgovaraju.

Koliko je posao zahtjevan, a time i koliki je trošak, najviše zavisi od stanja podloge. Ravan, čist zid od preciznih blokova brzo se armira. Kriv zid, ispale fuge ili stari ostaci maltera znače više pripreme. Posao produžavaju i brojni otvori, uglovi, niše i električne kutije, oko kojih mrežicu treba sjeći i pažljivo preklapati. Viši zidovi traže skelu ili pokretnu platformu. Manje vidljiv, ali važan faktor je vlaga u zidu: na mokru novogradnju ne treba žuriti, jer ljepak na njoj može loše sazreti. Na primorju ljeti treba paziti i na vrućinu: u pregrijanoj prostoriji ljepak se presuši prije nego što se dobro veže.

• mrežica bez preklopa ili s razmacima: baš na nearmiranom spoju kasnije se pojavi ravna pukotina,
• mrežica direktno na zidu: nema gdje da radi i lako se odlijepi zajedno s ljepkom,
• mrežica se nazire: gornji sloj je pretanak i poslije krečenja vidi se njena struktura,
• nabori i mjehurići: nastanu kada se mrežica vuče od ivice ili utiskuje u već prosušen ljepak,
• nema kosih traka kod vrata: pukotina iz ugla otvora u praksi je jedna od najčešćih reklamacija,
• rad u lošim uslovima: u hladnoj ili pregrijanoj prostoriji i na promaji ljepak loše sazrijeva.

Treba znati i da mrežica ne zaustavlja sve. Pukotina na spoju pregradnog zida i plafona često nastaje zato što se ploča ugiba pod opterećenjem. Tu se umjesto oslanjanja na mrežicu obično radi razdjelna fuga ili elastičan spoj. Ako se na zidu pojave kose pukotine ili pukotine koje rastu, to nije problem površine i vrijedi pozvati statičara.

Ovaj posao možete uraditi i sami ako imate strpljenja i radite na niskoj, stabilnoj platformi. Za prvi put izaberite manji zid, recimo u ostavi, i radite mirno, traku po traku.

1. Očistiti zid od prašine i ostataka maltera, veće rupe prethodno popuniti.
2. Premazati podlogu penetracijom i ostaviti da se osuši prema uputstvu.
3. Isjeći mrežicu na trake prema visini zida i pripremiti manje komade za uglove otvora.
4. Postaviti kose trake u uglove vrata i traku na spoj različitih materijala.
5. Razmutiti ljepak prema uputstvu proizvođača i ostaviti ga kratko da odstoji.
6. Nanijeti ljepak nazubljenom gletericom u širini jedne trake.
7. Prisloniti mrežicu odozgo i utisnuti je gletericom od sredine ka ivicama.
8. Nastaviti sljedećom trakom, s preklopom od otprilike 10 cm.
9. Prekriti mrežicu tankim slojem ljepka dok je podloga još vlažna i zagladiti.
10. Ostaviti zid da sazri i tek onda nanositi naredne slojeve.

Ako pri skidanju starog maltera ili štemovanju naiđete na električni vod, prekinite rad. Radove na elektroinstalaciji treba da izvodi kvalifikovani električar.

Pri preuzimanju pregledajte zid pod kosim svjetlom, na primjer s baterijskom lampom prislonjenom uz površinu. Tako vidite neravnine koje se pri običnom svjetlu ne primjećuju.

• mrežica se nigdje ne nazire i ne izbija na površinu,
• na površini nema mjehurića, nabora ni mjesta koja se ljušte,
• u uglovima vrata i prolaza postavljene su kose trake,
• spojevi različitih materijala pokriveni su mrežicom s preklopom na obje strane,
• površina je ravna i kad prislonite letvu ne vide se veća udubljenja,
• oko kutija i ivica je sve očišćeno i mrežica tu nije prekratko odsječena,
• izvođač vam je rekao koji je materijal koristio i kada se može nastaviti sljedećim slojem.