Zidanje dimnjaka tipa Schiedel

Dimnjak tipa Schiedel čine tri sloja koji precizno ulaze jedan u drugi:

• plašt od dimnjačkih blokova, obično od lakog betona, koji nosi cijeli dimnjak i štiti okolinu od toplote,
• izolacija između plašta i cijevi, koja drži dimne gasove toplim, kako se u dimnjaku ne bi stvaralo više kondenzata nego što mora,
• keramička cijev, koja podnosi visoku temperaturu, vlagu i kiseline iz dimnih gasova.

Sistemu pripadaju i posebni djelovi: donji element s posudom za odvod kondenzata, element s otvorom za čišćenje i vratašcima, priključni komad za dimovodnu cijev od kotla ili peći i završetak iznad krova, odnosno kapa dimnjaka s pokrivnom pločom. Često se pored kanala za dim vodi i ventilacioni kanal.

1. Provjera podloge. Dimnjak je težak, pa mora stajati na čvrstom temelju ili na ploči koja je projektovana za takvo opterećenje. Podloga mora biti ravna i vodoravna.
2. Postavljanje donjeg elementa. Prvi blok se polaže u malter tačno po libeli. Svako odstupanje raste s visinom i dimnjak bi počeo da se naginje.
3. Posuda za kondenzat i element za čišćenje. Na samom dnu ugrađuje se posuda s odvodom kondenzata, iznad nje element s otvorom za čišćenje. Ne dodaju se naknadno, nego redom, zajedno s ostalim djelovima.
4. Zidanje plašta i umetanje cijevi. Blokovi se zidaju malterom koji preporučuje proizvođač, a keramičke cijevi se spajaju posebnim kiselootpornim kitom. Višak kita se odmah briše, da se unutar kanala ne bi stvarale izbočine. Izolacija se postavlja po sistemu, tako da cijev ostane u sredini.
5. Priključni komad. Postavlja se na visini koja odgovara kotlu ili kaminu. Tu visinu je dobro izmjeriti unaprijed, jer je naknadno bušenje gotovog dimnjaka nepotreban rizik.
6. Prolaz kroz tavanice i krov. Oko dimnjaka se ostavlja propisani razmak od drvenih greda i drugih zapaljivih materijala. Taj prostor se ne popunjava ničim što može da gori.
7. Kapa dimnjaka i završni radovi. Iznad krova se dimnjak završava pokrivnom pločom. Spoljni dio se malteriše otpornim fasadnim malterom, oblaže ili se koristi gotov plašt kape. Na primorju, gdje su vjetar i slan vazduh jači, isplati se izabrati završnu obradu koja to podnosi. Prolaz kroz krov se opšiva limom i zaptiva.

Zašto se cijev ne smije čvrsto uzidati u plašt? Keramika se pri grijanju širi. Ako nema prostora, plašt puca. Zato sistem računa sa slobodnim polaganjem i dilatacijom, naročito kod pokrivne ploče.

Sistem se bira prema tome šta ćete priključiti na dimnjak:

• kamin, kaminska peć, kotao na drva, pelet ili ugalj traže dimnjak za visoku temperaturu dimnih gasova i otpornost na zapaljenje čađi,
• savremeni gasni i kondenzacioni kotlovi imaju hladne i vlažne dimne gasove, često pod pritiskom, pa im treba cijev namijenjena za vlažan rad ili drugo rješenje prema uputstvu proizvođača kotla,
• dva uređaja, na primjer kamin i kotao, obično traže dva odvojena kanala, a spajanje u jedan je moguće samo na osnovu proračuna.

Prečnik kanala i visinu dimnjaka treba da odredi projektant ili dimnjačar prema snazi uređaja. Prevelik prečnik vuče loše, isto kao i premali.

Složenost posla, a time i cijenu, najviše određuju:

• visina dimnjaka i broj spratova kroz koje prolazi,
• broj kanala i da li postoji ventilacioni kanal,
• da li je u pitanju nova kuća, gdje se s dimnjakom računa od početka, ili postojeća, gdje treba probijati tavanice i krov,
• stanje podloge, ako treba praviti novi temelj ili ojačati ploču,
• pristup krovu i potreba za skelom pri zidanju kape,
• način završne obrade kape: malter, obloga ili gotov plašt,
• unošenje teških blokova na tavan ili kroz usko stepenište.

U praksi se često dešava da najviše vremena ne odnese samo zidanje, nego prolaz kroz krovnu konstrukciju i krov, gdje treba prilagoditi grede i ponovo složiti krovni pokrivač oko dimnjaka.

Prije prvog loženja gotov dimnjak treba da pregleda dimnjačar. On provjerava da li je dimnjak pravilno izveden i odgovara uređaju koji se priključuje, a njegov nalaz vam kasnije koristi i u razgovoru s osiguravajućom kućom ako dođe do štete. Priključenje gasnog kotla smije da uradi samo ovlašćeni serviser za gas, a sve što je vezano za struju kvalifikovani električar. Ako osjetite miris gasa, napustite prostoriju i pozovite 112.

• donji element nije vodoravan i dimnjak se postepeno naginje,
• cijevi spojene običnim malterom umjesto kiselootpornog kita,
• kit istisnut u unutrašnjost kanala, gdje zadržava čađ,
• nedostaje dilatacija cijevi, pa ona pritiska plašt i pokrivna ploča puca,
• drvene grede ili toplotna izolacija krova odmah uz dimnjak, bez propisanog razmaka,
• dimnjak prenisko iznad krova, pa loše vuče i pri vjetru vraća dim,
• loše zaptiven prolaz kroz krov, kroz koji prokišnjava na tavan,
• odvod kondenzata nedostaje ili nije povezan.

• dimnjak je vertikalan, što provjeravate libelom ili viskom na više mjesta,
• otvor za čišćenje je pristupačan i vratašca dobro zaptivaju,
• posuda za kondenzat je postavljena i odvod kondenzata povezan,
• priključni komad je na visini koja odgovara uređaju,
• oko dimnjaka u tavanicama i krovnoj konstrukciji nema zapaljivih materijala bliže nego što proizvođač dozvoljava,
• kapa dimnjaka je dovoljno visoko iznad krova, a pokrivna ploča je cijela, bez pukotina,
• prolaz kroz krov je opšiven limom i ne prokišnjava,
• malter ili obloga kape su neprekinuti i bez pukotina,
• imate dokumentaciju za ugrađeni sistem i nalaz dimnjačara o pregledu dimnjaka.