Zidanje dimnjaka od šamotnih opeka s keramičkim umetkom

Šamot je tradicionalan vatrostalan materijal. Podnosi visoke temperature, stalno zagrijavanje i hlađenje te agresivne tvari iz dimnih plinova. Prema podacima proizvođača obično izdrži znatno više od temperatura koje nastaju pri uobičajenom grijanju u kući.

Keramički umetak je sam dimovodni kanal, dakle cijev kroz koju dim izlazi van. Ima glatku površinu pa se na njoj manje hvataju čađa i katran. Takav se dimnjak lakše čisti, a opasnost od zapaljenja čađe je manja. Umetak ujedno štiti okolno ziđe od kiselina i kondenzata koji nastaju pri izgaranju.

Ova kombinacija odgovara kotlovima i pećima na drva, pelete ili ugljen, kaminima i mnogim plinskim uređajima. Kod kondenzacijskih kotlova uvijek provjerite je li umetak predviđen za vlažan rad. Za njih se često bira drugi sustav, primjerice umetak od nehrđajućeg čelika ili plastike, prema zahtjevu proizvođača kotla.

Dimnjak je sigurnosni dio kuće, zato ga treba graditi zidar koji ima iskustva s dimnjacima. Za novi dimnjak ili veću preinaku postojećeg najprije u nadležnom upravnom tijelu provjerite što prema važećim propisima o gradnji trebate za takav zahvat. U stambenoj zgradi dimnjak je u pravilu zajednički dio zgrade, pa se zahvat dogovara s upraviteljem i suvlasnicima.

1. Priprema temelja. Dimnjak je težak i treba mu čvrst, ravan temelj ili nosiva ploča koja može podnijeti njegovu težinu. Na stari strop dimnjak se ne gradi bez procjene statičara.
2. Donji dio dimnjaka. Najprije se postavlja podnožje s posudom za kondenzat i odvodom, a iznad njega vratašca za čišćenje. Kroz njih se dimnjak kasnije čisti i pregledava.
3. Ugradnja keramičkog umetka. Cijevi se slažu jedna na drugu, a spojevi se brtve kiselootpornim kitom prema uputama proizvođača. Umetak mora biti okomit, a spojevi čisti, bez kita istisnutog prema unutra.
4. Izolacija i dilatacija. Između umetka i plašta ostaje razmak, najčešće ispunjen mineralnom vunom. Umetak se pri zagrijavanju širi, zato se ne smije čvrsto zazidati u plašt.
5. Zidanje plašta. Oko umetka se zidaju šamotne opeke ili dimnjački blokovi na mort koji propisuje proizvođač. Obični cementni mort nije prikladan za mjesta s visokom temperaturom.
6. Priključak dimovodne cijevi. Na pravoj visini ugrađuje se priključak za uređaj. Njegov položaj mora odgovarati kotlu ili peći.
7. Prolaz kroz strop i krov. Oko dimnjaka se poštuje razmak od drva i drugih zapaljivih materijala koji propisuju norme HRN EN i proizvođač. Prodor kroz krov dobiva limeni opšav, tako da voda ne curi ispod pokrova.
8. Glava dimnjaka. Iznad krova dimnjak se štiti od kiše i mraza, primjerice fasadnom opekom, oblogom ili prikladnom žbukom. Na vrh se postavlja pokrovna ploča koja odvodi vodu dalje od ziđa.

• Klasično zidanje šamotnim opekama ima smisla kad dimnjak treba prilagoditi neobičnom mjestu ili ga povezati s postojećim ziđem.
• Sustavni dimnjak od blokova s keramičkim umetkom i izolacijom gradi se brže i svi dijelovi točno pristaju jedan uz drugi. Načelo višeslojne konstrukcije je isto.
• Dimnjak s jednim ili više kanala: ako razmišljate da kasnije dodate kamin ili drugi kotao, pametno je odmah izgraditi dimnjak s dva kanala. Naknadno je to puno teže izvesti.
• Promjer umetka se ne određuje odokativno. Mora odgovarati uređaju, gorivu i visini dimnjaka. U praksi se često događa da preširok kanal ima slab propuh i da dimnjak vlaži.

Najviše ovisi o visini dimnjaka i o tome koliki mu je dio iznad krova. Rad na krovu traži skelu i osiguranje od pada, pa ide sporije. Najjednostavniji je dimnjak u novogradnji, gdje se gradi zajedno s kućom, dok krov još nije gotov.

Posao se komplicira u ovim situacijama:

• rušenje starog dimnjaka i odvoz šute,
• skučen prostor u kojem se materijal nosi ručno,
• prolaz kroz gotovo krovište i pokrov koji treba rastaviti i ponovno spojiti,
• više kanala, dodatni priključci i oprema, primjerice ventilacijske rešetke,
• zahtjevnija završna obrada iznad krova, poput fasadne opeke ili obloge.

• Umetak čvrsto zazidan u plašt. Pri zagrijavanju se širi i bez dilatacije plašt popuca.
• Pogrešan kit ili mort. Obični mort u spojevima umetka s vremenom se raspada od kiselina.
• Premali razmak od drva. Grede i rogovi tik uz dimnjak ozbiljna su opasnost od požara.
• Nezaštićena glava dimnjaka. Voda upijena u ziđe zimi se smrzne i ziđe se počne raspadati.
• Loše izveden opšav na krovu. Prokišnjavanje oko dimnjaka jedna je od čestih reklamacija.
• Dimnjak prenisko iznad krova. Glava dimnjaka mora biti dovoljno visoko u odnosu na sljeme, inače vjetar slabi propuh i dim se vraća u kuću.

Prije prvog loženja dimnjak mora pregledati ovlašteni dimnjačar i izdati zapisnik ili potvrdu o ispravnosti. Bez toga uređaj ne priključujte. Kod plinskih uređaja distributer plina takvu potvrdu u pravilu traži prije puštanja plina, a priključak smije izvesti samo ovlašteni plinoinstalater. Ako ikad osjetite miris plina, zatvorite ventil, prozračite prostor i nazovite distributera plina ili 112. Pri preuzimanju radova provjerite:

• je li dimnjak okomit i bez pukotina na plaštu,
• jesu li vratašca za čišćenje i posuda za kondenzat dostupni i dobro brtve,
• ima li kondenzat kamo otjecati,
• je li poštovan razmak od zapaljivih materijala u stropu i krovištu,
• je li prodor kroz krov uredno opšiven limom,
• ima li glava dimnjaka pokrovnu ploču i zaštićenu površinu,
• odgovara li umetak uređaju koji ćete na njega priključiti,
• jeste li dobili zapisnik dimnjačara i dokumentaciju za ugrađene materijale.