Mašinski malteri (krečno-cementni)

Mašina uvijek dodaje istu količinu vode, pa smjesa ima istu gustinu na cijeloj površini. Zbog toga posao na većim površinama ide brže, a zid ispada ujednačeniji nego kad se malter miješa u kofi. Postupak obično izgleda ovako:

1. Pregled i priprema podloge. Majstor pregleda zid, ukloni prašinu i ostatke maltera, popuni veće fuge i, zavisno od podloge, nanese penetrant ili kontaktni sloj.
2. Postavljanje profila. Na zidove se postavljaju vodilice koje određuju ravan zida, a na uglove i špalete ugaone lajsne koje štite ivice.
3. Podešavanje mašine. Dovod vode se podesi tako da smjesa ne bude ni previše rijetka ni previše gusta.
4. Nanošenje. Malter se nanosi u trakama, obično odozdo nagore, u neprekidnom sloju. Debljina je najčešće oko 10 do 20 mm, zavisno od toga koliko je zid ravan i šta preporučuje proizvođač.
5. Povlačenje letvom. Dugom aluminijumskom letvom malter se povlači preko vodilica. Višak se skida, a udubljena mjesta se dopunjavaju dok je malter još svjež.
6. Obrada površine. Kad malter malo stegne, poravna se i zatim zagladi sunđerom ili filcom. Dobija se fina površina koja se može krečiti ili preko koje se može nanijeti tanak glet.
7. Sušenje. Malter se suši prirodno, uz umjereno provjetravanje i bez naglog grijanja.

Većina problema s malterom počinje prije nego što se mašina uopšte uključi. Podloga mora biti čvrsta, čista i bez soli. Stare slojeve koji se mrve, uljane boje i ostatke ljepila treba skinuti, inače se novi malter na njima neće držati.

Svaki materijal upija vodu na svoj način:

• puna i šuplja opeka upija umjereno, obično je dovoljan penetrant koji izjednači upijanje,
• gasbeton (siporeks) upija jako, zato se koristi penetrant i malter koji proizvođač izričito preporučuje za gasbeton. Inače se malter prebrzo osuši i ispuca,
• gladak beton (tavanice, nadvoji, livenim zidovima) gotovo ne upija vodu, pa mu treba kontaktni sloj s kvarcnim pijeskom koji stvara hrapavu površinu,
• kameni zidovi u starijim kućama su neravni i često različito upijaju, pa obično traže deblji sloj i pažljivije popunjavanje šupljina.

Prije malterisanja moraju biti završene sve instalacije u zidovima. Kablove i kutije postavlja i provjerava kvalifikovani električar, a kutije treba da budu u ravni budućeg maltera. Cijevi za vodu i grijanje pametno je ispitati pod pritiskom prije malterisanja, jer je popravka curenja ispod gotovog maltera mnogo teža. Šliceve koji ostanu poslije instalacija treba unaprijed popuniti, a šire prekriti mrežicom.

Krečno-cementni malter spaja čvrstinu cementa i sposobnost kreča da „diše“. Tvrd je, otporan na udarce i habanje i vlagu podnosi bolje od gipsa. Zato se bira za kupatila, kuhinje, hodnike, podrume, garaže, kotlarnice i ispod pločica. U kućama na primorju, gdje je vazduh vlažniji, to je često razuman izbor za cijelu kuću.

Gipsani malter je finiji i poslije zaglađivanja je toliko gladak da se može odmah krečiti. Pogodan je za suve stambene prostorije. U kupatilu ga proizvođači dozvoljavaju samo pod uslovima, na primjer uz dobro provjetravanje i hidroizolaciju ispod pločica. Za podrum ili garažu nije dobar izbor.

Mašinski krečno-cementni malter u enterijeru se najčešće radi kao jednoslojni: jezgro i površina nastaju odjednom i zaglade se filcom. Ako želite glatkiji zid, na primjer ispod svijetle boje na zidu na koji svjetlo pada sa strane, poslije sušenja se nanosi tanak glet.

Koliko je posao zahtjevan, a time i koliko košta, zavisi uglavnom od toga kako zid izgleda prije malterisanja:

• ravan zid u novogradnji malteriše se najbrže, jer je dovoljan tanji sloj,
• krivi zidovi u starijim kućama traže deblji sloj, ponekad u dva koraka, i više materijala,
• obijanje starog maltera i iznošenje šuta dodaju posao,
• mnogo prozora, špaletni, uglova i niša znači mnogo lajsni i ručnog doravnavanja,
• visoke tavanice i stepeništa zahtijevaju skelu,
• pristup za mašinu je takođe bitan: mašini trebaju voda, struja i mjesto za džakove, a u stanu na višem spratu crijeva se vuku daleko.

Ako imate izbor, objedinite malterisanje cijele kuće ili stana u jedan termin. Tako se mašina postavlja i čisti samo jednom.

• Malterisanje na neočišćenu ili rastresitu podlogu. Malter tada pri kuckanju daje šupalj zvuk i može da otpada.
• Loša gustina smjese. Rijetka smjesa gubi čvrstinu i pravi mrlje, gusta se teško povlači i površina ostaje gruba.
• Kasno povlačenje letvom. Na zidu ostaju talasi i udubljenja.
• Loše tempirano zaglađivanje. Ako se zagladi prerano, površina se razvlači i zatvara, ako prekasno, više se ne može izravnati.
• Prebrzo sušenje. Promaja, direktno sunce ili grijanje do kraja izazivaju pukotine od skupljanja. Na mrazu se ne malteriše, većina proizvođača navodi najnižu temperaturu od oko +5 °C.
• Krečenje ili postavljanje pločica na vlažan malter. Boja može da promijeni ton ili da se ljušti. Kao orijentacija često se navodi otprilike dan sušenja za svaki milimetar debljine, ali odlučuje podatak proizvođača.

Pri preuzimanju uzmite dugu letvu ili libelu i baterijsku lampu. Kad zid osvijetlite sa strane, neravnine se vide mnogo bolje. Dozvoljeno odstupanje od ravni dobro je unaprijed dogovoriti u ugovoru, jer se ispod pločica, naročito velikog formata, traži veća preciznost. Provjerite:

• ravan zidova letvom, vertikalno i horizontalno, preko cijele površine,
• da li su uglovi i špalete pod viskom i da li su ivice s lajsnama prave i neoštećene,
• da je površina ujednačena, bez mrlja, pukotina, ispupčenja i tragova alata,
• kuckanjem, da li negdje zid zvuči šuplje,
• da li su kutije i izvodi slobodni, čisti i u ravni maltera,
• da su prozori, okviri, podovi i instalacije očišćeni od maltera,
• uputstva za sušenje i provjetravanje i od kada se smije krečiti ili postavljati pločice.