Štemanje cijevi grijanja u podu

Dobar rezultat počinje planiranjem. Majstor prvo provjeri od čega je pod napravljen. U običnom stanu iznad nosive međuspratne ploče obično je zvučna izolacija, zatim estrih, a na vrhu keramika ili druga završna obloga. Kanal treba biti u estrihu, ne u nosivoj ploči.

1. Ucrtati trasu direktno na pod, prema projektu ili dogovorenoj skici. Trasa treba biti što kraća i sa što manje krivina.
2. Detektorom provjeriti da kroz trasu ne prolaze električni kablovi, vodovod ili staro podno grijanje.
3. Skinuti završnu oblogu u pojasu iznad trase, na primjer izvaditi pločice.
4. Mašinom za kanale ili ugaonom brusilicom s dijamantskom pločom zarezati dvije paralelne linije i ištemati materijal između njih.
5. Očistiti kanal od prašine i komadića.
6. Položiti cijev u izolaciji i učvrstiti je da se ne pomjeri pri zalijevanju.
7. Uraditi tlačnu probu (probu pritiska), fotografisati trasu i izmjeriti je.
8. Zaliti kanal reparaturnim malterom i, kada se osuši, vratiti završnu oblogu.

Zašto tlačna proba prije zalijevanja? Zato što se nakon zalijevanja curenje teško traži, a popravka znači ponovo štemati pod. Fotografije s izmjerenim udaljenostima od zidova dobro dođu nakon nekoliko godina, kada neko bude bušio pod ili mijenjao pločice.

U pod se najčešće polažu plastične cijevi, obično višeslojne (plastika s aluminijskim slojem), PEX ili PB. Vode se u komadu, idealno bez spoja od razdjelnika ili vertikale do radijatora. Koriste se i bakarne cijevi, ali u podu moraju biti zaštićene izolacijom ili zaštitnim omotačem, da ne budu u direktnom dodiru s malterom.

Izolacija cijevi nije samo zbog gubitka toplote. Cijev se pri zagrijavanju širi, a mekani omotač joj daje prostor. Bez njega malter iznad kanala može pucati, a cijev može pucketati.

Štemanje nije jedino rješenje. Ako se radi novi pod, cijev se često može položiti u sloj izolacije ispod novog estriha, pa štemanje uopšte nije potrebno. Nekad je dovoljno voditi je kroz zid, iza gips-kartonske predzidne obloge ili u posebnoj podnoj lajsni. Isplati se uporediti ova rješenja prije odluke.

Težinu posla, a time i cijenu koju vidite na stranici, najviše određuje sljedeće:

• materijal poda: tvrd armirani beton reže se sporo i traži jak alat, stariji ili mekši estrih ide lakše,
• debljina estriha: ako je tanak, kanal teško stane i treba tražiti drugu trasu,
• završna obloga: vaditi i ponovo postavljati pločice zahtijeva više rada nego otkriti goli estrih u stanu koji se tek uređuje,
• dužina i oblik trase: svaka krivina i svaki prolaz ispod praga ili kroz zid usporavaju posao,
• pristup i namještaj: namještena prostorija u kojoj se živi znači pokrivanje, pomjeranje namještaja i temeljnije čišćenje,
• odvoz šuta: u zgradi bez lifta šut se nosi stepenicama.

U panelnim zgradama ispod tankog sloja estriha često je odmah armiranobetonska međuspratna ploča. U nju se kanal ne smije štemati. Oštećenjem armature slabi nosiva konstrukcija koja pripada svim etažnim vlasnicima. Ako estrih nije dovoljno debeo za kanal, treba izabrati drugi način vođenja ili se posavjetovati sa statičarem.

Centralno grijanje u zgradi je zajednički sistem. Ispuštanje vode, rad na vertikali i spajanje novih cijevi zato se usklađuju s upraviteljem zgrade, koji zna kada se sistem može isprazniti i ponovo napuniti. Bučne radove je dobro planirati u dnevnim satima, a komšije će cijeniti ako im kažete unaprijed. Spajanje na sistem grijanja i tlačnu probu treba da uradi instalater grijanja koji za posao odgovara.

• preplitak kanal, iznad cijevi ostane tanak sloj maltera i pločice kasnije popucaju,
• cijev bez izolacije, koja se pri promjeni temperature pomjera i kida malter,
• spoj zaliven u podu iako proizvođač fitinga ne predviđa takvu upotrebu,
• zalijevanje bez tlačne probe,
• presječen električni kabl ili vodovodna cijev jer trasa nije prethodno provjerena,
• prolaz kroz dilatacionu fugu bez zaštitne cijevi,
• štemanje u nosivu ploču u panelnoj zgradi,
• nema fotografija ni mjera trase, pa nakon nekoliko godina niko ne zna kuda cijev ide.

Pri rezanju betona nastaje sitna kvarcna prašina koja šteti plućima. Majstori zato režu uz usisavanje usisivačem sa finim filterom ili mokrim postupkom i nose zaštitnu masku (respirator). Namještaj i vrata prema ostalim prostorijama treba pokriti folijom.

Pri preuzimanju se usmjerite na ono što se nakon zalijevanja više neće vidjeti. Zato je dobro da budete prisutni prije nego što se kanal zalije.

• cijev je u kanalu cijelom dužinom u izolaciji i čvrsto položena,
• u podu nema nepotrebnog spoja, a ako ga ima, to je fiting namijenjen za zalijevanje,
• tlačna proba je urađena i pritisak tokom probe nije padao,
• imate fotografije trase s izmjerenim udaljenostima od zidova,
• kanal je zaliven u ravnini s podom i malter nije ispucao,
• okolni kablovi i druge instalacije nisu oštećeni,
• radijator nakon punjenja i odzračivanja grije ravnomjerno, a spojevi su suhi,
• prostor je očišćen i šut odvezen.