Zidanje dimnjaka Schiedel s keramičkom oblogom

Dimnjak tipa Schiedel čine tri sloja koji precizno ulaze jedan u drugi:

• plašt od dimnjačnih blokova, obično od lakog betona, koji nosi cijeli dimnjak i štiti okolinu od topline,
• izolacija između plašta i cijevi, koja drži dimne plinove toplima kako se u dimnjaku ne bi stvaralo više kondenzata nego što je nužno,
• keramička cijev, koja podnosi visoku temperaturu, vlagu i kiseline iz dimnih plinova.

Uz to sustav ima i posebne dijelove: donji element s posudom za odvod kondenzata, element s otvorom za čišćenje i vratašcima, priključni element za dimovodnu cijev od kotla, peći ili kamina te završetak iznad krova, odnosno glavu dimnjaka s pokrovnom pločom. Uz dimovodni kanal često se vodi i ventilacijski kanal, primjerice za dovod zraka ili prozračivanje kotlovnice.

1. Provjera podloge. Dimnjak je težak, pa mora stajati na čvrstom temelju ili na stropnoj ploči koja je proračunata za takvo opterećenje. Podloga mora biti ravna i vodoravna.
2. Postavljanje donjeg elementa. Prvi blok polaže se u mort točno po libeli. Svako odstupanje raste s visinom i dimnjak bi se počeo naginjati.
3. Posuda za kondenzat i element za čišćenje. Na samom dnu ugrađuje se posuda s odvodom kondenzata, iznad nje element s otvorom za čišćenje. Ti se dijelovi ne dodaju naknadno, nego se ugrađuju redom zajedno s ostalima.
4. Zidanje plašta i umetanje cijevi. Blokovi se zidaju mortom koji preporučuje proizvođač, a keramičke cijevi spajaju se posebnim kiselootpornim kitom. Višak kita odmah se briše kako u kanalu ne bi ostale izbočine. Izolacija se postavlja prema uputama sustava, tako da cijev ostane u sredini.
5. Priključni element. Postavlja se na visinu koja odgovara kotlu, peći ili kaminu. Visinu je dobro izmjeriti unaprijed, jer naknadno bušenje gotovog dimnjaka nosi nepotreban rizik.
6. Prolaz kroz stropove i krov. Oko dimnjaka ostavlja se propisani razmak od drvenih greda i drugih zapaljivih materijala. Taj se prostor ne puni ničim zapaljivim.
7. Glava dimnjaka i završni radovi. Iznad krova dimnjak se završava pokrovnom pločom. Vanjski dio ožbukava se otpornom fasadnom žbukom, oblaže ili se koristi gotov plašt glave. Prolaz kroz krov opšiva se limom i brtvi.

Zašto se keramička cijev ne smije čvrsto uzidati u plašt? Keramika se tijekom loženja širi. Ako nema prostora, plašt puca. Zato sustav računa sa slobodnim polaganjem cijevi i dilatacijom, osobito kod pokrovne ploče.

Sustav se bira prema tome što ćete na dimnjak priključiti:

• kamin, peć na drva, krušna peć, kotao na drva, pelete ili ugljen trebaju dimnjak za visoku temperaturu dimnih plinova i otpornost na zapaljenje čađe,
• suvremeni plinski i kondenzacijski kotlovi imaju hladne i vlažne dimne plinove, često pod pretlakom, pa trebaju cijev namijenjenu za vlažni rad ili drugo rješenje prema uputama proizvođača kotla,
• dva trošila, primjerice kamin i kotao, obično trebaju dva odvojena kanala, a spajanje u jedan moguće je samo na temelju proračuna.

Promjer kanala i visinu dimnjaka treba odrediti projektant ili dimnjačar prema snazi trošila. Prevelik promjer vuče jednako loše kao i premalen.

Zahtjevnost posla, a time i cijenu, najviše određuju:

• visina dimnjaka i broj etaža kroz koje prolazi,
• broj kanala i postoji li uz dimovodni i ventilacijski kanal,
• radi li se o novogradnji, gdje se s dimnjakom računa od početka, ili o postojećoj kući, gdje treba probijati stropove i krov,
• stanje podloge, ako treba izvesti novi temelj ili ojačati strop,
• pristup krovu i potreba za skelom pri zidanju glave,
• način završne obrade glave: žbuka, obloga ili gotov plašt,
• prijenos teških blokova u potkrovlje ili kroz usko stubište.

U praksi se često pokaže da najviše vremena ne odnosi samo zidanje, nego prolaz kroz krovište i krov, gdje treba prilagoditi grede i nanovo složiti pokrov oko dimnjaka.

Treba li za gradnju novog dimnjaka na vašoj kući dozvola ili neki drugi postupak, ovisi o vrsti zahvata i važećim propisima o gradnji. Provjerite to u nadležnom upravnom tijelu prije početka radova. U stambenoj zgradi dimnjak je zajednički dio zgrade, pa je potrebna suglasnost suvlasnika, a upravitelj zgrade može vam reći kako se ona pribavlja.

Prije prvog loženja gotov dimnjak mora pregledati ovlašteni dimnjačar. Bez njegova nalaza dimnjak se ne bi smio koristiti, a u slučaju požara to može stvoriti probleme i s osiguranjem. Sustavni dimnjaci izrađuju se prema normama HRN EN, a deklaraciju proizvoda i upute dobivate uz sustav. Priključak plinskog kotla smije izvesti samo ovlašteni plinoinstalater uz suglasnost distributera plina, a električni priključak ovlašteni električar. Ako osjetite miris plina, napustite prostor i nazovite 112.

• donji element nije vodoravan, pa se dimnjak postupno naginje,
• cijevi su spojene običnim mortom umjesto kiselootpornim kitom,
• kit je istisnut u unutrašnjost kanala, gdje zadržava čađu,
• cijev nema dilataciju, pa pritišće plašt i pokrovna ploča puca,
• drvene grede ili toplinska izolacija krova nalaze se uz sam dimnjak, bez propisanog razmaka,
• dimnjak završava prenisko iznad krova, pa loše vuče i na vjetru vraća dim,
• prolaz kroz krov loše je zabrtvljen i voda curi u potkrovlje,
• odvod kondenzata nedostaje ili nije spojen.

• dimnjak je okomit, što ćete provjeriti libelom ili viskom na nekoliko mjesta,
• otvor za čišćenje je dostupan, a vratašca dobro brtve,
• posuda za kondenzat je ugrađena i odvod kondenzata je spojen,
• priključni element je na visini koja odgovara trošilu,
• u stropovima i krovištu oko dimnjaka nema zapaljivih materijala bliže nego što dopušta proizvođač,
• glava dimnjaka je dovoljno visoko iznad krova, a pokrovna ploča je cijela, bez pukotina,
• prolaz kroz krov je opšiven limom i ne propušta vodu,
• žbuka ili obloga glave je cjelovita i bez pukotina,
• imate dokumentaciju za ugrađeni sustav i nalaz dimnjačara o pregledu dimnjaka.