Izrada navoja na cijevima

Prije rezanja instalacija mora biti bez pritiska. Kod grijanja to znači da se ispusti barem dio sistema na kojem se radi. Kod vode se zatvori dovod i otvori najniža slavina. Nakon toga majstor radi otprilike ovako:

1. Odrezati cijev pod pravim uglom, najbolje rezačem za cijevi, da kraj bude ravan.
2. Skinuti srh s unutrašnje i vanjske strane i očistiti površinu od hrđe i stare boje.
3. Postaviti nareznu glavu odgovarajuće veličine i premazati cijev reznim uljem.
4. Rezati navoj ravnomjernim pokretom, a kod ručnog alata povremeno kratko vratiti unazad da se oslobode strugotine.
5. Očistiti navoj, provjeriti mu dužinu i izgled i probno navrnuti fiting.
6. Zaptiti navoj kudeljom sa zaptivnom pastom, zaptivnim koncem ili teflonskom trakom i pritegnuti spoj.

Zašto je toliko važno podmazivanje i ravno postavljanje alata? Ako glava krene ukoso, navoj ispadne "pijan". Fiting onda stoji nakrivo i spoj ima sklonost da curi. Bez ulja se navoj kida i ostaje hrapava površina koja slabo dihtuje.

U instalacijama vode, grijanja i plina u Bosni i Hercegovini koriste se cijevni navoji u colima, koje majstori često zovu jednostavno "colni" ili BSP navoji. Opisani su u standardima BAS EN 10226 i BAS EN ISO 228. U praksi treba razlikovati ove oznake:

• R: vanjski konusni navoj koji se reže direktno na cijev. Pri pritezanju se sužava i dihtuje u samom navoju, zajedno sa zaptivnim materijalom. To je uobičajen navoj na čeličnim cijevima za sva tri medija,
• Rp: unutrašnji cilindrični navoj u fitinzima, u koji se navrće konusni navoj R,
• G: cilindrični navoj koji sam po sebi ne dihtuje. Koristi se tamo gdje dihtuje ravna zaptivka ili O-prsten, na primjer kod holendera, priključaka radijatorskih ventila ili pumpi.

Unutrašnji navoji su skoro uvijek već fabrički urađeni u fitinzima i armaturi, pa se na gradilištu režu samo izuzetno. Važno je da se vrsta i veličina navoja na cijevi i na fitingu poklapaju. Ako niste sigurni, pogledajte tehnički list proizvođača armature.

Crne čelične cijevi su klasika starijih instalacija grijanja. Dobro se narezuju i ručno i mašinom, a spoj je čvrst i može se rastaviti.

Pocinčane cijevi se često nalaze u vodovodnim instalacijama starijih zgrada i kuća. Pri rezanju navoja sloj cinka na tom mjestu nestaje, pa je dobro zaptivanje važno i zato što štiti navoj od vlage. Pocinčane cijevi se ne bi trebale variti ni zagrijavati, pa je navoj kod njih prirodan izbor.

Inox cijevi su tvrđe i zahtjevnije za alat. Traže oštre narezne glave namijenjene za nehrđajući čelik i uglavnom mašinsko rezanje.

Ne narezuju se plastične i višeslojne cijevi, bakarne cijevi ni tankozidni čelični sistemi predviđeni za presanje. Za njih se koriste press, stezni ili lemljeni spojevi, odnosno prelazni komadi s navojem. Nije pogodna ni jako korodirana cijev, kod koje bi nakon rezanja navoja ostao pretanak zid.

Ručna nareznica s čegrtaljkom dovoljna je za manje prečnike i nekoliko navoja, recimo kod popravke u kupatilu ili spajanja radijatora. Prednost joj je što stane i u uzak prostor, gdje mašinu ne biste mogli postaviti.

Električna nareznica ili mašina za navoje koristi se za veće prečnike, tvrđe materijale i veći broj navoja. Navoji su ujednačeniji, rad je brži, a manje se opterećuju i cijev i zid na koji je instalacija pričvršćena. Ako se dio cijevi može skinuti, majstor ga ponekad radije izreže, navoj uradi na mašini i gotov komad vrati nazad.

Koliko je posao zahtjevan, a time i skuplji ili jeftiniji, zavisi najviše od ovoga:

• prečnik cijevi i broj navoja koje treba uraditi,
• materijal, jer se inox i stare tvrde cijevi teže režu,
• pristup mjestu rada, na primjer cijev tik uz zid, u ćošku ili iza kotla,
• stanje cijevi, jer se korodiran ili zarastao kraj mora skratiti do zdravog materijala,
• potreba da se ispusti i ponovo napuni grijanje ili zatvori voda za cijelu kuću,
• da li se radi o vodi, grijanju ili plinu, gdje je kontrola strožija.

U praksi se često desi da najviše vremena ne ode na sam navoj, nego na odvrtanje zahrđalog starog spoja i pripremu mjesta.

Kod pitke vode koriste se samo zaptivni materijali namijenjeni za pitku vodu, dakle paste i konci s odgovarajućom oznakom. Navoj treba biti čist, bez ostataka ulja i strugotina koje bi mogle ući u instalaciju.

Kod grijanja spoj opterećuju temperatura i stalno zagrijavanje i hlađenje. Zaptivni materijal mora biti pogodan za sisteme grijanja, a navoj se ne smije pretegnuti da fiting ne pukne. Ako cijev poslije ide u zid ili pod, svaki spoj koji će biti zatvoren mora proći probu nepropusnosti prije malterisanja ili estriha.

Kod plina navoje smije rezati i spojeve montirati samo kvalifikovani plinoinstalater. Nakon zahvata obavezno slijedi tlačna proba. Ako osjetite miris plina, ne palite i ne gasite električne uređaje, otvorite prozore, napustite prostor i pozovite dežurnu službu distributera plina ili 112.

U stambenoj zgradi vertikale i zajedničke instalacije ne treba ispuštati ni prepravljati bez dogovora s upraviteljem zgrade, jer radovi utiču na sve etažne vlasnike.

Kad preuzimate posao, obratite pažnju na sljedeće:

• navoj je gladak, bez otkinutih zuba i srha,
• fiting ili ventil stoji ravno, ne ukoso,
• iz fitinga ne viri previše navoja ni zaptivnog materijala,
• kod vode je instalacija stavljena pod pritisak i spoj je ostao suh,
• kod grijanja je sistem napunjen i odzračen, a pritisak na manometru tokom probe nije padao,
• kod plina postoji zapisnik o tlačnoj probi,
• okolina je očišćena od ulja i strugotina.