Zamrzavanje cijevi

Sam posao ne traje dugo, ali sve zavisi od pripreme. Ledeni čep drži samo ako voda u cijevi ne teče i nije vruća. U praksi postupak izgleda otprilike ovako:

1. Majstor procijeni materijal, prečnik i stanje cijevi i odabere ravan, neoštećen dio za zamrzavanje.
2. Kod grijanja se ugasi kotao i cirkulaciona pumpa, ili se zatvori ventil na toj grani. Voda u instalaciji mora se ohladiti, jer topla voda smrzava mnogo sporije.
3. Na cijev se pričvrste rashladne glave, kod manjih instalacija obično jedna, kod većih ponekad dvije jedna do druge.
4. Uređaj hladi dok se unutra ne stvori pun čep. Kod uobičajenih prečnika u stanovima to, zavisno od materijala, obično traje od nekoliko minuta do nekoliko desetina minuta.
5. Majstor oprezno provjeri drži li čep: popusti spoj iza njega i prati prestaje li voda curiti.
6. Slijedi sama popravka. Uređaj radi cijelo vrijeme i održava čep.
7. Kada je posao gotov, hlađenje se isključi, čep se pusti da se polako otopi, a sistem se ponovo pokrene, dopuni i odzrači.

Najviše koristi donosi tamo gdje bi ispuštanje značilo mnogo posla i nepotreban rizik. Tipične situacije su:

• zamjena ili skidanje radijatora koji nema zaporne ventile,
• zamjena starog ventila ili slavine koja više ne dihtuje,
• spajanje nove grane, recimo kod renoviranja kupatila ili kuhinje,
• popravka dijela cijevi koji curi,
• radovi u jednom stanu u zgradi sa zajedničkim sistemom grijanja.

Zašto ljudi radije izbjegavaju ispuštanje? Kod starijih sistema se nakon ispuštanja i ponovnog punjenja pokrenu naslage, koje onda začepe ventile i radijatore. U sistem lakše uđe zrak, duže ga treba odzračivati, a zimi se u međuvremenu prostorije ohlade. Kod većeg sistema radi se i o velikoj količini vode i eventualnih hemijskih dodataka.

Zamrzavanje ipak ne radi svuda. Ako je u grijanju antifriz, čep se teško stvara ili se ne stvori uopšte. Problem je i stalan protok, na primjer u vodovodnom priključku pod punim pritiskom koji se ne može smanjiti, ili jako korodirana cijev koja možda ne bi izdržala nagli pad temperature. Tada majstor predloži drugi način, recimo djelimično ispuštanje samo jedne grane.

U stambenoj zgradi vertikala je zajednička instalacija. Prije nego što se na njoj radi, makar i samo zamrzavanjem, dogovorite termin s upraviteljem zgrade ili predstavnikom etažnih vlasnika. Često je potrebno nakratko ugasiti pumpu u kotlovnici ili toplotnoj podstanici, a to bez njih ne ide. U gradovima s daljinskim grijanjem tu treba računati i na raspored toplane.

Uobičajeno se koriste tri vrste uređaja. Koji će majstor izabrati zavisi od prečnika, materijala i od toga koliko dugo čep mora držati.

• električni rashladni uređaj radi slično kao frižider. Glave su spojene s kompresorom i čep drže duže vrijeme. Pogodan je za instalacije u stanovima i kućama,
• ugljen-dioksid iz boce pod pritiskom koristi se za kratke zahvate na manjim prečnicima. Jednostavan je, ali čep drži samo dok u boci ima plina,
• tečni dušik koristi se kod većih prečnika i zahtjevnijih instalacija, na primjer u kotlovnicama ili poslovnim objektima.

Čelične i bakarne cijevi se redovno zamrzavaju. Plastične i višeslojne cijevi slabije provode toplotu, pa zamrzavanje traje duže i treba ga pažljivije pratiti. Neki proizvođači cijevi imaju vlastita ograničenja za ovaj postupak, zato se isplati provjeriti od čega je vaša instalacija.

Obim i zahtjevnost posla, a time i konačna cijena, najviše zavise od ovih okolnosti:

• prečnik i materijal: tanka bakarna cijev se brzo zamrzne, a debelozidni čelik ili veći prečnik traže jači uređaj i više vremena,
• pristup cijevi: slobodno vođena cijev je idealna, a cijev u kanalu u zidu, iza pločica ili tik uz zid prvo treba otkriti,
• mogućnost zaustavljanja protoka: ako se pumpa može ugasiti i sistem ohladiti, sve ide glatko, a uz stalan protok posao traje duže ili se ne može obaviti,
• stanje instalacije: zahrđale ili već krpljene cijevi traže oprezniji postupak,
• radovi koji slijede: zamrzavanje se gotovo uvijek radi uz zamjenu radijatora, ventila ili komada cijevi, a trajanje tih radova određuje koliko dugo čep mora držati.

Većina problema ne nastaje pri samom zamrzavanju, nego zbog loše pripreme. U praksi se ponavljaju ove situacije:

• zamrzavanje vrućeg grijanja ili uz upaljenu pumpu, pa se čep ne stvori ili popusti usred posla,
• loše odabrano mjesto, recimo koljeno, spoj ili oštećen dio, gdje je cijev najslabija,
• zamrzavanje dva mjesta jedno za drugim sa zatvorenim dijelom između njih, jer se led širi i u tom zatvorenom komadu pritisak može porasti toliko da ošteti cijev,
• lemljenje ili zavarivanje preblizu čepa, jer ga toplota otopi, pa se kod takvih radova drži razmak ili se biraju presovani spojevi,
• ubrzavanje odmrzavanja otvorenim plamenom, što može deformisati cijev ili kasnije izazvati curenje.

Za odmrzavanje vrijedi jednostavno pravilo: čep pustiti da se polako otopi, a tek onda pustiti pun pritisak i upaliti pumpu.

Kada majstor ode, provjerite radi li sistem jednako dobro kao prije. Pri preuzimanju prođite ove tačke:

• novi ili zamijenjeni spoj je suh i ne kaplje ni nakon nekoliko sati rada,
• na mjestu gdje je bio čep nema vidljive deformacije ni pukotine,
• pritisak na manometru kotla ili sistema je u rasponu koji navodi proizvođač kotla,
• radijatori su odzračeni i griju ravnomjerno po cijeloj površini,
• cirkulaciona pumpa radi, a u instalaciji se ne čuje klokotanje ni šištanje,
• majstor vam je rekao šta je tačno zamijenio i šta da radite ako se kasnije pojavi vlaga.