Zidanje dimnjaka (šamot + keramički uložak)

Šamot je tradicionalan vatrostalan materijal. Podnosi visoke temperature, stalno zagrijavanje i hlađenje, kao i agresivne materije iz dima. Prema podacima proizvođača obično izdrži znatno više nego što nastaje pri običnom grijanju u kući.

Keramički uložak je sam dimovodni kanal, odnosno cijev kojom gasovi odlaze napolje. Površina mu je glatka, pa se na njoj manje hvataju čađ i katran. Dimnjak se zato lakše čisti, a manja je opasnost da se čađ zapali. Uložak ujedno štiti okolni zid od kiselina i kondenzata koji nastaju pri sagorijevanju.

Ova kombinacija odgovara kotlovima i pećima na čvrsto gorivo, kaminima, ali i mnogim uređajima na gas. Kod kondenzacionih kotlova uvijek provjerite da li je uložak predviđen za vlažan rad. Za njih se često bira drugi sistem, na primjer uložak od nerđajućeg čelika ili plastike, u skladu sa zahtjevom proizvođača kotla.

Dimnjak direktno utiče na bezbjednost kuće, pa ga treba da zida zidar koji ima iskustva baš sa dimnjacima. Redosljed rada obično izgleda ovako:

1. Priprema temelja. Dimnjak je težak, pa mu treba čvrst i ravan temelj ili nosiva ploča koja može da ponese njegovu težinu. Na staru međuspratnu konstrukciju dimnjak se ne zida bez procjene statičara.
2. Donji dio dimnjaka. Prvo se postavlja podnožje sa posudom za kondenzat i odvodom, a iznad njega vratanca za čišćenje. Kroz njih se dimnjak kasnije čisti i pregleda.
3. Postavljanje keramičkog uloška. Cijevi se slažu jedna na drugu, a spojevi se zaptivaju kiselootpornim kitom prema uputstvu proizvođača. Uložak mora biti potpuno uspravan, a spojevi čisti, bez kita istisnutog u unutrašnjost.
4. Izolacija i dilatacija. Između uloška i plašta ostaje razmak, uglavnom ispunjen mineralnom vunom. Uložak se pri zagrijavanju širi, pa se ne smije čvrsto uzidati u plašt.
5. Zidanje plašta. Oko uloška se zidaju šamotne opeke ili dimnjački blokovi na malter koji propisuje proizvođač. Običan cementni malter ne odgovara mjestima gdje je temperatura visoka.
6. Priključak za dimovodnu cijev. Na odgovarajućoj visini ugrađuje se otvor za priključak uređaja. Njegov položaj mora odgovarati kotlu ili peći.
7. Prolaz kroz ploču i krov. Oko dimnjaka se poštuje razmak od drveta i drugih zapaljivih materijala koji propisuju standard i proizvođač. Prolaz kroz krov se opšiva limom tako da voda ne curi ispod krovnog pokrivača.
8. Kapa dimnjaka. Iznad krova dimnjak se štiti od kiše i mraza, na primjer fasadnom opekom, oblogom ili odgovarajućim malterom. Na vrh se postavlja pokrivna ploča koja odvodi vodu dalje od zida.

• Klasično zidanje od šamotne opeke ima smisla tamo gdje dimnjak treba prilagoditi neobičnom mjestu ili ga nadovezati na postojeći zid.
• Sistemski dimnjak od blokova sa keramičkim uloškom i izolacijom gradi se brže, a svi djelovi tačno naliježu jedan na drugi. Princip višeslojne konstrukcije je isti.
• Dimnjak sa jednim ili više kanala: ako razmišljate da kasnije dodate kamin ili drugi kotao, pametno je odmah sazidati dimnjak sa dva kanala. Naknadno je to mnogo teže izvesti.
• Prečnik uloška se ne određuje odokativno. Mora odgovarati uređaju, gorivu i visini dimnjaka. U praksi se često dešava da preširok kanal ima slabu promaju i da dimnjak vlaži.

Najviše zavisi od visine dimnjaka i od toga koliki dio je iznad krova. Rad na krovu traži skelu i osiguranje, pa ide sporije. Najjednostavniji je dimnjak u novogradnji, gdje se zida zajedno sa kućom, dok krov još nije završen.

Posao se komplikuje u ovim situacijama:

• rušenje starog dimnjaka i odvoz šuta,
• skučen prostor gdje se materijal nosi ručno,
• prolaz kroz gotovu krovnu konstrukciju i pokrivač koji treba skinuti i ponovo spojiti,
• više kanala, dodatni priključci i oprema, na primjer ventilacione rešetke,
• zahtjevniji završetak iznad krova, kao što je fasadna opeka ili obloga.

• Uložak čvrsto uzidan. Pri zagrijavanju se širi i bez dilatacije plašt popuca.
• Pogrešan kit ili malter. Običan malter u spojevima uloška vremenom se raspadne od kiselina.
• Premali razmak od drveta. Grede krovne konstrukcije tik uz dimnjak ozbiljna su opasnost od požara.
• Nezaštićena kapa dimnjaka. Voda koja upije u zid zimi se zaledi i zid počinje da se raspada.
• Loše opšiven prolaz kroz krov. Prokišnjavanje oko dimnjaka spada među česte reklamacije.
• Dimnjak prenisko iznad krova. Vrh dimnjaka mora biti dovoljno iznad sljemena, inače vjetar kvari promaju i dim se vraća u prostoriju.

Prije prvog loženja dimnjak treba da pregleda ovlašćeni dimnjačar i da vam da pisani nalaz. Dok to ne bude urađeno, ne priključujte uređaj. Kod preuzimanja posla provjerite:

• da li je dimnjak uspravan i bez pukotina na plaštu,
• da li su vratanca za čišćenje i posuda za kondenzat dostupni i dobro zaptiveni,
• da li kondenzat ima kuda da otiče,
• da li je poštovan razmak od zapaljivih materijala u ploči i krovnoj konstrukciji,
• da li je prolaz kroz krov propisno opšiven limom,
• da li kapa dimnjaka ima pokrivnu ploču i zaštićenu površinu,
• da li uložak odgovara uređaju koji ćete na njega priključiti,
• da li ste dobili nalaz dimnjačara i dokumentaciju za ugrađene materijale.