Fini krečno-cementni žbuka (Feinputz)

Smjesa se sastoji od vapna, cementa i vrlo sitnog pijeska. Vapno žbuci daje elastičnost i paropropusnost, pa zid može „disati“. Cement joj daje čvrstoću. Zrno je sitno, obično oko pola milimetra, a sloj je tanak, najčešće nekoliko milimetara, ovisno o proizvođaču. Zato fina žbuka ne ispravlja veće neravnine. To je posao grube žbuke ispod nje.

Pazite da ne pomiješate pojmove. Štukature su ukrasni vijenci, rozete i ornamenti na stropovima, a njih izrađuje štukater. Ovdje je riječ o običnom finom završnom sloju preko cijele površine zida ili stropa.

Unutarnja fina žbuka namijenjena je dnevnim boravcima, spavaćim sobama, hodnicima, kuhinjama, a uz dobro prozračivanje i kupaonicama. Najvažnije je da bude glatka, ujednačena i da boja na njoj dobro prianja. U kupaonici, na mjestima gdje prska voda, zamjenjuju je keramičke pločice ili hidroizolacijski premaz. Sama žbuka nije vodonepropusna.

Vanjska fina žbuka mora podnijeti kišu, mraz i sunce. Koristi se samo smjesa koju proizvođač izričito označava za vanjsku primjenu. Rad na fasadi je zahtjevniji: potrebna je skela, treba pratiti vremensku prognozu i pažljivo riješiti detalje oko prozora, prozorskih klupčica i sokla. Ako živite u stambenoj zgradi, svaki zahvat na fasadi najprije dogovorite s upraviteljem i suvlasnicima. Kod većih promjena izgleda fasade provjerite u nadležnom upravnom tijelu što je potrebno prema važećim propisima o gradnji. Ako je zgrada u zaštićenoj povijesnoj cjelini, raspitajte se i kod nadležnog konzervatorskog odjela.

1. Provjeriti podlogu: gruba žbuka mora biti čvrsta, suha, bez prašine i dovoljno odležana. Kao grubo pravilo navodi se otprilike jedan dan po svakom milimetru debljine grubog sloja, a točno vrijeme određuje proizvođač.
2. Kod stare žbuke otući i ukloniti dijelove koji se odvajaju, skinuti stare premaze i masnoću, popraviti pukotine.
3. Podlogu navlažiti ili premazati penetracijom, kako ne bi prebrzo isisala vodu iz svježe žbuke.
4. Zaštititi prozore, podove i instalacije, a kod fasade postaviti i osigurati skelu.
5. Zamiješati smjesu prema uputama na vreći, uvijek s istom količinom vode po vreći.
6. Nanijeti tanak sloj čeličnom gladilicom, ručno ili strojno.
7. Kad površina malo povuče, izravnati je gladilicom sa spužvom ili filcom do ujednačenog izgleda.
8. Svježu žbuku zaštititi od sunca, propuha, mraza i kiše dok ne očvrsne.

Ručno nanošenje ima smisla na manjim površinama, u starijim kućama i na mjestima s puno kutova i otvora. Strojno nanošenje je brže i isplativije na velikim, ravnim površinama u novogradnji. Završni izgled ipak uvijek daje ručno zaglađivanje.

Fina žbuka ide na mineralne grube žbuke, dakle vapneno-cementne ili vapnene. Zid od opeke s grubom žbukom najjednostavniji je slučaj. Porobeton jako upija vodu, pa bez penetracije ne ide. Na spojevima različitih materijala, primjerice opeke i betonskog serklaža, u grubu žbuku se ulaže staklena mrežica kako kasnije ne bi pukla. Glatki beton najprije dobiva kontaktni most, inače žbuka slabo prianja.

Na gipsanu žbuku vapneno-cementna fina žbuka ne ide, ti materijali se ne slažu. Ako je na zidu gips, rješava se drugom vrstom gleta.

Najviše odlučuje stanje podloge. Ravna, čista i odležana gruba žbuka znači brz posao. Stara, mrvljiva ili ispucala površina znači otucanje, popravke, penetraciju, a ponekad i mrežicu. Osim toga, važno je i ovo:

• veličina i oblik površine, jer veliki ravni zid ide brže od malih prostorija s puno kutova,
• visina, jer stropovi i visoke prostorije traže pokretnu skelu,
• broj prozora, vrata, špaleta i kutnih profila,
• kod fasade skela, zaštitne mreže i čekanje na povoljno vrijeme,
• treba li namješten stan temeljito pokriti i nakon toga čistiti.

U praksi se najčešće događa da se fina žbuka nanese na grubu žbuku koja još nije dovoljno odležala. Ona se još steže, pa se na površini pojave sitne pukotine poput dlake. Druga klasična greška je prebrzo sušenje: izravno sunce, propuh ili grijanje odvrnuto do kraja odmah nakon žbukanja. Cement ne stigne pravilno očvrsnuti i površina se praši ili puca. Smjesa se obično ugrađuje otprilike pri temperaturama od +5 do +25 °C, a točne vrijednosti navodi proizvođač.

Problem rade i izostavljena penetracija na upijajućoj podlozi, predebeli sloj koji ispuca ili, obrnuto, pretanak sloj kroz koji se vide neravnine. Česta greška je i prerano bojanje. Zid se mora osušiti, što obično traje nekoliko tjedana. U suprotnom nastaju mrlje ili se boja ljušti. Na fasadi šteta nastaje kad se žbuka prije kiše ili mraza.

Manju površinu u interijeru, recimo popravljeni zid u jednoj sobi, možete napraviti i sami ako imate malo strpljenja. Fasadu i radove na visini radije prepustite zidaru sa skelom.

1. Isprazniti prostoriju, pod i prozore pokriti folijom.
2. Otući dijelove koji se odvajaju i očistiti zid od prašine.
3. Veće rupe i pukotine unaprijed popuniti grubom žbukom i pustiti da odleži.
4. Zid premazati penetracijom ili ga ravnomjerno navlažiti.
5. Zamiješati manju količinu smjese točno prema uputama.
6. Nanijeti tanak sloj čeličnom gladilicom, odozgo prema dolje.
7. Pričekati da površina povuče, pa je zagladiti gladilicom sa spužvom kružnim pokretima.
8. Zatvoriti prozore zbog propuha, ne grijati prejako i pustiti zid da se polako suši.
9. Bojati tek kad se zid potpuno osuši.

Zid pregledajte na dnevnom svjetlu, a zatim i sa svjetiljkom koja svijetli koso uz površinu. Tako ćete vidjeti svaki val.

• površina je ujednačena, bez mrlja, ogrebotina i nakupina zrna,
• ni na zidu ni u kutovima nema pukotina,
• kad prijeđete dlanom, površina se ne praši i ne mrvi,
• kad prislonite dugu letvu, nema izraženih udubina ni valova izvan dogovorene točnosti,
• kutovi i špalete su ravni i oštri,
• prijelazi kod stropa, prozora, vrata i prekidača su čisti,
• kod fasade su detalji oko prozorskih klupčica i sokla pažljivo dovršeni,
• proizvođač i vrsta smjese upisani su u zapisnik o primopredaji, zajedno s nedostacima koje treba popraviti.