Strojne žbuke - vapnenocementna žbuka

Stroj uvijek dodaje jednaku količinu vode, pa mješavina ima istu gustoću na cijeloj površini. Na većim zidovima posao zato ide brže, a površina ispada ujednačenija nego kad se žbuka miješa u kanti. Postupak obično izgleda ovako:

1. Pregled i priprema podloge. Žbukar pregleda zid, ukloni prašinu i ostatke morta, popuni veće fuge i, ovisno o podlozi, nanese temeljni premaz ili kontaktni sloj.
2. Postavljanje vodilica. Na zidove se postavljaju vodilice za žbuku koje određuju ravninu, a na uglove i špalete kutni profili koji štite rubove.
3. Podešavanje stroja. Dovod vode namjesti se tako da mješavina ne bude ni previše rijetka ni pregusta.
4. Prskanje. Žbuka se nanosi u trakama, obično odozdo prema gore, u neprekinutom sloju. Debljina je obično od 10 do 20 mm, ovisno o ravnosti zida i uputama proizvođača.
5. Poravnavanje letvom. Dugom aluminijskom letvom žbuka se povlači po vodilicama. Višak se skida, a udubljena mjesta dopunjuju dok je žbuka još svježa.
6. Završna obrada. Kad žbuka malo stisne, poravna se, a zatim zagladi spužvom ili filcom. Nastaje fina površina koja se može bojiti ili, po želji, zagladiti tankim slojem glet mase.
7. Sušenje. Žbuka se suši prirodno, uz umjereno provjetravanje i bez naglog grijanja.

Većina problema sa žbukom počinje prije nego što se stroj uopće uključi. Podloga mora biti čvrsta, čista i bez soli. Stare rastresite slojeve, uljane boje i ostatke ljepila treba ukloniti, inače se nova žbuka na njima neće održati.

Svaki materijal upija vodu drukčije:

• opeka i glineni blokovi upijaju umjereno, pa je obično dovoljan temeljni premaz koji izjednači upijanje,
• plinobeton jako upija, pa se koriste premaz i žbuka koju proizvođač izričito preporučuje za tu podlogu, inače se žbuka prebrzo osuši i ispuca,
• glatki beton (stropovi, nadvoji, monolitni zidovi) gotovo ne upija vodu, pa mu treba kontaktni sloj s pijeskom koji stvara hrapavu površinu.

Prije žbukanja moraju biti gotove sve instalacije u zidovima. Kabele i kutije postavlja i provjerava ovlašteni električar, a kutije trebaju biti u ravnini buduće žbuke. Cijevi za vodu i grijanje pametno je tlačno ispitati prije žbukanja, jer je popravak curenja ispod gotove žbuke puno zahtjevniji. Utori koji ostanu nakon instalacija popunjavaju se unaprijed, a širi se prekrivaju mrežicom.

Samo žbukanje unutrašnjosti obično ne traži nikakvu dozvolu. Ako uz njega idu i građevinski zahvati, primjerice novi otvori u zidovima, provjerite što traže važeći propisi o gradnji u nadležnom upravnom tijelu. U stanu na vrijeme obavijestite upravitelja zgrade i suvlasnike o bučnim radovima i o svakom zahvatu na zajedničkim instalacijama.

Vapnenocementna žbuka spaja čvrstoću cementa s paropropusnošću vapna. Tvrda je, otporna na udarce i habanje i bolje podnosi vlagu od gipsa. Zato se bira za kupaonice, kuhinje, hodnike, podrume, garaže, kotlovnice i kao podloga za pločice.

Gipsana žbuka je finija i nakon zaglađivanja često toliko glatka da se može odmah bojiti. Prikladna je za suhe stambene prostorije. U kupaonici je proizvođači dopuštaju samo uz uvjete, primjerice uz dobro provjetravanje i hidroizolacijski premaz ispod pločica. Za podrum ili garažu nije prikladna.

Strojna vapnenocementna žbuka u unutrašnjosti se obično radi kao jednoslojna, što znači da jezgra i završni sloj nastaju odjednom i zaglade se filcom. Ako želite glađi zid, na primjer pod svijetlu boju uz bočno svjetlo, nakon sušenja se nanosi tanki sloj glet mase ili fine žbuke.

Zahtjevnost posla, a time i konačna cijena, ponajviše ovisi o tome kako zid izgleda prije žbukanja:

• ravni zidovi u novogradnji žbukaju se najbrže, jer je dovoljan tanji sloj,
• krivi zidovi u starijim kućama, osobito kameni, traže deblji sloj, ponekad u dva koraka, i više materijala,
• obijanje stare žbuke i odvoz šute znače dodatan posao,
• mnogo prozora, špaleta, uglova i niša znači mnogo profila i ručnog dorađivanja,
• visoki stropovi i stubišta traže skelu,
• pristup za stroj također je važan: stroju trebaju voda, struja i mjesto za vreće, a u stanu na višem katu crijeva se razvlače daleko.

Ako možete birati, dogovorite žbukanje cijele kuće ili stana u jednom terminu. Stroj se tako postavlja i čisti samo jednom.

• Žbukanje na neočišćenu ili rastresitu podlogu. Žbuka tada pri kuckanju zvuči šuplje i može otpadati.
• Pogrešna gustoća mješavine. Rijetka mješavina gubi čvrstoću i stvara mrlje, a pregusta se teško povlači i površina ostaje gruba.
• Prekasno poravnavanje letvom. Na zidu ostaju valovi i udubljena mjesta.
• Loše odabran trenutak za zaglađivanje. Prerano zaglađena površina se vuče i zatvara, a prekasno zaglađena više se ne da izravnati.
• Prebrzo sušenje. Propuh, izravno sunce ili grijanje na najjače uzrokuju pukotine od skupljanja. Na mrazu se ne žbuka, a većina proizvođača navodi najnižu temperaturu od oko +5 °C.
• Bojenje ili lijepljenje pločica na vlažnu žbuku. Boja može dobiti mrlje ili se ljuštiti. Kao okvirno pravilo često se navodi otprilike dan sušenja po milimetru debljine, ali odlučuje podatak proizvođača.

Za preuzimanje ponesite dugu letvu ili libelu i ručnu svjetiljku. Kad zid osvijetlite sa strane, neravnine se vide puno bolje. Dopušteno odstupanje od ravnine dobro je unaprijed upisati u ugovor, jer se za pločice, osobito velikog formata, traži veća preciznost. Provjerite:

• ravnost zidova letvom u okomitom i vodoravnom smjeru po cijeloj površini,
• okomitost uglova i špaleta te ravne, neoštećene rubove s profilima,
• jednoličnu površinu bez mrlja, pukotina, izbočina i tragova alata,
• zvuk pri kuckanju, da nigdje ne zvuči šuplje,
• kutije i izvode, jesu li slobodni, čisti i u ravnini žbuke,
• čiste prozore, okvire, podove i instalacije bez ostataka žbuke,
• upute za sušenje i provjetravanje te rok od kada se smije bojiti ili polagati pločice.