Pločice XL formata 60×120 za pod i zid

Dugačka pločica se ponaša drugačije od kvadrata 30×30 ili 60×60. Gres, odnosno granitna keramika, pri pečenju se blago savije, najčešće na sredini duže strane. Kod malog formata to oko ne primijeti. Na dužini od 120 cm i malo savijanje pokaže se kao preklop ivica, mjesto gdje jedna pločica viri iznad susjedne. Na podu to osjetite stopalom, a na zidu vidite kad svjetlo pada sa strane.

Druga razlika je u pokrivenosti ljepilom. Ispod velike pločice lako ostanu vazdušni džepovi. Ako ljepilo ne pokrije skoro cijelu poleđinu, pločica pri kuckanju zvuči šuplje. Pod opterećenjem, recimo ispod noge ormarića ili kad nešto padne, može i da pukne.

Treća razlika je rukovanje. Jedan čovjek pločicu 60×120 ne može bezbjedno ni prenijeti ni položiti. Radi se u paru, sa vakuum hvataljkama, a često i sa nosećim ramom. Za sječenje treba dugačak sjekač i dijamantski alat. Sve to utiče i na brzinu rada i na rezultat.

Gdje se 60×120 najčešće koristi:

• podovi u dnevnim sobama, hodnicima i kuhinjama, često uz podno grijanje,
• zidovi kupatila, kad vlasnik želi što manje fuga,
• zid u kuhinji između gornjih i donjih elemenata,
• spoj unutrašnjeg prostora sa terasom, ako proizvođač nudi isti dezen i u debljini za spoljni prostor.

U NUMIQ cjenovniku pored ove stavke postoje još dvije srodne, svaka sa svojom stranicom. Isplati se izabrati pravu, jer svaka računa sa drugačijim postupkom i drugačijom zahtjevnošću.

• Zidne i podne pločice do 60 cm: uobičajeni formati kao 30×60, 60×60 ili manji. Komad nosi jedan čovjek, podloga ne mora biti toliko savršena, rezovi su kraći i rad brže napreduje. Ako imate pločicu 60×60, ona spada ovdje, a ne u XL.
• Pločice XL formata 60×120 (ova stranica): jedan konkretan dugačak format. Traži ravniju podlogu, obostrano lijepljenje, klipse za nivelaciju i rad u paru. Na zidu treba računati sa težinom pločice i čvrstinom podloge.
• Gres preko 60 cm: ostali veliki formati, na primjer 80×80, 100×100, 120×120 ili velike tanke ploče. Kod najvećih dimenzija potreban je ram za nošenje, više ljudi, a ponekad i drugačiji alat za sječenje. Ako imate neku drugu dimenziju preko 60 cm, pogledajte tu stranicu.

Zašto 60×120 ima posebnu stavku? U praksi je to najčešći XL format i keramičari za njega imaju ustaljen postupak. Znatno je zahtjevniji od 60×60, ali se još uvijek može postaviti sa običnom ekipom, bez posebne opreme koju traže najveće ploče.

Kod XL formata priprema odlučuje više od samog lijepljenja. Većina reklamacija nastaje u podlozi, a ne u pločici.

Ravnost i čvrstina podloge

Estrih ili malter moraju biti ravni. Za velike formate obično se preporučuje odstupanje do približno 2 mm na letvi od 2 m, a tačne vrijednosti navodi proizvođač pločica i ljepila. Veće neravnine ne mogu se izravnati ljepilom. Predebeo sloj se pri sušenju skuplja i pločica može da se iskrivi. Zato se na podu često radi samonivelirajuća masa, a na zidu se izravnava malter ili se koriste gipskarton ploče.

Podloga mora biti čvrsta, bez prašine i slojeva koji se ljušte. Staru keramiku ponekad je moguće ostaviti i lijepiti preko nje, ali kod 60×120 to ima smisla samo ako je čvrsta, ravna i nigdje ne zvuči šuplje.

Vlažnost estriha

Svjež estrih mora da se osuši. Cementnom estrihu, zavisno od debljine, obično treba nekoliko sedmica, a anhidritni je na vlagu još osjetljiviji. Keramičar bi trebalo da zaostalu vlagu izmjeri, a ne da je procijeni od oka. Kod podnog grijanja prije postavljanja radi se postepeno zagrijavanje i hlađenje estriha prema uputstvu proizvođača sistema. Bez toga postoji rizik da se estrih radi i pomjera tek ispod gotovih pločica. U primorskim stanovima, gdje je vazduh dugo vlažan, sušenje zna da potraje duže nego što ljudi očekuju.

Plan postavljanja i dogovor sa drugim majstorima

Kod dugačkih pločica isplati se raspored nacrtati unaprijed. Cilj je izbjeći uske trake uz zid i kod vrata i smjestiti izvode za vodu, utičnice i prekidače tako da ne padnu tačno na ivicu pločice. Zato je dobro dogovoriti se sa vodoinstalaterom i električarem još prije malterisanja. U praksi se često desi da utičnica promaši za 2 cm, pa pločicu treba sjeći preko cijele širine.

Ostale stvari koje treba da budu gotove ili poznate:

• hidroizolacija u tušu i oko kade, uključujući trake u uglovima i manžetne oko izvoda,
• visina gotovog poda zbog štokova i pragova,
• položaj i vrsta tuš kanala, ako je tuš u ravni poda,
• ankerisanje teških predmeta na zidu, recimo konzolne WC šolje ili lavaboa, da se ne bi bušilo naslijepo kroz gotovu keramiku.

Pod

Nakon provjere podloge nanosi se prajmer, koji izjednačava upijanje i poboljšava prianjanje ljepila. Keramičar obilježi osu prema planu i prvi red položi na suvo, da provjeri kako se uklapa sa vratima i zidovima.

Ljepilo se nanosi nazubljenom gletericom sa većim zubom, obično 10 do 12 mm, a tanak sloj se istovremeno razvuče i po poleđini pločice. To se zove obostrano lijepljenje. Brazde ljepila na podlozi treba da idu paralelno sa kraćom stranom pločice, kako bi vazduh pri pritiskanju mogao da izađe. Pločica se položi, malo pomjeri i pritisne, često gumenim čekićem ili vibracionim alatom.

Između pločica postavljaju se klipse za nivelaciju i klinovi. Oni drže ivice u istoj ravni dok ljepilo veže. Kad se ljepilo stvrdne, klipse se odlome. Povremeno se jedna pločica podigne da se provjeri da li ljepilo pokriva cijelu površinu. Ako ne pokriva, postupak se koriguje.

Zid

Na zidu se počinje od vodoravne oslonačke letve, pričvršćene iznad poda. Tako prvi red ne klizi, a donji red se postavlja na kraju, kad je poznata visina gotovog poda. Pri težini pločice 60×120 važni su ljepilo sa smanjenim klizanjem i čvrsta podloga. Gipskarton mora biti namijenjen za vlažne prostorije i obično se radi u dva sloja, da bi nosio opterećenje koje navodi njegov proizvođač.

Na zidu se pločice 60×120 postavljaju uspravno ili položeno. Uspravno daje manje vodoravnih fuga i prostorija djeluje viša. Položeno se lakše uklapa visina obloge sa redovima pločica.

Rezovi i otvori

Za prave rezove koristi se ručni sjekač sa šinom dužom od 120 cm ili stona mašina sa vodenim hlađenjem. Otvori za cijevi i kutije buše se dijamantskim krunama, a isječci rade brusilicom. Rezane ivice u uglovima često se bruse pod uglom, da bi se dobio čist ugao bez lajsne. Kod tuša sa padom pločica se ili siječe u takozvanu kovertu, ili se uz zid postavi linijski kanal pa cijela površina pada u jednom smjeru. Drugo rješenje je kod 60×120 obično ljepše, jer pločice ostaju cijele.

Fugovanje i elastične fuge

Fuguje se kad se ljepilo stvrdne, najčešće najranije sljedećeg dana, a kod brzovezujućih ljepila ranije, prema uputstvu proizvođača. Fuga je uska, obično 2 do 3 mm, ali ne treba da bude nulta. Uglovi, spoj sa kadom, obod poda i dilatacione fuge ne pune se masom za fugovanje nego sanitarnim silikonom.

Koliko traje posao

Postavljanje 60×120 je primjetno sporije nego kod manjih formata. Svaka pločica se lijepi obostrano, namješta klipsama, a pri rezovima sa njom rukuju dvojica. Po položenom podu se pažljivo može hodati obično poslije 24 sata. Puno opterećenje i uključivanje podnog grijanja proizvođači ljepila najčešće preporučuju tek nakon nekoliko dana do nekoliko sedmica. Na to dodajte vrijeme za izravnavajuće mase i sušenje estriha, koje je često najduža stavka cijelog plana radova.

Pločica

• Rektifikovana ivica: ivice su brušene i tačno pod pravim uglom, pa se pločica može postaviti sa uskom fugom. Kod 60×120 to je uobičajen standard.
• Debljina: obično oko 9 do 10 mm. Deblje pločice za spoljni prostor su teže i teže se sijeku. Tanke varijante su lakše za zid, ali osjetljivije pri rukovanju.
• Površina: polirana površina istakne svaki preklop ivice i svaku neravninu, mat ih više sakrije. Za pod u kupatilu i kuhinji isplati se pogledati i otpornost na klizanje koju navodi proizvođač.

Ljepilo

Za velike formate koristi se elastično cementno ljepilo, obično sa oznakom C2 prema MEST EN 12004, sa smanjenim klizanjem (T) i produženim otvorenim vremenom (E). Kod podnog grijanja, na gipskartonu ili na balkonu bira se ljepilo veće deformabilnosti (S1 ili S2). Postoje i tečnija ljepila namijenjena podovima, koja bolje popune prostor ispod pločice. Uvijek važi ono što propisuje proizvođač pločica.

Sistem za nivelaciju

Klipse sa klinovima ili sa navojnim kapama kod 60×120 su skoro neophodne. Ne ispravljaju lošu podlogu, ali drže ivice susjednih pločica u istoj ravni dok ljepilo veže. Sistem sa klinovima je brz, a navojni dozvoljava finije zatezanje.

Masa za fugovanje

Za suve prostorije dovoljna je kvalitetna cementna masa (CG2). U tuševima i na zidu u kuhinji često se bira epoksidna masa, koja ne upija vodu ni masnoću. Sa njom se teže radi i brže veže, pa traži iskustvo.

Zahtjevnost, a time i konačna cijena, zavisi od toga na šta keramičar naiđe na licu mjesta. Posao olakšava:

• ravna i suva podloga koju ne treba izravnavati,
• velika pravougaona površina bez niša i stubova,
• unaprijed dogovoren plan i dobro postavljeni izvodi,
• slobodan pristup, lift ili prizemlje, gdje se pločice lako unose.

Posao otežava:

• malo kupatilo sa puno uglova, niša i rezova oko cijevi,
• obloga zida do plafona, kad se teške pločice postavljaju sa skele ili merdevina,
• brušenje uglova pod uglom umjesto lajsni,
• tuš sa padom i rezovima u kovertu,
• usklađivanje šare, ako pločica ima žilice kao mermer koje treba da se nastave preko više komada,
• unošenje pločica na više spratove bez lifta, jer 60×120 često ne stane ni u lift.

Pri naručivanju materijala računajte sa rezervom za rezove. Kod dugačkih pločica i razuđenih prostorija otpad je veći nego kod malih formata, a istu proizvodnu seriju kasnije možda nećete moći da dokupite.

• Vez na pola: postavljanje sa pomakom za pola dužine djeluje prirodno, ali kod savijenih pločica istakne preklope ivica. Proizvođači zato obično preporučuju pomak najviše za trećinu dužine. Provjerite to u tehničkom listu prije nego što izaberete raspored.
• Lijepljenje na tačke: ljepilo naneseno samo u gomilicama ostavlja šupljine ispod pločice. Kasnije se to pokaže kao šupalj zvuk, pukotina ili pločica koja se odvojila.
• Izravnavanje debelim slojem ljepila: umjesto izravnavajuće mase neravnina se zalije ljepilom. Rezultat je talasasta površina i pukotine zbog skupljanja.
• Bez dilatacija: pod bez elastične fuge po obodu i kod vrata pri toplotnim pomjeranjima, naročito uz podno grijanje, može da se podigne ili pukne.
• Skoro nulta fuga: pločice se dodiruju ivicama, nemaju prostor za pomjeranje i krnje se na ivicama.
• Postavljanje na vlažan estrih: vlaga se kasnije pokaže kao bijele mrlje u fugama ili kao odlijepljene pločice.
• Uske trake uz zid: bez plana kod vrata ostane traka široka par centimetara, koja izgleda kao greška i lako se odlomi.
• Slaba podloga na zidu: jednostruki gipskarton ili stari malter možda neće izdržati težinu XL obloge. Problem se pokaže tek nakon nekog vremena, kao pukotine u fugama.

Ako imate iskustva sa manjim pločicama i želite da probate XL format, počnite sa ravnim podom u jednostavnoj prostoriji bez tuša. Zid u kupatilu i tuš sa padom pametnije je prepustiti keramičaru. Obezbijedite pomoćnika, dvostruke vakuum hvataljke, dugačak sjekač, klipse za nivelaciju, nazubljenu gletericu sa velikim zubom i mješalicu.

1. Provjeriti podlogu dugačkom letvom i neravnine izravnati samonivelirajućom masom.
2. Podlogu usisati i premazati prajmerom prema uputstvu proizvođača.
3. Nacrtati plan rasporeda i prvi red položiti na suvo.
4. Po obodu prostorije zalijepiti dilatacionu traku.
5. Zamiješati ljepilo za velike formate tačno prema uputstvu i ostaviti ga da odstoji.
6. Nanijeti ljepilo nazubljenom gletericom na podlogu i tanak sloj na poleđinu pločice.
7. Pločicu u paru položiti, malo pomjeriti i pritisnuti.
8. Postaviti klipse za nivelaciju i zategnuti klinove.
9. Prvu pločicu podići i provjeriti pokrivenost ljepilom.
10. Višak ljepila iz fuga ukloniti prije nego što se stvrdne.
11. Kad se ljepilo stvrdne, odlomiti klipse i fugovati.
12. Obod i dilatacije popuniti silikonom.

Ako se pokaže da je podloga previše neravna ili prve pločice ni sa klipsama nisu u ravni, prekinite rad. Popravljati XL pločice teže je nego od početka pozvati keramičara.

Završenu površinu pogledajte na dnevnom svjetlu, a zatim i sa baterijskom lampom položenom na pod, tako da svijetli ukoso preko površine. Bočno svjetlo pokaže preklope ivica i talasanje mnogo bolje od plafonskog. Pri preuzimanju provjerite:

• ravnost površine ispod dugačke letve, bez vidljivih ispupčenja i udubljenja,
• preklope ivica između susjednih pločica, koje ne osjećate ni prstom ni stopalom,
• kuckanje drškom alata ili ključem, bez šupljeg zvuka na površini pločica,
• ujednačenu širinu fuga i njihov prav pravac,
• vez prema dogovorenom planu i pomak koji odgovara preporuci proizvođača,
• rezove oko cijevi, kutija i štokova bez okrnjenih ivica,
• elastične silikonske fuge u uglovima, po obodu i uz kadu ili tuš kadu,
• pad u tušu, tako da voda otiče u kanal i nigdje ne stoji,
• čistoću površine bez ostataka ljepila i mase za fugovanje,
• predate preostale pločice iz iste serije za eventualnu popravku,
• informaciju kada se površina može puno opteretiti i kada se smije uključiti podno grijanje.