Zidanje pregradnih zidova do 12,5 cm debljine

Postupak je kod opeke i porobetona sličan, razlikuje se uglavnom način spajanja. Porobeton se lijepi tankoslojnim ljepilom, a spojnica je obično do 3 mm. Klasični keramički blokovi zidaju se na mort sa spojnicom od otprilike 1 cm, a brušeni blokovi na ljepilo ili pjenu, prema uputama proizvođača.

1. Izmjeriti i označiti položaj zida na podu, zidovima i stropu, zajedno s otvorima za vrata.
2. Provjeriti i očistiti podlogu, a u kupaonici ili na betonskoj ploči u prizemlju položiti izolacijsku traku ispod prvog reda.
3. Položiti prvi red u mort za izravnavanje i pažljivo ga izravnati libelom. Greške iz prvog reda kasnije se više ne mogu ispraviti.
4. Zidati sljedeće redove s preklopom, tako da se okomite spojnice pomiču barem za trećinu duljine bloka.
5. Spojiti novi zid s postojećim zidovima plosnatim sidrima od nehrđajućeg čelika, koja se ulažu u vodoravne spojnice, obično u svaki drugi do treći red.
6. Postaviti nadvoj iznad otvora za vrata, s dovoljnim nalijeganjem na obje strane prema uputama proizvođača.
7. Završiti zid ispod stropa s razmakom od otprilike 1 do 2 cm i ispuniti ga elastičnim materijalom, primjerice montažnom pjenom.

Prije žbukanja na spojeve različitih materijala i na kutove vratnih otvora postavlja se mrežica za žbuku. Ona znatno smanjuje rizik da se na zidu kasnije pojavi tanka pukotina.

Oba materijala su dobra za običan pregradni zid, a svaki ima svoje prednosti.

• Porobeton (Ytong i slični) je lagan, reže se pilom i u njemu se lako rade utori za električne instalacije. Zid brzo raste i vrlo je ravan, pa je dovoljna tanka žbuka ili glet. Slabija strana mu je slabija zvučna izolacija i manja čvrstoća kod vješanja teških stvari, gdje treba koristiti tiple namijenjene porobetonu.
• Keramički pregradni blokovi su teži i zato bolje prigušuju buku. Dobro dođu između spavaće sobe i dnevnog boravka ili između dva stana. Bolje drže i kuhinjske elemente ili bojler. Rad je nešto sporiji, a kod zidanja na mort treba računati na deblji sloj žbuke.
• Gipsani blokovi također se lijepe i daju glatku površinu. U vlažne prostore stavljaju se samo vodootporne vrste.

Zašto se u praksi porobeton često bira i tamo gdje bi opeka bila bolja zbog zvuka? Zato što je lakši, što pomaže kod starijih stropova, a rad s njim je brz. Ako vam je tišina važna, pitajte zidara za deblju ili težu izvedbu zida.

Najbrže se zida ravan zid bez otvora u praznoj prostoriji s ravnim podom. Zahtjevnost, a time i cijenu, ponajviše povećavaju:

• neravan ili oštećen pod koji prvo treba izravnati,
• više otvora za vrata, kutovi, lukovi ili kosi spoj s potkrovljem,
• rad u stanu u kojem se živi, uz pokrivanje i čišćenje,
• nošenje materijala na viši kat bez dizala,
• potreba za popravcima okolnih zidova prije spajanja novog zida,
• vlažan prostor, gdje treba riješiti izolaciju ispod prvog reda.

Pregradni zid ne zadire u nosivu konstrukciju, ali je i dalje građevinski zahvat. Treba li za njega kakva prijava ili poseban postupak, ovisi o konkretnom slučaju i važećim propisima o gradnji. Prije početka radova to provjerite u nadležnom upravnom tijelu za graditeljstvo i nemojte se oslanjati na opće savjete s interneta.

U stambenoj zgradi unaprijed obavijestite upravitelja zgrade i suvlasnike, posebno zbog buke, odvoza otpada i mogućeg zahvata u zajedničke instalacije. Oprez je potreban u starijim zgradama s drvenim grednim stropovima: težak zid od opeke može ih preopteretiti. Tada je pametno da strop procijeni statičar, odnosno ovlašteni inženjer građevinarstva. Nove električne instalacije u zidu smije spojiti samo ovlašteni električar.

• neizravnat prvi red, zbog kojeg zid "bježi" i vrata kasnije ne sjednu u dovratnik,
• zid zazidan na tvrdo do stropa, koji pukne kad se strop malo progne,
• izostavljena sidra, pa u kutu uz stari zid nastane okomita pukotina,
• predebele spojnice ljepila kod porobetona, koje smanjuju čvrstoću i ravnost,
• žbukanje bez mrežice na spoju opeke i porobetona,
• utori za struju izbijeni preduboko ili ukoso, koji oslabe zid.

Pregradni zid od porobetona može izvesti i spretan amater ako ima vremena i dobar libel. Električne instalacije ipak prepustite električaru, a ako sumnjate u nosivost stropa, posavjetujte se sa statičarem.

1. Provjeriti u nadležnom upravnom tijelu kakav postupak zahvat traži, a u zgradi obavijestiti upravitelja.
2. Označiti položaj zida laserom ili špagom na podu, zidovima i stropu.
3. Očistiti podlogu od prašine i ostataka starih slojeva.
4. Položiti prvi red u mort za izravnavanje i svaki blok provjeriti libelom u oba smjera.
5. Pustiti da se mort ispod prvog reda stvrdne prema uputama proizvođača.
6. Nanositi ljepilo nazubljenom lopaticom na vodoravnu i okomitu plohu bloka i zidati s preklopom.
7. Ulagati sidra od nehrđajućeg čelika u spojnice na mjestu spoja s postojećim zidom.
8. Postaviti nadvoj iznad vrata, a ispod stropa ostaviti razmak za ispunu pjenom.
9. Izbrusiti neravnine blanjom za porobeton i prije žbukanja postaviti mrežicu na spojeve.

• zid je okomit i ravan, što provjerite dugom letvom na nekoliko mjesta,
• okomite spojnice su pomaknute, a ne jedna iznad druge,
• na spojevima sa starim zidovima vidljiva su ili dokumentirana sidra,
• ispod stropa je elastičan razmak, a ne tvrdo zazidan spoj,
• otvor za vrata ima pravilnu širinu i visinu za planirani dovratnik,
• nadvoj je s obje strane položen dovoljno duboko,
• u kupaonici je ispod prvog reda izolacija,
• na spojevima materijala prije žbukanja postavljena je mrežica.